Naša vlada donijela je cijeli niz antirecesijskih mjera, a zaboravila je ključnu – zabranu ateizma. Kakva takva stabilnost našeg gospodarstva već godinama, a ove godine pogotovo, ovisi o uspjehu turističke sezone, a njen uspjeh je bio i ostao u rukama nadnaravnih sila.
Spektakularni pad broja nezaposlenih sa 318.658 u ožujku na 308.675 u travnju, premijerka je, kao i svi njeni prethodnici pripisala sebi za uspjeh. A radi se o tome da su Šime, Duje, Ante i Marin, vlasnici ugostiteljskih objekata na moru, ponovno angažirali kuhare, sobarice i konobare koje su u deveti mjesec prošle godine poslali kući jer im se, uz ovolika davanja državi, ne isplati držati otvorene objekte izvan sezone.
Nakon toga su vjerojatno otišli do lokalnog popa i uplatili dvije mise – jednu da zahvale Bogu što su se rodili na Jadranu, a drugu da im Bog podari lijepo vrijeme i što više njemačkih turista. Iskusni turistički djelatnici su jako slični poljoprivrednicima – znaju da njihov eventualni uspjeh ovisi o cijelom nizu nadnaravnih faktora na koje ne mogu utjecati pa se vode maksimom „Dat će Bog“ i tu i tamo uplate misu ne bi li ga udobrovoljili.
"Dat će Bog"
Međutim, kad se ovakav mindset podigne na državnu razinu, onda imamo problemčić. Prema podacima iz 2008. godine, udio prihoda od međunarodnog turizma u bruto društvenom proizvodu Hrvatske iznosi 18,4%, udio prihoda od međunarodnog turizma u ukupnom izvozu roba i usluga Hrvatske 37,1%, a udio u izvozu usluga Hrvatske 73,8%. Ukratko, ključni segment našeg gospodarstva se, uglavnom, događa sam po sebi. Ne možemo mu puno pomoći, a što je možda i bitnije - ni odmoći. Možemo se samo nadati da „...će dat Bog“.
Krenimo od onog što se naziva hrvatski turistički proizvod. Njegove prednosti su, kažu stručnjaci, očuvana prirodna bogatstva i okoliš, kulturno i povijesno nasljeđe, blaga mediteranska klima i blizina europskih tržišta.
Klimu i blizinu europskih tržišta su nam podarili bogovi ili Majka Priroda, svejedno. Kulturno i povijesno nasljeđe smo, što i sama riječ kaže, naslijedili. Jedino za što smo sami zaslužni je očuvana priroda, a nju nismo očuvali planski nego se ona dogodila kao slučajna posljedica uništenja industrije privatizacijom. Ukratko, naš turistički proizvod nam se nekako dogodio, pao s neba, dali nam ga bogovi... Uglavnom, tu je.
Idemo dalje – kome prodajemo taj turistički proizvod? Svakom tko ga želi kupiti, ali bi nam bilo jako drago da su to Nijemci. Oni su, tvrde znalci, baza našeg turizma i ako oni ne dođu, zatrese nam se cijeli turizam, a s njim i gospodarstvo. Što je pak ključno tim nositeljima našeg turizma? Prema statistikama, 86% Nijemaca u Hrvatsku dolazi zbog odmora, od toga 65% zbog izležavanja na plaži. Samo nas 2% njemačke populacije bira zbog ponuđenog aktivnog odmora, city breaks ture zanimaju čak 3% Nijemaca, a seoski turizam spektakularnih 8%. Dakle, i ovdje imamo istu stvar – ključni gosti nam dolaze zbog nečeg što je tu samo po sebi, ponuda koju smo sami kreirali zanimljiva im je koliko i lanjski snijeg.
Zabrana ateizma
Da li će nam ti ključni gosti doći i ove godine? Ankete pokazuju da će Nijemci ove godine odustati od daljih putovanja i odlučiti se na bliske auto-destinacije, a mi smo im najbliži. Mislim da je suvišno zapitati se kolike su naše zasluge u ovakvim odlukama njemačkih turista kao i geografskoj činjenici da smo im blizu.
Ukratko, očekuje nas još jedna uspješna turistička sezona koja će se dogoditi sama od sebe. Jedino što je može zeznuti su loše vremenske prilike. Stoga predlažem još jednu antirecesijsku mjeru za spas našeg gospodarstva – zabrana ateizma i prisilne posjete bogomoljama subotom i nedjeljom. Subotom, da se zahvalimo bogovima na svemu što su od stoljeća sedmog napravili za naš turizam, a nedjeljom da izmolimo lijepo vrijeme i ove godine.
