"Kod nas je običaj da žene ustanu kad muškarac uđe u prostoriju. Ja to i dan-danas posve nesvjesno činim", izjavila je Ljilja Vokić u Gloriji 1994. godine i ostala politički živa. I to na mjestu ministrice obrazovanja u tadašnjoj HDZ-ovoj vladi.
U takav HDZ godinu dana kasnije ušla je Jadranka Kosor i, evo, dočekala da postane predsjednica istog. Zbog toga bismo trebali povjerovati da se HDZ-ov odnos prema ženama drastično promijenio od Ljiljinih vremena. Da čujemo onda Andriju Hebranga iz veljače 2009. godine, kada je Jadranka Kosor potpredsjednica Vlade: "Umjetna oplodnja nije za žene bez muža", reče tada Andrija.
Zašto ga tadašnja potpredsjednica nije optužila za seksizam?
Odgovor bi mogao biti – zato što tada nije imala nikakvu moć nego je u maniri poslušne kućanice prosipala izjave tipa: "Kud Ivo, tud i ja." Dobro, zašto onda nije uspjela promijeniti bizarni Zakon o umjetnoj oplodnji nabildanog Ličanina i smijeniti zadarskog bossa kad mu se spičkao tko zna koji po redu vlak, iako je imala poziciju predsjednice Vlade koja joj omogućava da to napravi? Odgovor je jednostavan – zato što njenom političkom karijerom i njenim postupcima od prvog dana upravljaju HDZ-ovi mužjaci. Ona možda ne ustaje kad oni uđu u prostoriju kao Ljilja Vokić, ali da sluša – sluša.
Alibi za tvrde hrvatske muškarčine
U osnovnoj školi sam imao kolegu Srbina koji se devedesetih godina, kad se po Splitu pucalo iz Lore, trudio biti veći Hrvat od nas sviju. Imao je najviše sličica iz albuma Cro Army, najviše privjesaka na šahovnicu, znao sve pjesme Ive Fabijana i Đuke Čajića i psovao Srbe puno češće od nas ostalih. Jadni klinac je imao osjećaj krivnje što je Srbin pa je to tako pokušao kompenzirati.
Na njega me podsjetila Jadranka Kosor kad se uhvatila stražnjice na plakatu i tako se pokušala promovirati u borca protiv seksizma. Kao da ima grižnju savjesti što je žena u najpatrijarhalnijoj i najmačoidnijoj organizaciji (osim Crkve, naravno) na ovim prostorima, pa se na pizdarijama poput plakata pokušava izvaditi zbog toga.
A razloga za taj tip grižnje savjesti definitivno ima. Općepoznata je stvar da je Jadranka Kosor u HDZ, kao i većina žena koje su došle do važnijih pozicija u toj stranci, tamo došla jer su mužjaci u jednom trenutku skužili da ne bi bilo loše da imaju u stranci i "kakvo žensko". Jer to, naravno, dobro dođe kao alibi za patrijarhalno ponašanje i politiku. Ta uloga, naravno, ne traži emancipiranu ženu koja će unijeti nekakvu promjenu u taj mentalni sklop, nego ženu koja će se svojim ponašanjem u taj sklop savršeno uklopiti. Recimo, patetično pustiti suzicu kad si tvrdo hrvatsko muško to ne smije dozvoliti, mirno stajati pokraj Ive dok on nešto važno zbori i onda rečenicom "Kud Ivo, tud i ja" potvrditi svoju ulogu poslušne žene u cijelom tom poretku stvari, točno kako birači HDZ-a to i žele vidjeti.
Iznajmljivanje ženskosti
A onda je Jadranka Kosor, ni kriva ni dužna, opet po naredbi mužjaka, postala premijerka. Kakva je ženskost u tom trenutku isplivala na površinu. Ženskost koja na domaćem terenu pravi izvrsnu krumpir-salatu, a vani svojim ženskim atributima zavodi koga stigne. Evo kako su jedne novine popratile njen sastanak s Putinom: "Atmosfera na razgovoru hrvatske premijerke Jadranke Kosor i ruskog šefa Vlade Vladimira Putina bila je izuzetna i opuštena, a već dugo, rekli su ruski dužnosnici, nisu vidjeli svog premijera tako dobro raspoloženog tijekom nekih međudržavnih razgovora. Putin je tako, poput Pahora, također 'pao'. Očito je hrvatska premijerka, osim dobrog posla, šarmirala još jednog europskog državnika, pa će se Putin s njom susresti još dva puta ove godine."
Zašto premijerka autore ovih redaka i novine koje su ovo objavile nije optužila za seksizam? U nedostatku pravog sadržaja njene politike koji bi se mogao pohvaliti, i ove seksističke pohvale dobro dođu.
E, ali se onda negdje treba izvaditi, pa se napadne plakat sa stražnjicom i autori optuže za seksizam. A u čemu je više seksizma – u stražnjici na plakatu, ili iznajmljivanju svoje ženskosti tipovima poput Tuđmana i Šuška, kasnije Sanadera, a danas Milinovića, Kalmete i Šeksa? Mislim da i premijerka zna odgovor.
