Prije dan, dva policija je kod 76-godišnjeg starca iz jednog sela nedaleko od Ogulina pronašla – četiri puške, pištolj, 62 detonatorske kapisle, 6 kg eksploziva, 33 ručne bombe, 10 kg baruta, pet granata, 26 protupješačkih mina, tri raketna bacača i oko 3.300 komada raznog streljiva.
Čitatelji novina ostali su uskraćeni za starčevu izjavu, pa nikad neće saznati je li dotični to oružje kupovao, skupljao, dobivao na poklon, ali činjenica je da ga je brižno uskladištio, čuvao na suhom i skrovitom mjestu kao kakvo blago. Kao Sanader svoje umjetnine u onom skrivenom podrumu. Kao banke zlato u onim armiranim sefovima do kojih je pristup dopušten samo odabranima.
'Za osobnu upotrebu'
Da vlasnike ilegalnog oružja koje se skriva po hrvatskim domovima čovjek upita što će im, vjerojatno bi odgovorili: "Evo, za osobnu upotrebu, nek' se nađe." I odgovor bi imao smisla u situacijama u kojima se radi o jednom, dva kalašnjikova, pokojoj kašikari ili ostalim tričarijama koje se skrivaju po poštenim hrvatskim kućama. Međutim, kad se radi o arsenalu koji je pronađen kod ovog djedice, "osobna upotreba" definitivno ispada iz priče i jedino što mi pada na pamet kao objašnjenje je da se radi o obliku štednje.
Nastavi niz
Otkako je počeo ovaj spektakularni krah svjetske ekonomije, a ljudi se počeli pitati kako sigurno štedjeti, redovno su se spominjali zlato i umjetnine. Nema boga da njima cijena padne. Ali o oružju, nitko da kaže ni riječi. A "naš čovjek", pritom starac od 76 godina koji je preživio dva rata, nekako osjeća da će, po logici stvari, doći i treći, kad će cijena tog njegovog arsenala narasti nebu pod oblake. Ako ne za njegova života, onda za života kojeg od njegovih potomaka. Što reče jedan od forumaša u komentaru ispod tog teksta: "Pradid mi je ratova u Prvom svjetskom, dida u Drugom, a stari u Domovinskom. Nastavi niz."
Kad iz ovog ličkog sela preselimo u globalni kontekst, ubrzo uviđamo da je naš djed zapravo tragičan lik. Zašto? Zato što je početak rata u Europi pitanje trenutka.
Sve je počela Angela Merkel prije kojih mjesec dana svojom izjavom da sljedećih pedeset godina mira u Europi ne trebamo uzimati zdravo za gotovo. Uskoro su se u priču uključili analitičari, vojni stručnjaci, Pavli Kalinići i Frani Višnarifrom all around the globe, pa, što kroz zajebanciju što ozbiljno, počeli proizvoditi tekstove od kojih neki precizno predviđaju zbivanja do 2018. kad rat definitivno izbija.
Doktrina šoka
Mjesec dana kasnije, frka još traje. Sad je na tapetu poljski ministar financija Jacek Rostowski, koji u ime Poljske, trenutno predsjedateljice Unije, tvrdi da cijeloj Europi prijeti gospodarska katastrofa koja bi mogla dovesti do rata. U The Economistu pak, u tekstu u kojem se analizira jačanje populističkih pokreta u Europi, pojavljuje se i sljedeća rečenica: "Nakon Drugog svjetskog rata Europljane je ponovno uhvatio strah od ekonomske depresije, nestabilnosti i novog rata."
I Merkelica i Rastowski su izjavili što su izjavili samo s jednim ciljem – da zastraše protivnike akcije kodnog imena "spašavanje eura". Tko je čitao Doktrinu šokaNaomi Klein, zna o čemu se ovdje radi. Namjerno se šokira javnost, proizvede strah da bi se tako šokiranoj javnosti lakše podvalile određene političke i(li) ekonomske ideje. I stvar je upalila – od izjave Angele Merkel do ozbiljnih analiza ratne opasnosti za Europu i straha od novog rata prošlo je manje od mjesec dana i sad se stječe dojam da za Europu, ako se ne spasi euro, alternative nema, da će se kupati u krvi. Ili spas eura ili rat! I sasvim je nebitno je li dilema točna, efekt je već postignut – zavladao je strah i sad isprepadanoj raji možeš prodat i muda pod bubrege i spašavanje kreatora krize pod sprečavanje rata.
"Rat samo šta nije, oš kupit raketni bacač?"
Vratimo se sad u ličko selo iz kojeg smo i krenuli, kod našeg tragičnog djedice kojem je policija prije koji dan popalila arsenal oružja koji je godinama skupljao. Zamislimo, zapravo, njegove susjede. Prije mjesec dana mali od susjeda donio glas s interneta da je Švabica rekla da bi mogao rat. Prije dva dana donio glas da je to potvrdio i Poljak. A i naše novine se raspisale. I sad su susjedi u strahu.
A naš djedica počeo trljati ruke. Taman uhvatio zalet susjedu Mati uletit s rečenicom: "Rat samo šta nije, oš kupit raketni bacač?", kad mu banula policija na vrata.
Jebiga, djedice, ako tvoji isprepadani i izmanipulirani susjedi zatrebaju oružje, ima tko će im ga prodati. To definitivno nećeš biti ti.
