Kao da sam mu jučer iz dućana nosila autiće i kinder jaja, tronuto će prijateljicama uz kavu vjerojatno govoriti ponosna baka. Njenom unuku, mladom studentu ekonomije Luki Ivančiću trebale su, naime, samo dvije godine od službenog stjecanja punoljetnosti da spozna koliki je poduzetnički potencijal koji se krije u njemu.
Odvažan i pun inicijative samo je tražio priliku da stane pod svjetla reflektora i pokaže nam se u punom sjaju. A kako sreća prati hrabre, prilika se brzo ukazala. Pamučna industrija iz Duge Rese, nekadašnji tekstilni div, otišla je na bubanj i uskoro će biti u rukama mladog Ivančića jer je za nju ponudio 16,8 milijuna kuna, odnosno najveću cijenu na javnoj dražbi. Čak i ovako ispričana priča o bajkovitom uzletu mladića s ekonomije, sve da se i ne događa u korupcijom i nepotizmom zatrovanoj Hrvatskoj, pobudila bi sumnju u to kako je uopće moguće da dvadesetogodišnji Luka sa svojom tvrtkom Prave nekretnine d.o.o. iz Zagreba preko noći preuzme tvrtku u kojoj je u danima slave 4000 ljudi zarađivalo za život.
Tipična priča iz Hrvatske
No, priča se događa u Hrvatskoj, pa nije trebalo puno da se utvrdi kako mladi Ivančić nije kakav običan unuk prosječne hrvatske bake, nego unuk vječne glavne državne revizorice Šime Krasić, koja manirama pomne zapisničarke već šesnaest godina bilježi kršenja raznih zakona, privatizacijske lopovluke i zloupotrebe u svoje godišnje izvještaje te onda zaboravi na njih. Politika šutnje i netalasanja Šimi Krasić osigurala je podršku svih dosadašnjih vlasti. Poziciju joj nije poljuljala ni sumnja u sukob interesa kada je prije nekog vremena njezina kći, a Lukina mama, Silvana Ivančić imenovana u Upravu Croatia osiguranja. Štoviše, kći poznate majke sada slovi za jednu od kandidatkinja za nasljednicu smijenjenog šefa Uprave CO-a Hrvoja Vojkovića.
Ni nevjerojatna priča o poduzetničkom pothvatu njena unuka neće je ni okrznuti. To da je unuk Šime Krasić jedina je pouzdana činjenica koju javnost zna o tom dvadesetogodišnjaku. Na javnu dražbu ambiciozni unuk uletio je u posljednji trenutak, sutkinji pokazao dokaze o uplaćenoj jamčevini u iznosu od 500.000 kuna te licitiranjem pobijedio puno snažnijeg protivnika, konzorcij predvođen tvornicom čarapa Jadran. Hrvatsko zakonodavstvo pobrinulo se za njegov konačni trijumf. Zakonski, naime, nitko nije obvezan pitati odakle osobi koja je tek kročila u svijet odraslih 16,8 milijuna kuna. Zakon je potpuno slijep i za činjenicu da tvrtka mladog Ivančića nema nikakve veze s proizvodnjom ili obradom tekstila. Vreća novca bila je dovoljna za zanemarivanje podatka da je jedan od uvjeta natječaja, kako prenose mediji, bilo zadržavanje osnovne djelatnosti i zapošljavanje najmanje stotine radnika. A kad se sve to zanemarilo, naravno da posao nije spriječila ni činjenica da 16,8 milijuna tešku transakciju treba provesti društvo s ograničenom odgovornošću Prave nekretnine, čiji je temeljni kapital svega 20 tisuća kuna, dakle, minimalni iznos koji je zakonodavac predvidio za osnivanje tog tipa tvrtke.
Bez iskustva u poslovima, ali s dobrim pedigreom
Sve još jednom nalikuje kutloidnoj domaćoj tradiciji preuzimanja tvrtki u problemima, i to zahvaljujući podatku kako je unuk Šime Krasić vjerojatno poslužio samo kao osoba s ispravnim pedigreom, te da je stvarni kupac vlasnik Glastexa iz Klagenfurta Stjepan Pavić, što je on sam naknadno i priznao. Javnosti su za sada nepoznati Pavićevi motivi, zbog čega je u preuzimanje Pamučne industrije krenuo preko posrednika i zašto je za posrednika odabrao tvrtku unuka Šime Krasić, za koju se jedino zna da je svojedobno organizirala nekoliko lokalnih izbora za miss. Nemušto objašnjenje da u posao preuzimanja nije ušao sam, nego s još dvojicom strateških partnera, teško da može biti jedini razlog za angažman posrednika bez iskustva, ali s prezimenom. Pavić je, naime, vlasnik austrijske tvrtke koja se također bavi poslovima s tekstilom i s posrnulim divom iz Duge Rese već je poslovao kao dobavljač sirovine. Prije nekoliko godina zbog dugova je čak i blokirao račun Pamučne industrije te na taj način podmirio svoja potraživanja.
Ni Pavić ni mladi Luka Ivančić vjerojatno nisu očekivali da će njihov dogovor dospjeti na sve naslovnice, jer bi, u protivnom, barem ponudili jasniji odgovor na pitanje kako je uopće došlo do njihove poslovne suradnje, odnosno objasnili kako austrijski trgovac pamukom hrvatskog porijekla Pavić nabasa baš na dvadesetogodišnjeg Luku, koji je sasvim slučajno unuk poznate bake, i povjeri mu 16,8 milijuna vrijedan posao.
Kada već nije unuk, pitanje je hoće li baka Krasić na neki način pokušati opravdati cijelu priču, ili će ponos zbog unukova uspjeha javno iskazati, kao što je to nekoć činila Ankica Tuđman argumentacijom da je poslovni uspjeh njezinih potomaka devedesetih samo dokaz njihove sposobnosti, a nikako utjecaja poznatijeg djeda i oca Franje. No, poznajući njeno dosadašnje djelovanje, vjerojatnije je da će baka Krasić sve skupa popratiti šutnjom, jer se ona u njezinoj dosadašnjoj karijeri pokazala kao suho zlato.
