Upravo je nevjerojatna količina prljavštine koja je u posljednjih desetak dana isplivala u aferi oko jedne marketinške agencije.
U razmjerima državnih financija nije riječ o ogromnim iznosima koji su se, u ime prijateljstva s tadašnjim premijerom Ivom Sanaderom, transferirali na račun Fimi-Medije, koliko taj slučaj, pod uvjetom da nekoliko direktora javnih poduzeća policijskim istražiteljima govori istinu, pokazuje golemu količinu rasipništva i nemara koje je vlast pokazivala i pokazuje prema novcu poreznih obveznika.
Taj konkretan slučaj samo je ogledni primjer načina djelovanja svemoćne vlasti kakvih je vjerojatno na desetke, ako ne i stotine na nivou cijele države.
Da i danas, više od pola godine nakon što su se u Banskim dvorima promijenili neki vjetrovi, nemaju nikakvu potrebu raščistiti s dotadašnjom praksom pokazalo je ponašanje dijela direktora javnih poduzeća u istrazi o Fimi-Mediji. Razumljivo je, naime, da glavni "junaci" afere – bivši premijer Ivo Sanader, njegov prijatelj i tadašnji šef HDZ-ovih financija Mladen Barišić, kojemu se od milja tepalo "torbar", te njegova prijateljica, vlasnica famozne agencije Nevenka Jurak, poriču bilo kakvu vrstu pogodovanja. Bilo što drugo još dublje bi ih kompromitiralo i dovelo bliže optuženičkoj klupi.
Kolektivna direktorska amnezija
No, ako je doista politika, a ne tržišna utakmica, direktno određivala koje privatne tvrtke smiju i mogu dobivati državne poslove, direktori javnih poduzeća koje je ta politika postavila sada su dobili priliku biti pokajnici i progovoriti o svim malverzacijama u kojima su sudjelovali. Ipak, gospoda koja su u raskoši živjela na naš račun i našim novcima raspolagali kao da su ničiji, odlučili su se za strategiju kolektivne amnezije.
Većina ih čak otvoreno ne demantira da su postojali sastanci na kojima su im davane upute o vlasti bliskim i poželjnim tvrtkama kojima treba dati poslove s državom. Oni se, naprosto, ne sjećaju takvih sastanaka. Kakav bezobrazluk?!
Čak i kada je jedan od njih, član Uprave Croatia osiguranja Damir Mihanović, javno progovorio o sastanku u Banskim dvorima u proljeće 2007. godine i naputku da poslovi marketinga trebaju ići Fimi-Mediji Nevenke Jurak, nekoliko dana izgledao je da je on sanjao sastanak 20-ak direktora u Banskim dvorima. Srećom, zaboravnim direktorima sjećanje su osvježili istražitelji kada su im otkrili da pri ulasku u zgradu Vlade postoji evidencijska knjiga i nadzorne kamere. E, onda su se ipak prisjetili da su Markov trg pohodili, ali ne i po kojem poslu. Samo je nekolicina njih smogla snage i potvrdila neke Mihanovićeve navode.
Takvo ponašanje direktora malo je koga iznenadilo. Navikli su oni na uvriježeni običaj na ovim prostorima. Kada si na poziciji grabi koliko možeš, pa dok traje, traje. Posljednjih 20 godina, uglavnom, nisu odgovarali za bahaćenje, otvoreno pogodovanje, utaje i slične rabote, kojih je bilo na pretek.
Nekažnjeno ignoriranje premijerke
Većina njih revnoj premijerki Jadranki Kosor proteklih se mjeseci otvoreno smijala u lice i potpuno izignorirala zahtjev za smanjenje plaća od deset posto. Dok su privatnici otpuštali, smanjivali plaće i gasili firme, oni su se i dalje ponašali kao pijani milijarderi. Novcima istih tih privatnika, koji kroz poreze i druga davanja pune njihove blagajne, neki su čak i povećali izdatke za plaće. Zašto i ne bi? Znaju da im vrijeme polako istječe, a oni koji ih već nemaju, ubrzano sami sa sobom potpisuju ugovore o masnim otpremninama. Signal za pakiranje kofera premijerka Kosor im je, uostalom, već dala kada je najavila da će javnim tvrtkama ubuduće upravljati struka birana na natječajima, a ne politika.
Bit će zanimljivo vidjeti na koji će način i hoće li Kosor uspjeti u tom naumu, te kako će izbjeći da opet neki drugi zaslužni članovi njene ili neke od stranaka u koaliciji ne zasjednu u primamljive fotelje.
Nakon svih kostura koji su odlaskom Sanadera poispadali iz ormara javnih poduzeća, uspjeh u tom poduhvatu najmanje je što premijerka mora učiniti.
Tek ako joj pođe za rukom provođenje politike "čistih ruku", ne samo u javnim poduzećima, nego i u ostalim institucijama, imat će smisla broševi s porukom koje je počela nositi glumeći hrvatsku inačicu odlučne bivše američke državne tajnice Madeleine Albright. Hrvatska na reveru koju je nosila u gostima kod Slovenaca dobit će sasvim novo značenje, cvjetni broš za prvi susret s izabranim predsjednikom Josipovićem finije će 'mirisati', a onaj s metlom, koji je tako ponosno pokazivala, moći će zamijeniti nekim čistim, biserno bijelim.
Uvjerljivije će, možda, tada zvučati i njezina izjava da su je iznenadili razmjeri korupcije i klijentelizma kada je zasjela na čelo Vlade, iako je godinama bila u samom vrhu te iste vlasti.
Prethodni članci:
arti-201001260075006 arti-201001190242006
