Koji će kojemu bolje uzvratiti
Eto, malo su se šegačili i šalili, bili cinični i ironični, mjerili koji će kojemu bolje verbalno uzvratiti. Šef poslodavačke udruge Ivica Mudrinić spustio je premijeru da je zapeo u kružnom toku, te metaforu pojačao primjedbom da se taj kružni tok u kojemu se borimo za preživljavanje u međuvremenu pohabao. Iako mu je u detektiranju situacije išlo sasvim fino (Vlada u prvoj godini mandata nije napravila najteže ekonomske poteze, previše oslanjanja na državne investicije koje su izostale, gubitak kreditnog rejtinga...), Mudrinić je, kao i svi prije i poslije njega, zapeo na pitanju što i kako dalje?
Milanović kao da je jedva dočekao još jednog ljubitelja praznih metafora, pa je spremno prihvatio bačenu rukavicu. Kaže premijer da smo se "zaglavili u kružnom toku, ali nismo u grabi i za nas nije kasno". Čestitamo! Ohrabrujuće je da nam premijer šalje takvu poruku u drugoj polovici mandata, s nikad nižim rejtingom i uz nevjerojatni uspon HDZ-a, čije se vladavine sa zebnjom u srcu sjećaju svi kojima amnezija nije načela mozak. Poruka je jednako defetistička kao i ona prethodna – da će se nešto dogoditi čak i ako ništa ne budemo radili. Kao ni Mudrinić, ni premijer nije iskoristio elitni skup vladajućih i poduzetnika za iznošenje bilo kakvog operativnog plana rada.
Ne gine nam nastavak jalovog prepucavanja
Osim tragičnog neimanja ideje što i kako dalje, još je nešto zajedničko poslodavcima i Vladi. I dalje se kreću u istim potrošenim obrascima ponašanja. Ukratko, poslodavačkoj udruzi jako smetaju radnička prava (ona ista uz koja na desetke tisuća ljudi ekspresno završava na burzi) i rado bi da zaposlenike mogu još lakše i jeftinije otpuštati, Vladi pak, uz najave generalnog štrajka i pad rejtinga, nije ni na kraj pameti učiniti bilo što ozbiljnije po tom pitanju.
"Smanjivanje cijene rada ne može biti jedini način za povećanje konkurentnosti", bio je više nego jasan premijer po tom pitanju.
Nakon velebnog skupa u Westinu, jasno je da nam ne gine nastavak jalovog prepucavanja o tome tko koči razvoj, tko guši investicije i tko je kome veća smetnja. Jer, naravno, i Vlada i poslodavci su toliko genijalni da bi nam tekli med i mlijeko, samo da jedni drugima ne smetaju u toj silnoj genijalnosti.
A u međuvremenu, u Hrvatskoj...
A izvan zidova luksuzno opremljenog zagrebačkog hotela, događa se stvarnost. I ona nije nimalo lijepa. Zna li poslovna i politička elita da je samo u Zagrebu zbog nemogućnosti podmirenja računa bez struje od početka godine ostalo 23.982 potrošača? Bez plina je iz istog razloga ostalo čak 350 kućanstava, a bez vode njih 225. A to su podaci samo za Zagreb, u kojem je ipak životni standard uglavnom nešto viši nego u ostatku zemlje.
Mnogi građani Hrvatske su pod ovrhom. Premda su to većinom ovrhe zbog neplaćenih računa, ni to državi nije dosta, pa se poigrava i sa zdravim razumom građana pokušavajući im opelješiti račune zbog zastarjelog duga, nekoliko puta zbog istog duga ili, što je najnevjerojatnije, zbog toga što imaju isto ime i prezime kao dužnik. Prema posljednjim podacima Financijske agencije, u Hrvatskoj je bilo blokirano 255.500 građana zbog duga od 18,75 milijardi kuna, što predstavlja rast od dva posto u odnosu na mjesec prije. Od ukupnog duga građana, na dug financijskim institucijama otpada 12 milijardi, a od toga bankama i štedionicama 10 milijardi, leasing društvima 700 milijuna, kartičarskim društvima 600 milijuna i osiguravateljima 500 milijuna kuna.
Imati mjeru
Idući put kad odlučite mlatiti praznu slamu i nabacivati se mudrim metaforama, sjetite se da ovi ljudi bez struje, vode i plina i s blokiranim računima od vas očekuju mnogo, mnogo više. Ali posebno vodite računa o tome da, iako smo vjerojatno svjetski rekorderi u mirnom trpljenju sranja koje nam se događa, svakom strpljenju jednom dođe kraj, pa ne bi bilo uputno dalje iskušavati granice.
