Nema čovjeka koji ne voli da mu raste plaća, pa je bombastična najava premijera Andreja Plenkovića da kreće s poreznom reformom zbog koje će s početkom superizborne 2024. svima rasti plaće postala top tema u državi. Naravno, što će sve zahvatiti nova porezna reforma još uvijek ne znamo i izvjesno je da nećemo ni znati do jeseni, ali glavna je premijerova poruka da će se plaće rasterećivati prvenstveno ukidanjem prireza. Pa kud baš ukidanjem prireza, kao jednog od je glavnih izvora prihoda gradova, a ne, recimo, smanjenjem zdravstvenog doprinosa koji i najviše opterećuje prosječne plaće u Hrvatskoj?
Ne samo da plaćamo previsok zdravstveni doprinos nego za njega ne dobivamo i odgovarajuću zdravstvenu uslugu; sve ozbiljnije pretrage moramo obavljati u privatnim zdravstvenim ustanovama, a uz silne milijarde koje se uberu od zaposlenih, država neprestano mora dotakati milijarde u taj nereformirani državni zdravstveni bezdan.
Izračuni financijskih stručnjaka već su pokazali kako će plaće zbog ukidanja prireza prvenstveno rasti onima s najvišim primanjima (za 125 eura), poput premijera, šefa države, ministara, direktora raznih agencija, saborskim zastupnicima. Ukidanje prireza neće utjecati na premala primanja čak 70 posto zaposlenih, čak milijun radnika uopće ga ni ne plaća, a 30-ak posto onih koji ga plaćaju, osim ako nisu u skupini povlaštenih, jedva će i osjetiti brisanje prireza.
Lukav preventivni udar na ključne igrače
Pa zašto je onda Plenkoviću odjednom tako važno da ukine plaćanje prireza? E pa zato jer će time itekako naštetiti političkim suparnicima, kako u opoziciji, tako i u vlastitoj stranci. Osim u Osijeku, HDZ nije na vlasti ni u jednom velikom gradu (Zagreb, Split, Rijeka), a Osijek je utvrda glavnih Plenkovićevih unutarstranačkih oponenata, predvođenih Ivanom Anušićem, pa su financijski rezovi, pod krinkom rasterećenja plaća, lukav preventivni udar na ključne igrače koji bi mu mogli mrsiti račune u izbornoj godini. Ali to nije sve.
Prvi bi se na udaru Plenkovićevih škara svakako na udaru našao Grad Zagreb, kojim vladaju gradonačelnik Tomislav Tomašević i koalicija Možemo-SDP. Grad Zagreb ima najviši prirez (18 posto) i kroz njega ubire čak 126 milijuna eura. Ostane li bez tih sredstava, Tomaševiću i ekipi bit će vezane ruke i morat će posegnuti za nepopularnim podizanjem cijena komunalnih usluga i prijevoza i to u izbornoj godini. U gradu koji se doslovno raspada, povećanje životnih troškova gotovo bi sigurno značilo i gubitak podrške birača.
To što se grad doslovno raspada jer država nije obavila svoj dio posla na obnovi nakon potresa i zato što ga je gotovo dokrajčila vladavina pokojnog Milana Bandića, dogodine više neće biti važno jer će se nerješavanje svih problema u prezaduženom gradu pisati na račun aktualne gradske vlasti. Dok je s pokojnim Milanom Bandićem vladao državom i gradom, Plenkoviću i HDZ-u nije padalo na pamet ukidati niti smanjivati zagrebački prirez, unatoč svim stotinama kaznenih prijava koje su podnošene zbog sumnji u nezakonito trošenje novca poreznih obveznika.
Sudbina Zagreba čeka i Split, kojim vlada gradonačelnik Ivica Puljak (Centar), a prirez u tom gradu iznosi 15 posto i prošle se godine od prireza u gradsku blagajnu slilo 12 milijuna eura. Rijeka, koju neprestano vodi SDP, izgubila bi osam milijuna eura, a Osijek 6,3 milijuna. Još je čitav niz manjih gradova u kojima HDZ nema podršku birača i koji će se ukidanjem prireza suočiti s velikim financijskim problemima. One kojima vlada HDZ, Plenković će samo učiniti još ovisnijima o vladi i stranačkoj središnjici.
Na obzoru neka nova trgovačka koalicija?
Najava ukidanja prireza lukava je zamka za političke suparnike i možda njome, osim što otvara bezdan (pred)izbornih problema za oponente, Plenković pokušava i financijskim pritiskom „privući“ moguće buduće koalicijske partnere. S potpunim raspadom parlamentarne desnice, HDZ-ov koalicijski potencijal je znatno oslabio. Sve relevantne ankete još uvijek pokazuju da će HDZ bez problema osvojiti vlast u državi, ali da možda neće imati s kime sastavljati vladu jer mu uz manjinske zastupnike ipak treba barem još jedan dobar koalicijski partner. Hoće li se na 'rasterećenju plaća' i ukidanju prireza graditi neka nova trgovačka koalicija?
