Prije rekordne inflacije više od petine hrvatskih građana živjelo je u bijedi ili na samom rubu siromaštva, a opće divljanje cijena nesumnjivo je mnoge i gurnulo preko tog ruba. Kraj 2023. dočekujemo s čak 110.000 djece koja žive u konstantnom riziku od siromaštva, dakle čak 16 posto od ukupno 690 tisuća djece u Hrvatskoj živi u bijedi. Prije tri godine bilo ih je čak 30.000 manje, prije osam godina gotovo 50.000 manje, a u samo proteklih godinu dana njihov je broj porastao za 10.000.
Iako se silno voli hvaliti brojčanim uspjesima svoje sad već osmogodišnje vladavine, ovo su brojke koje Andrej Plenković neće čak ni usputno spomenuti, a upravo one najbolje govore o postignutim rezultatima i načinu raspodjele nacionalnog bogatstva, pa i milijardi koje se slijevaju iz europskih fondova.
'Hvala na ručku'
Pod Plenkovićem siromaštvo u Hrvatskoj neprestano raste i bilo ga je pomalo šokantno slušati kako se hvali da mu je na Interliberu nedavno prišla neka fantomska djevojčica i rekla „Hvala na ručku“. Dvaput je to ponovio, podižući kažiprst i dodao kako „treba imati na umu“ da čak i školska djeca vide razliku otkad on ovdje vlada i otkako im je osigurao besplatni obrok u školama.
POGLEDAJTE VIDEO Plenković predstavio proračun i poručio: 'Simpatična curica mi je rekla hvala na ručku'
Naravno, nikome Plenković nije osigurao besplatni obrok u školi nego je tu mjeru za 310.000 djece pristao uvesti kad smo prošle godine dosegnuli nepodnošljivu brojku od više od 10.000 doslovno gladne djece u osnovnim školama. Učinio je to prošle godine baš usred strmoglavog pada rejtinga HDZ-a, njega i njegove vlade uslijed još jedne pljačke u Ini u kojoj je nestala milijarda kuna. „Besplatni“ obrok za svih 300 tisuća osnovnoškolca košta nas 550 milijuna kuna. I dok ti klinci imaju barem jedan obrok u školi, čak 380.000 srednjoškolaca i dalje nije te sreće. Deseci tisuća ih u škole odlazi bez novca za prehranu, pa mnogi od njih satima bivaju gladni jer im roditelji ne mogu dati džeparac za užinu.
Tko je zaslužan za mjeru besplatnog obroka u školama
Obroci u školama nisu besplatni i plaćamo ih svi mi porezni obveznici, a kad je već o zaslužnima riječ, valja podsjetiti da su za tu mjeru prvenstveno zaslužne četiri profesorice sa Studijskog centra socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu: Olja Družić Ljubotina, Antonija Petričušić, Ivana Dobrotić i Marijana Kletečki Radović, pokretačice višegodišnje inicijative Pravo svakog djeteta na školski obrok.
Upravo je predvodnica te inicijative prof. dr. Olja Družić Ljubotina u rujnu ove godine iznijela nove podatke o rastu dječjeg siromaštva. Od nje smo, a ne od Plenkovićeve vlade doznali da smo premašili brojku od 110 tisuća klinaca koji žive u bijedi i da, prema podacima HZMO-a za 2023. godinu, više od 220.000 djece prima dječji doplatak, a ta je mjera prvenstveno namijenjena djeci slabijeg materijalnog statusa.
"Među tom djecom ima one koja žive u ekstremnom siromaštvu i nemaju osnovne uvjete za život, kao što su hrana, odjeća, obuća, adekvatno stanovanje. Biti u riziku od siromaštva znači živjeti u nesigurnim egzistencijalnim uvjetima, što pak znači da ta djeca često nemaju pristup adekvatnoj zdravoj i količinski dostatnoj prehrani, odgovarajućoj zdravstvenoj skrbi odjeći i obući, nemaju osnovne uvjet za nesmetano obrazovanje, žive u lošim stambenim uvjetima, često su iz ruralnih sredina", upozorila je Družić Ljubotina u nedavnom intervjuu za Novi list.
Bi li Andersen napisao uopće 'Djevojčicu sa žigicama' da je doživio čudo Plenkovićeve Hrvatske?
Ta si djeca ne mogu, nažalost, priuštiti posjet Interliberu, a kamo li uživo vidjeti predsjednika vlade, ali ništa to nije važno dok Plenkoviću plješće 'draga i simpatična djevojčica iz Slavonskog Broda' i dovikuje 'Hvala na ručku!'.
Prije 178 godina danski književnik H. C. Andersen napisao je 'Djevojčicu sa žigicama', potresnu bajku posvećenu siromašnoj djeci, o djevojčici koja pothlađena na ulici snatri o toplom domu i hrani pa umire od hladnoće i gladi u blještavilu novogodišnje noći. Možda će i tu bajku zahvatiti val kulture otkazivanja, a možda i neće, ali pitanje je bi li Andersen napisao tako tužnu bajku da je doživio čudo Plenkovićeve Hrvatske.
Zato bi njezin sadržaj valjalo hitno predizborno prilagoditi stvarnom stanju, onakvom kakvim ga prikazuje naš veliki vođa i ban. Posve je neprimjereno da se u obećanoj zemlji, u kojoj premijer osigurava besplatne školske obroke, na kojima su mu djeca masovno zahvalna, pričaju bajke o tamo nekoj nezahvalnoj djevojčici iz Danske koja umire od studeni i gladi.
Hrvatska Djevojčica sa žigicama nije i ne može biti gladna niti može umrijeti od hladnoće i gladi jer je siromaštvo ovdje, za razliku od bogate Danske, naprosto netema. Jer, sve će hrvatske djevojčice i dječake sa žigicama, pa ako treba i danske, u novogodišnjoj noći spasiti jedan i jedini, nadmoćni i nadasve nepobjedivi superheroj H. K. Andrejsen.
