U posljednja dva dana vidjeli smo kako izgleda kad opozicija pametno surađuje i zašto je nemoguće da ovakva opozicija uskoro stvori bilo kakav širi blok za izborni sraz s HDZ-om. Zajedničko protestno lupkanje po saborskim klupama, kojim je opozicija onemogućila premijera da drži još jedan suhoparni propagandni predizborni govor u Saboru, osvojilo je simpatije javnosti, ali taj iskorak odmah je pao u drugi plan zbog ksenofobnog zazivanja Mostova zastupnika Mire Bulja da se zbog migranata na granicama postave seoske straže.
Bulj namjerava u Sinjskoj krajini oformiti naoružane seoske straže koje bi navodno štitile građane ilegalnih migranata, a koji sve masovnije prelaze hrvatsku granicu iz BiH. Činjenica jest da hrvatska policija zbog duge granice prema BiH teško kontrolira migracije, ali skandalozno je i opasno potpaljivanje masovne predrasude da se među ilegalnim migrantima kriju teroristi i pozivanje na naoružavanje zbog obrane granice ‒ „kao u Domovinskom ratu“.
Šovinističko huškanje i jeftini populizam koji ne preza od najglupljih ksenofobnih ispada, nepomirljiv je s humanitarnim opredjeljenjem platforme Možemo!, SDP-a ili liberalne parlamentarne opcije prema migrantima, koje su za provođenje imigracijske politike koja ne uključuje primjenu sile, odnosno sustavno je izbjegava.
Bulj, a i Nino Raspudić, koji traži da vojska štiti granice od ilegalnih migracija na granicama, udaljavaju Most od desnog centra i guraju ga prema krajnjoj desnici, na kojoj ionako već vlada prilična gužva. Udružili su se sa Suverenistima i očito je kako u superizbornoj godini neće ni pokušavati širiti utjecaj izvan svjetonazorski izrazito konzervativnog, desnog biračkog tijela.
Taj blok mogao bi skinuti HDZ s vlasti
Računaju, valjda, da su ti birači razočarani u Plenkovićev HDZ i da im Domovinski pokret više ne predstavlja ozbiljnu konkurenciju jer u DP-u ne kriju kako samo žele biti novi partner HDZ-a nakon narednih izbora. Upravo je krajnje desni DP Miroslava Škore na izborima 2020. Mostu i oteo glasove na koje su računali, a nakon potpunog rasula te stranke, Most želi na valu desnog populizma osigurati najmanje 300 tisuća glasova (na izborima 2020. DP je osvojio 181 tisuću, a Most 123 tisuće glasova).
I sad su, prema anketnim ispitivanjima biračkog raspoloženja, po popularnosti treća opcija.
Narasle ambicije mostovaca možda će se i realizirati na predstojećim izborima, možda će doista ponovno biti treća parlamentarna opcija po broju zastupnika, ali s ovakvim stavovima poput Buljeva o ilegalnim migracijama (koje podržava i Nikola Grmoja) ili neprijateljskim stavovima mostaša prema rodno osviještenim politikama, stranka ruši mostove koji bi ih prije ili nakon izbora mogli povezati s aktualnim parlamentarnim lijevo-liberalno-zelenim političkim opcijama.
Takav blok mogao bi skinuti HDZ s vlasti, no zbog nepomirljivih svjetonazorskih razlika to će biti iznimno teško, vjerojatno i nemoguće.
Premda s Mostom ni s HDZ-om nikad ne možemo biti posve sigurni, čini se izglednim da oni više ne mogu biti koalicijski partneri i da je, prema tome, koalicijski potencijal Mosta prilično slab.
Premda stvarna parlamentarna opozicija – iz koje ispadaju DP i HDZ-u dodvoravajući Socijaldemokrati - sjajno surađuje na antikorupcijskoj platformi, izvan te platforme oni ne mogu, pa ni ne pokušavaju pronaći zajednički jezik.
HDZ ususret superizbornoj godini stagnira, podrška birača izvan standardnih klijentelističkih 25-30 posto načeta je nebrojenim korupcijskim aferama, podivljalom inflacijom, urušavanjem i podjarmljivanjem svih državnih institucija, no gotovo organska razjedinjenost opozicijskih stranaka na svjetonazorskim pitanjima govori da možda ništa od toga neće bit dovoljno za zaustavljanje Andreja Plenkovića u osvajanju trećeg premijerskog mandata.
POGLEDAJTE VIDEO: Očevid gotov, kamere će otkriti tko je oštetio klupe u kojima 'nitko nije sjedio'
