A tako je i u većini drugih država, jer kapitalizam je postavljen na način da povećava kapital onima koji ga imaju najviše. Osoba koja nema sreće da joj je bogata obitelj ili davno zaboravljena teta ostavila milijune, svojim radom neće predaleko stići. Mali je postotak onih koji do srednjih tridesetih, vremena za stjecanje prvog krova nad glavom, zarade toliko da u gotovini mogu kupiti stan i auto. No, do vrata prve banke i nije baš dalek put, zar ne? I tu dolazimo do prve profesije kojoj upravo zbog gore navedenog obrasca, svojstvenog većini država, ni omanja kataklizma ne može bitnije naškoditi, a ne tamo neka prolazna gospodarska kriza. Bankari su i ovu prebrodili bez većih gubitaka, premda je njihova pohlepa temeljena na općeljudskoj lakomislenosti uglavnom do nje i dovela.
Kamata po kamata, palača
Te istine koje vrijede za razvijene zemlje potpuno su primjenjive i u Hrvatskoj, s tom razlikom da su ovdašnji bankari imali i više sreće jer su im nestabilni gospodarski i politički sustav dali izliku da u ime 'osiguranja od rizika' naplaćuju višestruko nepovoljnije kamate. Zarada zagarantirana, čak i u situaciji kad se iz dana u dan povećava broj loših i nenaplativih kredita, odnosno ljudi koji ih više ne mogu vraćati.
Govore o tome i najsvježiji rezultati poslovanja domaćih banaka, ili preciznije rečeno domaćih podružnica inozemnih banaka u Hrvatskoj. Niti jedna nije u minusu. Dapače. Ostvarile su golemi rast uglavnom temeljem upravo na kamatnim prihodima – kad se promatraju najveće 'domaće' banke, riječ je skoku od 15 do 26 posto u jednom tromjesečju?! E, sad, umjesto da Vlada zaključi da nešto s tom računicom ne štima i da, u situaciji kada su njenim građanima plaće smanjene ili su bez njih ostali, banke ne bi trebale zarađivati u tako visokim postocima, događa se upravo suprotno.
Vlada u ulozi Superhika
Umjesto da pruži ruku prezaduženim građanima, Vlada još jednom pruža ruku bankarima. Jer to je zapravo bit priče o produljenju rokova otplate kredita u švicarcima i eurima. Vlada je, naime, dogovorila s bankama da onima koji imaju problem s otplatom kredita omoguće da po povoljnijim uvjetima nego što je to bilo do sada produlje njihovu otplatu, čime bi im se kratkoročno mjesečna rata smanjila i postala podnošljivija, ali dugoročno bi iznos koji moraju vratiti banci postao veći, a kredit još skuplji, bitno skuplji.
Budući da su cijelu priču mogli izvesti i sami bankari jer im donosi profit i smanjuje količinu nenaplativih potraživanja, Vladina 'intervencija' bila je izlišna, osim u dijelu želje da se prikaže tobožnjim zaštitnikom financijski uništenih dužnika. Drugo, nažalost, nije ni u poziciji učiniti jer i sama, puno više od svojih građana, ovisi o tim istim bankama i njihovoj volji da i dalje financiraju golemi deficit od 15 milijardi kuna.
Maržom po glavi stanovnika
Imali ili nemali stambeni kredit, nakon banaka najviše plaćamo trgovcima, što je ujedno i druga profesija koju gospodarska kriza nije bacila na koljena. I najveći trgovački lanci, domaći i inozemni, nesmetano su, naime, nastavili rasti i širiti se unatoč padu standarda. S plaćama višestruko manjima nego u zemljama Europske unije, osnovne prehrambene artikle plaćamo isto ili čak i više nego oni. Pri čemu, opet starom dobrom logikom kapitalizma, najveći uzimaju najviše.
Tako da je još jednom na top-listu trgovaca, ovaj put prema kriteriju najvećih marži koje zaračunava, opet na sam vrh zasjeo Ivica Todorić, kojemu bi u startu profit bio iznimno visok zahvaljujući činjenici da je njegov lanac najveći te da strašno puno artikala koje distribuira kroz Konzum proizvode prehrambene tvrtke također u njegovom vlasništvu.
I dobra vijest za kraj
Sve će to, kažu eurooptimisti, doći na svoje jednom kada se konačno priključimo Europskoj uniji. Banke će morati postupno snižavati kamate na kredite i ujednačavati ih s onima koje obračunavaju građanima Unije, trgovci će biti izloženi još većoj konkurenciji, pa će i oni u borbi za opstanak morati u borbu za kupce nižim cijenama i smanjenjem vlastitih apetita za brzom zaradom.
Ne dođe li ipak do ostvarenja takvog scenarija i ispostavi li se da su u pravu oni koji misle da će nas i bankari i trgovci tretirati jednako loše jer ćemo biti na rubu Unije, uvijek postoji konačni izlaz iz tog ukletog kruga. Nažalost, prognoziraju nam ga demografi. Po starosti stanovništva Hrvatska je među deset najstarijih nacija na svijetu. Prvi put imamo više staraca nego djece, i čini se da nam prijeti polagano izumiranje, pa će i bankari i trgovci morati pronaći neke vitalnije nacije žele li dugoročno održanje svojih visokih profita.
