"Pet cijela osam!", s vrata je zaurlao sav zadihan i zajapuren šef jedne od najvećih banaka u zemlji, kojega kolege od milja zovu Prle, banuvši posve nedostojanstveno u zadimljenu, mračnu sobu u podrumu jedne velebne zgrade u centru metropole. "5,8!" povikalo je za njim nekoliko okupljenih kolega i uhvatilo se za glave. "I vraćanje kamata na stope koje su bile kad su uzeli kredite...", dodao je Prle tiho, na što je društvo odgovorilo samo laganim cviljenjem, dok je šef jedne banke s njemačkog govornog područja, u šali zvan Ero-Štero, tiho zajecao, dok ga je najbliži mu kolega, zvan Rafo, tapšao po ramenu. Samo je Tihi na čelu stola nepomično zurio u Prleta, koji je još uvijek pokušavao doći do daha na vratima. Otpuhnuo je dim cigare i mirno promrljao: "E, pa, dugo je i potrajalo..."
Tako je nekako mogao izgledati taj tajni sastanak da su bankari imali ikakav razlog da se sastaju i strepe od prijedloga koji je u četvrtak, vrlo efektno i uz veliku medijsku pažnju bubnula premijerka Jadranka Kosor. Na žalost, ova, a čini se niti jedna druga Vlada koja je možda na vidiku nema snage potegnuti ni za jednim instrumentom koji bi omjer snaga u odnosu banke – dužnici ozbiljno pomaknuo u korist ovih potonjih.
Rješenje koje to nije...
K tome, Vladin prijedlog bi ionako samo privremeno smanjio rate kredita (kao i "rješenje" s produljenjem roka otplate), jer ostatak vrijednosti između 5,8 i tečaja franka koji nastavlja divljati opet ne bi morale pokriti banke iz svojih velikih dobiti, već dužnici, kojima bi se ta razlika obračunala kao poseban (doduše beskamatni) kredit na 10 godina. S obzirom na to da je većina građana stambene kredite uzimala na maksimalni mogući broj godina, najdoslovnije bi ga vraćala njihova djeca. A s obzirom na to da bi po nekim predviđanjima franak lako mogao doći na 10, 12 ili čak 15 kuna, što znači da bi se glavnica udvostručila ili utrostručila, ta bi djeca kredit svojih nes(p)retnih staraca morala vratiti još barem jednom. A kao treće, oni koji su kredite uzeli u eurima s pravom se pitaju zašto i njima Vlada ne priskoči u pomoć.
... i ono koje to jest, ali od njega neće biti ništa
Jedino pravedno rješenje bilo bi da se krediti sa zaštitnom klauzulom u francima prebace u kredite sa zaštitnom klauzulom u eurima, i to po tečaju na dan odobravanja kredita te uz kamatu kakva je vrijedila za kredite u eurima, ali na to banke ne bi pristale, pa to zato Vlada i ne traži. Jednostavno.
Dužnicima u prilog idu ipak dvije stvari. Banke nisu blesave – ne popuste li omču, nitko više neće moći vraćati kredite, a što bi banke s gomilom stanova koje nemaju kome prodati, pa ni iznajmiti? A drugo, izborna je godina i nešto moraju dati vlasti, jer kao što država ovisi o njima jer od njih posuđuje novce, tako i one trebaju državu koja im je najbolji klijent. A i ne bi valjalo da se pred izbore u očaju krenu spominjati neka radikalnija rješenja...
arti-201108030636006 arti-201108040536006 arti-201108050231006
Masovna histerija
A da će švicarski franak nastaviti rasti bez obzira na to što je švicarska središnja banka najavila da će se svim mjerama protiv toga boriti, jasno je iz stanja na burzama ovog tjedna. Iako su Sjedinjene Države u zadnji čas izbjegle bankrot, burze su reagirale velikom ljetnom rasprodajom. Pad njujorške burze odmah se prelio na azijske, pa u petak na europske, ali su se zato američke opet zazelenjele jer je investitore razveselio veći broj novootvorenih radnih mjesta u SAD-u nego što se očekivalo, odnosno pad nezaposlenosti, što je znak da se gospodarstvo oporavlja. Međutim, burze su pokazale da ih i dalje vodi samo masovna histerija, a to znači da će oni koji imaju što uložiti sigurnost potražiti u zlatu i – franku. Posebno sada kada je SAD izgubio svoj do sada nedodirljivi kreditni rejting.
arti-201108050216006 arti-201108010025006
Jedno naivno pitanje
Ovaj tjedan obično ne daje puno posla novinarima jer se nema o čemu izvještavati osim o turističkim gužvama, proslavi u Kninu i količini slova U koja su se pojavila na derneku u Čavoglavama. Da ipak ne bude dosadan, pobrinula se Crkva. Papina odluka da biskupija Porečko-pulska mora samostan i zemljište u župi Dajla dati talijanskim benediktincima digla je cijelu državu na noge. Izbio je pravi skandal, iako je cijela stvar i opet pogrešno postavljena.
Obeštećenje talijanskim benediktinci ma, čija je to zemlja do 1945. godine bila, riješeno je davno, Osimskim sporazumima, a biskup Milovan čija biskupija nije njihov pravni sljednik nije trebao zemlju primiti, jer na nju nema pravo. Dakle, nije uopće upitno to što su se benediktinci pokušali dočepati imovine u trenutku kada je došla u ruke Crkve, pa ni to kako je papa odlučio hendlati crkveni spor i raspodijeliti Crkvenu imovinu, već je pitanje zašto je i kako uopće to postala Crkvena imovina???
I jest da je naivno, ali moram pitati: Hoće li netko odgovarati za to što je biskupiji vraćeno nešto što joj kao prvo uopće nije pripadalo i za to što je uopće vraćano nešto što je već bilo riješeno? I bi li ijedan političar napokon rekao Ivan Grubišićono što se usudio samo don : da ugovore s Vatikanom treba revidirati?
arti-201108030091006 arti-201108040413006 arti-201108010318006
