Franjo Jurčević, kontroverzni kastavski pop, strikes again.
Nakon što je napade na sudionike beogradskog Gay Pridea pozdravio riječima: "Bravo za normalne Beograđane! Tako bi trebali postupati i normalni Zagrepčani kada ovi bolesnici okupiraju javne puteve i javne površine", reagirala je lezbijska udruga Kontra i podnijela protiv njega kaznenu prijavu zbog poticanja na nasilje i mržnju.
Uslijedio je, naravno, nastavak njegovog obračuna s gej populacijom. Pa je naš pop na svom blogu povodom ove prijave napisao sljedeće: "Drago mi je da ću napokon 'uživo' vidjeti kako izgledaju lezbijke jer sam do sada možda i ne znajući njih susretao po Rijeci i drugdje kamo sam se nalazio, a da nisam znao da su to lezbijke. Sada ću napokon imati prilike izravno vidjeti kako to one izgledaju", a zatim dodao kako lezbijke "zapravo nemaju pojma što su: ako su prave žene, a nisu, onda su mućki", te zaključio: "Ponavljam tko zna koji put: osobno ništa nemam protiv njih koji su tako 'usmjereni', ali kada oni svojim sistematski organiziranim i od euro-masona financiranim izazivačima nereda u svakome gradu gdje se pokažu izazivaju normalne ljude, onda je to za osudu."
Svim ovim naš je pop rekao više o sebi nego o gej populaciji. Da sumiramo – on o gej populaciji ne zna ništa, nikad "uživo" nije vidio lezbijku, ali svejedno zna da su to "mućki".
Naš pop, kao i Crkva općenito, u cijeloj ovoj priči o "nastranostima i perverzijama" radi najperverzniju stvar – svodi čovjeka samo na jednu dimenziju, onu seksualnu. U glavi našeg popa, homoseksualci ne vole, ne rade, ne jedu, ne piju, ne plaćaju režije, ne spajaju prvi s prvim kao i ostali građani ove države, ne šetaju po prirodi... ništa. U glavi našeg popa, oni se samo jebu i jednom godišnje izađu na prosvjed. Da bi vidjeli koliko je stvar perverzna, pokušajte svesti straight osobe samo na seksualnu dimenziju. Dakle, vidite dečka i djevojku kako se drže za ručice i šeću po parku, a jedino što vas o njima zanima je pitanje kako se oni jebu.
Što se, pak, prosvjeda gej populacije tiče, naš pop radi istu stvar. Namjerno ili ne, on u tim prosvjedima potpuno ignorira pozadinu, a ona je borba za prava i položaj određenih ljudi unutar određenog društva. Ne, on to ne vidi, on vidi samo manifestaciju, on vidi gomilu ljudi koji se "krivo jebu" kako marširaju gradom i "izazivaju".
Ajmo sada našem popu, čisto da vidi kakav je feeling naći se s krive strane nišana, napraviti to isto. Ajmo ga svesti samo na seksualnu dimenziju i dodati joj njegovo javno djelovanje promatrano kao manifestaciju. Dakle, uz potpuno ignoriranje crkvene tradicije, crkvene povijesti i svih onih dimenzija koje jedna misa sa sobom nosi. Što bi rekao čovjek koji o Crkvi nema pojma i koji prvi put dolazi na misu. Pretpostavljam nešto ovako: "Drago mi je da ću napokon 'uživo' vidjeti kako izgledaju svećenici jer sam do sada možda i ne znajući njih susretao po Rijeci i drugdje kamo sam se nalazio, a da nisam znao da su to svećenici."
Misa počinje i pojavljuje se svećenik u haljini. "Zašto on nosi haljinu?", pita naš zbunjeni lik. "To mu je svečano, misno ruho", odgovaraš. Tu naš lik, u maniri našeg popa, svede svećenika na čisto seksualnu dimenziju pa upita: "A kako on upražnjava tjelesnu ljubav?" "Nikako", odgovaraš. "Svećenici žive u celibatu. Oni su se svjesno odrekli seksa kako bi svoj život u potpunosti posvetili Isusu." "Kome?", pita naš lik. Pokažeš mu prstom na raspelo. "Čovječe, to je polugoli muškarac razapet na nekakvu sado-mazo spravu." "Nije", objašnjavaš. "To je naš spasitelj kojeg su Rimljani pribili na križ."
Međutim, naš lik te uopće ne sluša, ne želi spoznati kontekst u kojem se cijela ta misa odvija, baš kao što naš pop ne želi spoznati pozadinu gej prosvjeda, on tu vidi samo manifestaciju pa rezonira ovako: "Dakle, svećenik je muškarac koji u svečanim prilikama nosi haljinu i koji se svjesno odrekao seksa, a zbog polugolog tipa koji je pribijen na nekakvu sado-mazu spravu. Svećenici zapravo ne znaju što su, ako su muškarci, a nisu, onda su mućki."
Misa se nastavlja i dolazimo do pričesti. "Čekaj", čudi se naš lik. "Svećenik je najprije izveo ritual u kojem su se kruh i vino na metaforičkoj razini pretvorili u tijelo i krv onog polugolog muškarca sa sado-mazo sprave i sad vjernici to jedu. Pa to je čisti kanibalizam! To je za svaku osudu!" Naravno, opet je izignorirao pozadinu, kontekst, povijest i vidio samo manifestaciju. Ali, već si digao ruke od njega jer kužiš da mu, kao i našem popu, nema smisla objašnjivati. Naprosto, ne želi čuti.
Na kraju je naš lik već ljut pa pita: "Tko ovo financira?" "Dijelom vjernici, a dijelom država", kažeš.
Tu on zaključuje: "Ponavljam tko zna koji put: osobno ništa nemam protiv njih koji su tako 'usmjereni', ali kada oni svojim sistematski organiziranim i od države financiranim djelovanjem u svakome gradu gdje se pokažu ovako promiču kanibalizam i time izazivaju normalne ljude, onda je to za osudu."
