"Najnovije poplave u Njemačkoj nemilosrdno nam pokazuju slabe točke", priča Holger Schüttrumpf. profesor za hidrologiju na Tehničkom sveučilištu u Aachenu za DW. U planinskom području Eifel, koje je najteže pogođeno poplavama ljudi su se nastanjivali uz rijeke kako bi koristili njezinu vodenu snagu za mlinove a kasnije i za papirnu i metaloprerađivačku industriju. No izgradnjom većih naselja blokiran je prirodni tok rijeka. Iako je velikih poplava bilo uvijek, u Hamburgu 1962. ili na Labi 2002, ali ono što se dogodilo prošlog tjedna na zapadu Njemačke je nešto što se događa jednom u 10.000 godina", rekao je Schüttrumpf.
No meteorolozi su složni da će ovakvih katastrofa biti sve više.
"Kod obnove treba posebno obratiti pažnju na to koji dijelovi su ranjivi. Tu bi onima koji su spremni iseliti se iz osjetljivih područja trebalo pružiti poticaje", kaže urbanist Mark Kammerbauer.
Drugačiji način gradnje
Smatra da treba i promijeniti način gradnje.
"Izgraditi zgradu tako da u nju ne prodre voda je gotovo nemoguće. Zato treba koncipirati zgradu tako da kada voda u nju i uđe, načini najmanju moguću štetu i da prilikom čišćenja što manje prepreka stoji na putu", objašnjava Kammerbauer.
Tako bi po njegovom mišljenju prizemlja bi trebala biti od betona ili drveta kao nekad na sojenicama. Kammerbauer podsjeća i na nedavnu prošlost kada se u područjima koja često pogađaju poplave gradilo pragmatično.
"Prije industrijske revolucije su prizemne prostorije bile korištene kao pomoćne prostorije i za skladištenje. Tako da u slučaju poplave nije nastajala prevelika šteta i i ljudi su bili zaštićeni na gornjim katovima", kaže stručnjak za arhitekturi u urbanizamza DW.
