Nakon 30-ak godina svečano je otvoren stalni izložbeni postav Biskupske palače u Dubrovniku. Pinakoteka, odnosno prostor u kojem su izložene samo slike, djelovala je sve do Domovinskog rata. Od tada je zatvorena za javnost. Prostorije pinakoteke svojevrsne su vremenske kapsule.
"Predstavljaju jednu zanimljivost jer je ovaj salon s pozlaćenim drvenim rezbarenim stropom preživio veliku trešnju 1667., katastrofalni potres, naime današnja Biskupska palača je u renesansi bila palača vlastelinske obitelji Sorkočević, i ovakav zlatni strop je danas jedinstven jer znamo da ih je prije velikog potresa bilo puno više u Dubrovniku. Osim ovoga do danas je preživio još samo jedan", pojasnio nam je, povjesničar umjetnosti i autor postava.
Ove umjetnine bile su svojevrsno "prebijanje duga". Uz brojne druge dragocjenosti koje je dubrovačkoj katedrali ostavio kanonik Bernard Đorđić, bilo je i njegovo potraživanje prema jednom mletačkom trgovcu i kolekcionaru Alvisieu Raspiju. Njegovi su senasljednici dogovorili da se taj dug isplati u slikama, a ne u gotovini. Tako je u dubrovačku katedralu stigla kolekcija vrlo vrijednih slika talijanske renesanse.
Kip svetog Vlaha izrađen je od drveta iz 14. stoljeća i jedan je od najstarijih.
"Riječ je o jednom od najstarijih kipova Svetog Vlaha u Dubrovniku. U postavu palače su dvije prostorije koje su posvećene Svetomu Vlahu. Njih smo nastojali predočiti javnosti, a osim tog najstarijeg kipa imamo i jedan od najmlađih kipova svetog Vlaha koji je izradio Ivan Meštrović za unutrašnja vrata od Pila", predstavio nam je Viđen.
Palaču mnogi nazivaju "živom palačom" zato što u njoj još uvijek živi dubrovački biskup, u jednome dijelu, a drugi je uređen kao postav umjetnina.
"Još od 1930-ih je dio palače bio uređen kao biskupska pinakoteka, tako da ovo je otvaranje novog postava, ali i stare kulturne ustanove u Dubrovniku", zaključuje Viđen.
