Hajduk konačno gotovo pa sve radi kako treba. Međutim, to im, isto tako gotovo sigurno, neće biti dostatno da osvoje naslov ove sezone. Naratori ove nove Hajdukove priče, predsjednik Lukša Jakobušić i litvanski duo Mindaugas Nikoličius te Valdas Dambrauskas, uspjeli su izbjeći navijačku pa i medijsku giljotinu koja je dočekala baš sve sve njihove prethodnike jednim vrlo jednostavnim potezom. Ispunili su sva obećanja koja su i obećali. Recept je to, recimo, koji bi mogli kopirati i naši političari jer Hajduk zbog ostvarenja tih, naizgled neostvarivih, obećanja uistinu ima šanse osvojiti naslov prvaka. Ali to gotovo sigurno neće biti ove sezone.
Stara francuska izreka kaže ovako - Rim nije izgrađen za jedan dan. I to je nešto čega bi se Hajduk, a ponajprije mediji i navijači trebali prisjetiti jednom kada postane jasno da, bez obzira na sve učinjeno i svu tu euforiju, Hajduk ove sezone ipak neće moći do prvog mjesta.
Ovoga ljeta Hajduk je obavio najbolji transfer-rok u novijoj povijesti. Ispunili su prvo veliko obećanje navijačima i ostao je heroj i reprezentativac Marko Livaja, zatim su obećali i na kraju doveli Filipa Krovinovića, s kojim su pregovarali pola godine. Stigla su i brojna vrlo respektabilna imena: Josip Elez, Marco Fossati, Jan Mlakar, Lovrencsics, Dario Melnjak, Nikola Katić, Emir Sahiti. Došao je kasnije i Danijel Subašić, ostali su Marin Ljubičić i Stipe Biuk, mladi talenti i velike uzdanice hrvatskog nogometa, koje Hajduk namjerava prodati za golem novac i čiji će odlasci biti esencijalni za Hajdukov napad na prvo mjesto. No, do toga ćemo doći.
Nastavili s vrhunskim pojačanjima
Hajduk je odradio i vrhunski zimski prijelazni rok. Pojačali su se, i to u punom smislu te riječi, na trima deficitarnim pozicijama. Stigao je sjajni defenzivni veznjak Lukas Grgić, potpisali su Dinu Mikanovića na desnom beku, gdje im je jedina opcija do sada bio Gergo Lovrencsics, a na kraju su osigurali još dva seznacionalna potpisa - Francisca Reisa Ferreiru, zvanog Ferro i - Nikolu Kalinića.
Time su naratori koje smo spomenuli na početku kolumne ispunili i svoje pretposljednje važno i veliko obećanje. Doveli su centarfora koji garantira golove, igrača kojeg su zazivali godinu dana, čovjeka koji je godinama žario i palio po talijanskoj Serie A i koji bi, da nije napravio Zlatku Daliću ono što je napravio na Svjetskom prvenstvu 2018. godine, vjerojatno bio i u reprezentaciji.
Što se Ferra tiče, onaj tko je imalo pratio njegovu karijeru, ili tko si je dao truda i pretražio malo po internetu njegove statističke podatke i medijske napise otprije nekoliko godina, mogao je zaključiti kako Prva HNL nikada nije imala ovako kvalitetnog stopera. Ferra je prije otprilike dvije godine tražilo pola Europe, što uključuje i Real Madrid. Kada se Zinedine Zidane osobno interesira za vaše usluge, onda znate da ste napravili nešto dobro u životu. Ferro je, mnogi se ne sjećaju ili nisu obraćali pažnju, u sezoni 2019./20., držao obranu Benfice zajedno s Rubenom Diasom, koji danas drži obranu Manchester Cityja.
Ferro ključan igrač?
Njih su dvojica igrala sjajno, Dias je bio toliko dobar da se na kraju prodao za golemi novac u City, a za Ferra je tada Benfica izvjesila cijenu od čak 100 milijuna eura. Međutim, izbila je pandemija i Benfica je upala u rezultatsku krizu nakon povratka na teren zbog čega je "fasovao" prvo trener, a onda po dolasku novog trenera i sadašnji igrač Hajduka, Ferro. Nakon prodaje Diasa te sezone, Benfica je dovela dvojicu novih stopera Otamendija i Verthongena, a Ferro je pao u teške probleme s formom od tada pa do danas nije spojio dvije dobre utakmice, ili možemo biti i malo zlobniji, nije spojio niti dvije utakmice, a kamoli dobre.
Ferro je uistinu onakav igrač kakvim ga se smatralo, moderni je stoper, koji odlično igra s loptom, brz je i pokretljiv, odlično povezuje linije, i vjerojatno će biti ključan igrač u formaciji s trojicom u zadnjoj liniji, koju je Dambrasukas počeo koristiti. No, Ferro danas ima 24 godine i njegov plafon karijere bit će povratak u Benficu i eventualni povratak u njihovu prvu momčad i to samo ako u Hajduku napravi baš velike stvari i, što je najvažnije, ako bude gladan uspjeha i ustrajan u tome da se vrati na stare staze. Pitanje je, dakle, koliko će Ferro biti motiviran i koliko će uopće ostati u Hajduku, možda samo pola godine, možda i duže, a sve će na kraju ovisiti o jednoj stvari, no do toga ćemo doći.
Dambrauskas na pozicijama stopera sada ima trojicu vrhunskih igrača, Ferra, Eleza i Katića i sada može birati između nekoliko formacija, bilo s četvoricom ili trojicom odozada, i može početi graditi nekoliko sustava igre, što će svakako biti važan segment u borbi s Dinamom i ostalim konkurentima. Moramo priznati, ovako kada stavimo na papir, s Kalinićem na golu, Katićem, Elezom i Ferrom odozada, "wing bekovima" Melnjakom/Čolinom, Lovrencsicsem/Mikanovićem, Krovinovićem, Grgićem i Fossatijem te s Livajom i Nikolom Kalinićem naprijed Hajduk izgleda zaista moćno. Ali, opet velimo, Rim nije izgrađen u jedan dan, pa se tako ne može izgraditi niti novi Hajduk.
Zašto je Dinamo i dalje nedodirljiv?
Dinamo je, ma koliko vam se u ovom trenutku činio nedorečenim, da ne kažemo i slabijim, i dalje svemirski brod za sve ostale klubove u ligi, bez obzira na to koliko "livaja, kalinića i krovinovića" doveli. Dinamo i dalje ima širinu u rosteru veću od svih klubova u ligi, a ako im na kojoj poziciji i nestane rješenja, kao recimo na lijevom beku, samo skoknu do glavnog konkurenta za naslov i kupe si igrača, kao što su ove zime napravili s Osijekom i Petrom Bočkajem. I to se događa samo ako u svojim juniorima nemaju igrača koji bi popunio deficitarnu poziciju, a često imaju.
Usuđujemo se reći da će Dinamo ovu sezonu uzeti na mišiće, na rutinu. Možda će to biti pobjede minimalnim rezultatima, izborene Petkovićevim penalima ili nekim Oršićevim golovima ni iz čega, ali poprilično smo sigurni da Dinamo neće krahirati ove sezone, no postoje naznake da bi možda sljedeće sezone, ako se neke stvari poklope i mogli. Jasno se to vidjelo ove zime kada su usprkos velikoj ponudi Burnleyja za Oršića ipak dogovorili s njim novi ugovor i zadržali ga na Maksimiru. To je, ako čitate između redova, jasan signal Dinama ostalim klubovima da je ranjiv i da će uz malo strpljenja, već sljedeće sezone možda imati prilike napasti prvo mjesto. Dinamo je, možda i po prvi puta, odbio zaista veliku ponudu za svog igrača jer za njega nema alternative i jer, vjerojatno, strahuje da će bez njega možda ugroziti naslov prvaka ove sezone.
Hajduk ima preskupe igrače
E sada dolazimo do najvažnije stvari. Što konkretno Hajduk treba napraviti da skine Dinamo s trona i zašto je taj segment jedini važan u cijeloj priči? Hrvatska nogometna liga, nažalost, pripada u one slabije europske lige u kojima se jedino isplati osvojiti prvo mjesto jer ono vodi u kvalifikacije za Ligu prvaka gdje leži najveća zarada, dok su ova ostala mjesta koja vode u irelevantnu Konferencijsku ligu, zapravo i nebitna. Dakle, Hajduk, da bi cijela ova priča imala smisla mora osvojiti naslov prvaka i to ne kroz pet godina, već odmah, odnosno, ove ili sljedeće sezone.
Međutim, Hajduk se nakrcao jakim igračima za koje nije platio odštete, ali ključno je reći kako su to veoma skupi igrači i, za naše podneblje, imaju goleme plaće. Hajduk financijski sada možda dobro stoji, bolje nego proteklih godina, ali vjerujemo da nećemo konstatirati krivo ako ćemo kazati da bi i Dinamo imao velikih problema s isplatom plaća ovim igračima koje su Jakobušić i ekipa doveli na Poljud.
Hajduk ne može biti prvi favorit lige, a jedini način da Hajduk ima 50-50 šanse za naslov prvaka s Dinamom, jest da ova ekipa ostane na okupu i sljedeće sezone. A to je izvedivo samo ako Hajduk ovoga ljeta proda jednog ili dvojicu mladih igrača i to za, ukupno, više od deset milijuna eura. Trenutno jedini mladi igrač na kojem Hajduk može zaraditi ozbiljan novac, i to, realno, negdje od pet do sedam milijuna eura, je mladi reprezentativac Stipe Biuk.
Moraju prodavati
Jakobušić je već u nekoliko navrata govorio kako ne namjerava rasprodavati mlade igrače, i igrače koji su ključni za uspjeh kluba. Eto, ove je zime odbio prodati Jana Mlakara, a ranije je imao i unosne ponude za Biuka te ih je sve odbio. Prekrasna je to melodija za uši navijača, ali vrlo će brzo doći vrijeme kada će Hajduk morati upisati nekakav "income" kako bi poplaćao sve te igrače koje je i doveo. Dakle, to štopanje transfera i pumpanje cijene igračima morat će prestati.
Od HNL-a, čak i ako si prvak, nećeš, de facto, zaraditi ništa. Hajduk ne igra Europu, dakle, ne može si kao Dinamo pokrpati budžet novcem iz Europe. Hajduk isto tako nema "na lageru" tri četiri mlada supertalenta koja će pokrpati rupe nastale prodajom ključnih igrača, kao što ima Dinamo. Hajduk nema svoju Lokomotivu, razvojni klub koji igra u istoj ligi, i iz kojeg može pokupiti najbolje mlade igrače ili poslati svoje na kaljenje.
Hajduk, isto tako, nije izgradio baš bog zna kakve relacije s Osijekom i Rijekom, glavnim konkurentima koji uglavnom trguju samo s Dinamom. Hajduk gradi svoju priču, priča je sjajna i obećavajuća, što potvrđuje i gotovo 40 tisuća članova kluba, ali Hajduk će morati poduzeti neke korake da ta priča na kraju ima i smisla, neke nepopularne korake, poput rasprodaje mladih igrača.
Trener mora ostati
Dambrauskas je vrhunski taktičar i nogometni znalac koji radi na sebi svakodnevno, koji razumije što je Hajduk, koji zna kako diše Torcida i ključno je, prvenstveno, da on ostane. Litvanac neće moći u nekoliko dana stvoriti novi sustav, neće moći uigrati Kalinića i Livaju samo tako, neće moći stvoriti sinergiju Ferra, Eleza i Katića u dvije utakmice, neće samo tako moći stvoriti koheziju u veznom redu i homogenizirati cijelu ekipu. A ako se kojim slučajem varamo i on to uspije odmah već ove zime, onda ćemo reći i da Dambrauskasu nije mjesto u HNL-u, već u nekom od jačih klubova "lige pet" i da bi što prije neki bundesligaš ili premijerligaš trebao pokušati s njim.
Dakle, bez obzira na to kako ova sezona završila, bio Hajduk drugi ili četvrti, Litvanac mora ostati. Boljeg i sposobnijeg trenera, koji donekle razumije "splitsko stanje uma" i Hajduk, u ovom trenutku neće pronaći. Važno je isto tako da i Jakobušić i Nikoličius zadrže svoje pozicije i drže leđa treneru jer će kad tad krenuti hajka i netko će početi postavljati pitanja - kad će taj naslov i zašto Hajduk nije prvi.
Prodaju svi, Hajduk nije iznimka
Hajduk će, dakle, ovoga ljeta morati prodavati, htjeli to ili ne, a trenutno, kako mi to vidimo, jedini ozbiljan novac može zaraditi na mladim igračima koji su pod višegodišnjim ugovorima i koji koliko toliko dobro kotiraju u tekicama stranih skauta. Tako to radi Dinamo, tako to rade gotovo svi koji se ne natječu u Premiershipu. Eto, već i u susjednoj Italiji, koja pripada "ligi pet" klubovi poput Intera, Fiorentine, Napolija, moraju prodavati igrače da bi imali financijsku stabilnost i da bi nastavili s gradnjom identiteta i imidža.
Osim ako ne pronađu nekog dobrotvora koji će im financirati sve te skupe igrače koji su doveli, Hajduk će morati početi raditi onako kako radi gotovo sav nogometni svijet. Morat će prije svega spustiti svoja očekivanja kada je u pitanju zarada od transfera jer Hajduk u očima stranih klubova, kada je u pitanju biznis s transferima, nema reputaciju Dinama, Ajaxa, ili tko je već u ovom trenutku vrhunski razvojni klub, što pak znači da ne može očekivati zaradu od 15 milijuna eura na mladom igraču.
Razlozi su jasni, Hajduk ne osvaja naslove prvaka u ligi, ne igra Europu, proteklih godina nije proizveo niti jednog mladog igrača A klase osim Nikole Vlašića i teško će neki strani klub i trener opravdati 15 milijuna eura za mladog igrača Hajduka. Eventualno ako taj mladi igrač dogura do A reprezentacije i tamo ostavi vrlo dobar dojam, a za sada je Hajduk miljama daleko od takvog scenarija. Jakobušić će se tu morati racionalizirati, smanjiti očekivanja i prihvatiti realnost, te će morati prodati mlade talentirane igrače jer ako ne osigura budžet i ne zadrži cijelu ovu ekipu na okupu, bojimo se da će i on, zajedno s Litvancima "pod mač". To je Hajdukom tako.
Kako zadržati najveće zvijezde?
Dakle, da rezimiramo još jednom i naglasimo koliko je važno da čelnici Hajduka ipak malo promijene narativ. Da bi Hajduk osvojio naslov prvaka i time pokrenuo novi mehanizam, obrane naslove, igranja u Ligi prvaka ili Europa ligi, prvo mora premostiti te velike prepreke. Mora započeti s prodajom igrača, čak i ako im se čini da su ponude premale, kako bi isplatio i zadržao važne igrače i što je važnije mora biti strpljiv, odnosno, mora dati vremena treneru da posloži ekipu, da se dečki uigraju i mora ustrajati u tome da ih sve zadrži na Poljudu barem još godinu i pol dana, a to je jako dugačak period u nogometu.
Kako će ih zadržati? Nažalost ne lijepom pričom i uzbudljivim narativom, već jedino i isključivo - novcem. Taj segment s pričom koji prodaju ima smisla kada dovodite igrača, sjajno su odradili posao i klub i navijači s Livajom i onom akcijom "ostani", još su bolje odradili posao s Krovinovićem i Nikolom Kalinićem, i ova rukovodeća ekipa zaista vrlo dobro barata tim narativom o naslovu prvaka i svemu što ta pozicija donosi, ali moraju računati i na to da taj uspjeh ne stiže preko noći te da se neka cijena mora platiti.
Financije su ključne, a vlada zakon šutnje
Hajduku je, ma koliko to zvučalo suludo, bolje da još ove sezone i na ljetnim pripremama uigrava i eksperimentira s ovom ekipom pa da onda sljedeće sezone odigra dobro u Konferenciji i da pokuša napasti Dinamo i prvo mjesto. Bolje im je da planiraju kako financijama zadržati ovu ekipu još godinu i pol jer jedino će tako imati šanse natjecati se s Dinamom za prvo mjesto. Bolje im je da nekako profiliraju Biuka i Ljubičića ili koga već žele u sljedećih šest do deset mjeseci i da ih pokušaju što skuplje prodati jer jedino će tako napuniti budžet. Navijači su trenutno zaslijepljeni dolaskom Nikole Kalinića, euforijom i golovima Marka Livaje, sjajnim igrama Filipa Krovinovića, pogotkom Ferra na debiju, ali brzo će doći vrijeme kada će se ti igrači ili vratiti u svoje matične klubove ili dobiti bolje ponude drugih klubova ili pak osjetiti potrebu da osiguraju egzistenciju negdje drugdje s nekom znatno većom plaćom.
Financije su, dakle, ključne u cijeloj priči oko zadržavanja ove ekipe na okupu te samim time i ključ za osvajanje naslova prvaka. Naglašavamo, ne priča i narativ, ne kampanja navijača "dođi - ostani", ne golemi porast članova kluba, ne pjesma s poljudskih tribina, ne skandiranje imena igrača, ne aplaudiranje i ovacije, ne euforično izvještavanje pojedinih medija s utakmica Hajduka, nego jedino i isključivo - financije.
A na Poljudu, pogađate, vlada zakon šutnje kada je u pitanju taj segment i za sada se nije čuo jasan plan ako Hajduk ove sezone ne osvoji naslov prvaka i ne igra Ligu prvaka ili Europa ligu sljedeće sezone. Nije se čuo plan što će biti ako ne uspiju prodati igrače na ljeto i osigurati budžet, nije se čuo plan oko zadržavanja ključnih igrača koji su na posudbama i kojima ugovor istječe ovoga ljeta, nije se jasno čulo koliko trener uopće ima vremena da isporuči tražene ciljeve. Ako nemaju plan i rješenja za te probleme mogu zaboraviti na naslov prvaka sljedeće sezone, no, ako ih kojim slučajem riješe - bit će doista ravnopravni Dinamu i imat će podjednake šanse u borbi za naslov prvaka. Podsjećamo još jednom, Rim nije izgrađen u jednom danu.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
