"Što se tiče mog nasljednika, tu vidim samo Igora Bišćana, to je logičan i ispravan put, no HNS će o tome odlučiti kad dođe vrijeme", izjavio je to izbornik hrvatske nogometne reprezentacije, Zlatko Dalić, prije malo manje od godinu dana i u tom bismo se trenutku vjerojatno složili s njime, međutim danas u stvari malo drugačije.
Dalić se u međuvremenu transformirao i njegova Hrvatska danas izgleda moćno i impresivno, usuđujemo se reći, kao nikada do sad i ako u ovom trenutku nas pitate, Dalić nema razloga napuštati klupu reprezentacije bez obzira na ishod Svjetskog prvenstva u Kataru. No, promijenio se i Igor Bišćan, ali ne u pozitivnom smislu.
Bišćan je na klupu U-21 reprezentacije Hrvatske stigao s vrlo jasnom misijom, misijom potpune redefinicije te selekcije i preustroja. I u tome je vrlo brzo uspio. Godinama je U-21 selekcija glavinjala kroz natjecanja, igrala loš, spor i arhaičan nogomet, selekcija se radila stihijski, reprezentativci se u njoj nisu razvijali, nisu igrali u sustavima koji bi kasnije bili iskoristivi izborniku A selekcije. Jednostavnije rečeno, strategija nije postojala.
Preporodio reprezentaciju
S Bišćanom se to drastično promijenilo. Bišćan je dugo "rudario" da bi došao tu gdje je. On je moderan trener s lucidnim idejama, jasnom nogometnom filozofijom, ima iza sebe odlične rezultate i trofeje u Rijeci, Olimpiji i Rudešu, vrlo je dobar taktičar i ima veoma bogato iskustvo rada s vrhunskim stručnjacima još iz igračkih dana. Brzo se vidjelo da je njegov dolazak na klupu U-21 reprezentacije pun pogodak. Ispunio je sva očekivanja, ustrojio je novi napadački sustav, počelo se igrati modernije atraktivnije i upregnuo je sve najjače hrvatske mlade nogometaše s ciljem da ih što bolje opremi za igru u A selekciji.
Rezultat je bio plasman na prošli Euro i vrlo konkurentna igra koja ga je dovela do četvrtfinala, gdje su ispali od Španjolske i to u produžecima. Od reprezentacije koja je bila, de facto, kanta za napucavanje, Bišćan je u kratkom roku složio ekipu koja se može "fajtati" s najvećima.
Nagla promjena
U novom ciklusu kvalifikacija za Euro započeo je vrlo dobro. Od rujna do studenog prošle godine, U-21 selekcija je nanizala šest pobjeda za redom i rušili su vrlo impresivno Azerbajdžan dva puta, Finsku, Norvešku, Estoniju i Austriju. No, onda se dogodio neobjašnjivi preokret. Bišćan je od ožujka do rujna ove godine napravio kaotičnu situaciju koja je na kraju Hrvatsku zamalo stajala plasmana na Euro. Remi s Austrijom, poraz od Finske i Norveške, i triler utakmica za plasman na Euro u posljednjem kolu s Danskom, koju vjerojatno ne bi svladali da nije bilo vratara Dominika Kotarskog i njegovih obrana pri raspucavanju jedanaesteraca, rezultat su uglavnom potpuno nelogičnih odluka Igora Bišćana. Bišćan je odveo Hrvatsku na Euro drugi put za redom i svakako će mu se to pisati kao kredit, ali bitna je u toj cijeloj priči estetika, kao i njegova primarna djelatnost - razvoj, priprema i afirmacija U-21 generacije za igru u A selekciji. I tu je dosta podbacio.
Bišćanova Hrvatska je ove kalendarske godine neprepoznatljiva. Prvenstveno, suludo nam je bilo vidjeti što je Bišćan napravio od sustava. Od napadačkog, kombinatornog nogometa, kakvog između ostalog traži i Zlatko Dalić u A selekciji, dobili smo gotovo pa "park the bus" sistem u kojem je na terenu katkada znalo biti pet ili više braniča. A zatim i činjenicu da je čitavu silu potentnih ofenzivnih talenata zagušio tim istim sustavom i pretpostavljao im sve imalo defanzivno orijentirane igrače. Samim time im je znatno otežao proboj u A selekciju i nije ih baš "izdrilao" za ono što ih čeka.
Sporne odluke
Bišćan je, dojma smo, toliko opsjednut rezultatom i uspjehom reprezentacije da je zaboravio zbog čega je zaista tu. U-21 natjecanja, istini za volju, nemaju baš nikakav značaj. OK, igrači će odigrati koju utakmicu više protiv nešto elitnijih protivnika, ali u konačnici rijetko će tko od njih u daljnjoj karijeri isticati da je bio sudionikom U-21 Eura ili se time posebno hvaliti. U-21 selekcije u svim razvijenim nogometnim zemljama imaju samo jedan jedini smisao, bez obzira na rezultat što bolje pripremiti mlade igrače na igru u A selekciji, prilagoditi ih stilu igre A reprezentacije i po mogućnosti onim najboljima pružiti priliku da se dodatno i prije vremena dokažu i nekako zapnu za oko izborniku A selekcije te da ih on povuče u prvi ešalon. Bišćan je u tom segmentu, u posljednjem kvalifikacijskom ciklusu, ipak malo zastranio.
Opet velimo, naš je dojam da je Bišćan odlučio braniti prednost koju je stekao od rujna do studenog prošle godine, potpunom promjenom stila igre u nastavku kvalifikacija ove godine i to mu se zamalo obilo o glavu. Rezultatski je izbjegao debakl i zapravo ako gledamo samo konačne rezultate bilo je to dobro, ali stvorio je novi dosta velik problem. Njegova Hrvatska već neko vrijeme igra loš i pomalo neshvatljiv nogomet. Prije svega, Bišćan je radio dosta bizarnu selekciju igrača. Mlade igrače koji su u formi, poput Marina Ljubičića, Stipe Biuka, Martina Baturine, Antonija Marina, iz nekog je razloga zanemarivao, da u prvi je plan gurao, primjerice, igrače Gorice, koja je već dulje vrijeme u padu i ove sezone se bori za opstanak.
Isto tako, doveo je gomilu vrhunskih mladih ofenzivnih igrača, poput Igora Matanovića, Marca Pašalića, Luke Sučića, Roka Šimića, Gabrijela Vidovića, ima tu i spomenutog Baturinu, Biuka, Marina, a pritom im nije nimalo prilagodio igru niti je iskoristio njihov potencijal. Paradoksalno, umjesto da je iskoristio moćan arsenal svojih napadača i kreativnost veznjaka, Bišćan je u, recimo, utakmici s Norveškom na teren poslao šestoricu braniča. Igrali su mu u tom porazu Josip Šutalo, Josip Stanišić, Nikola Soldo, Marijo Vušković, David Čolina i Krešimir Krizmanić, a kasnije je još uveo i Veldina Hodžu i Hrvoja Smolčića. I uglavnom u cijelom ovogodišnjem ciklusu Bišćanu su igrala barem petorica braniča.
Razlog?
Iz nekog razloga, kažemo vjerojatno straha da ne kiksa i da bi sačuvao dobre rezultate, Bišćan je ustalio formaciju s petoricom u zadnjoj liniji i time je potpuno limitirao razvoj svojih ofenzivaca. Uz sve to, u nekim je utakmicama očajno reagirao, forsirao je sustav iako je vidio da će mu napraviti više štete nego koristi, kasnio je i promašivao s izmjenama. Na kraju se provukao i rezultatski gledano nije bio potpuno loš, no opći dojam i primarna misija razvoja i pripreme mladih igrača za A selekciju, prema našem sudu, nisu za prolaznu ocjenu.
Uz sve to, donio je i jednu spornu odluku koja je dosta glasno odjeknula medijskim prostorom i koju su mu mnogi navijači zamjerili, a to je nepozivanje Marina Ljubičića koji je prvi strijelac austrijske Bundeslige i u vrhunskoj je formi. U redu, možda ne mora igrati u prvoj postavi, iako ne vidimo zašto ne bi, ali da ga baš nema niti na popisu, e to je itekako sporna i usuđujemo se reći loša odluka.
Bišćan se potpuno besmisleno vratio praktički u stanje u kojem je ekipa bila kada ju je preuzeo. Zašto je unazadio sustav, zašto ignorira vrhunske mlade igrače, zašto kemija s taktikama koje graniče s apsurdnim? Nelogično je i pomalo neobjašnjivo zašto Bišćan sve to radi, može se, eto, samo nagađati da je to zbog toga što je htio pod svaku cijenu izboriti plasman na Euro i pošto-poto čuvati rezultat. A tu dolazimo do drugog problema, a to je komunikacija.
Introvertiranost
Dalić, kakav god da bio i što god mislili o njemu, nerijetko objasni što je pošlo po zlu, preuzme krivicu, izvuče neki alibi, uvidi gdje je pogriješio, popravi svoju pogrešku, najavi kako će igrati i donekle se drži plana igre. Bišćanov možda i najveći problem u trenerskoj karijeri jest njegova introvertiranost prema medijima i javnosti općenito. Bišćan niti jednu svoju taktičku odluku, niti jedan poziv ili ne poziv igraču, sporne odluke pri odabiru selekciji i sustava igre, pa onda i poraze i to u krucijalnim trenucima, nije uvjerljivo predstavio niti objasnio javnosti.
U prošlosti smo imali svakakvih izbornika u A selekciji, ali samo je jedan imao kroničnih problema s komunikacijom prema van. To je Niko Kovač, kojemu je presudila upravo loša komunikacija sa Savezom, igračima i javnosti, kao i slabi rezultati. Izbornički posao nije samo ovo u što je Bišćan ozbiljno zaglibio, odnosno učestale promjene sustava, eksperimenti s taktikama i selekcijama, izbornik isto tako ima i čitav niz PR-ovskih zadaća, koje uključuju brigu o imidžu reprezentacije, komunikaciju s nadređenima, s medijima, javnosti, te dakako igračima. Bišćan vjerojatno ima dobar odnos s igračima, pogotovo ovima koje uporno forsira, no u ostalim segmentima odnosa s javnošću ne radi dobar posao.
Trenutno nije Dalićev prirodni nasljednik
Javnost pojma nema zašto Bišćan donosi odluke kakve donosi. Zašto je u potpunosti, preko noći, promijenio paradigmu kada je u pitanju filozofija igre, zašto ne zove igrače koji su u formi ili ih drži na klupi i mikrodozira im minutažu, zašto prednost daje igračima koji vrlo vjerojatno neće nikada konkurirati za A selekciju i na koncu zašto je odlučio svoju veoma perspektivnu karijeru odvesti u ovom smjeru? Možda javnost na kraju krajeva niti ne traži odgovore na ta pitanja, ali će se posljedično zapitati gdje je "nestao" ovaj ili onaj mladi talent, zašto Dalić nekoga ne zove ili zašto se igrači koje povuče iz U-21 selekcije teško snalaze u A selekciji. Pitanja ima podosta, a odgovora na njih nema.
Bišćan će karakterno, uvjereni smo, ostati ovakav kakav i jest. Kroz cijelu karijeru je bio takav, dokazao je da je principijelan lik, strog, asertivan, pragmatičan i bilo bi glupo da se ide na silu mijenjati. No, još stigne popraviti sve što je uprskao u ovom ciklusu, isto onako kako je u kratkom roku uredio kaos i rasulo koje ga je dočekalo. Lakši način bio bi da sve pojasni i opravda svoje odluke nekim, ako ništa, priopćenjem, ali može i na teži način, to jest, kroz igru i povratak esencijama svog posla. Razvoju mladih igrača i pripremama za prelazak u A selekciju, a ne opsesivnim jurišanjem za rezultatima i beznačajnim trofejima. Bišćan i dalje može biti, kako Dalić kaže njegov prirodan nasljednik, ali u ovom trenutku on to nije.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.