Poluživot ili kako to Englezi puno zvučnije kažu "half-life", je vrijeme poluraspada, odnosno, vrijeme koje je potrebno da se raspadne polovica nestabilnih atomskih jezgri ili subatomskih čestica u uzorku radioaktivne tvari. Ono ne ovisi o količini uzorka i ne predviđa trenutak raspada neke određene jezgre ili čestice. Vrijeme poluraspada karakterizira određenu vrstu raspada; za atomske jezgre nalazi se u rasponu od 10 do 8 s do 1024 godina. U svijetu elementarnih čestica vremena poluraspada svojstvena su temeljnim međudjelovanjima koja dovode do raspada, od najkraćih 10 - 24 s za jake procese, preko tipičnih 10 - 16 s za elektromagnetske raspade, do 10 - 8 s ili dulje za slabe procese.
Možda ne bi bilo loše da damo neki primjer, sipanje ovakvih suhoparnih definicija zna biti konfuzno? Recimo, poluživot plutonija-239, koji obično služi kao nuklearno gorivo u elektranama i služio je eto, u onoj černobilskoj, ima poluživot od 24 110 godina, dakle, tek nakon toliko godina može se možda reći kako je kontaminirano područje sigurno.
Kada su anorganskog kemičara, Valerija Legasova, čovjeka koji je bio na čelu komisije koja je istraživala černobilsku katastrofu, pitali za koliko će godina Černobil biti ponovo siguran on im je odgovorio upravo tako. Kazao im je, kratko i jasno, da je poluživot plutonija 24.000 godina i da oni sigurno neće doživjeti ponovni procvat života u toj regiji.
16.03.2021. Mostar, Bosna i Hercegovina - Zdravko Mamic nakon potvrdjene zatvorske kazne sazvao konferenciju za medije. Photo: Denis Kapetanovic /PIXSELL
Kontaminirani Dinamo
Zašto radimo baš ovakav, specifičan, uvod u komentar koji bi se trebao odnositi na Zdravka Mamića i njegovu ostavštinu u Dinamu? Mamić je u svojem posljednjem "urbi et orbi" obraćanju kazao kako sada formalno odstupa baš sa svih dužnosti u Dinamu, što znači da više nije niti član niti savjetnik kluba. Dan ranije njegov brat Zoran Mamić podnio je ostavku na mjesto trenera ili pretencioznije rečeno, menadžera engleskog tipa, što pak znači da sada službeno više niti jedan član obitelji Mamić nije u Dinamu. Oni, de facto, više nisu tu, ali njihova ostavština jest i svakako će imati svoj poluživot, što znači da će neko vrijeme proći dok se područje dekontaminira.
Srećom, Dinamo nije kontaminiran radioaktivnim plutonijem i neće se dekontaminirati 24 000 godina, ali kontaminacije ima i neće se tek tako raščistiti. Prije svega Mamić je godinama lažima zagađivao klub, ponajprije lažima kako ne izvlači novac iz kluba, a onda i tvrdnjama da on ne upravlja hrvatskim nogometom, HNS-om, kako on ne vodi klub iz Međugorja, kako on nema veze s odlukama, transferima i upravljanjem u klubu... Vrhovni sud upravo mu je potvrdio presudu i Mamić je odjednom promijenio retoriku, sada pak tvrdi da je izvlačio novac, ali da to nije radio sam i dio odgovornosti odlučio je svaliti na ljude preko kojih je izvlačio novac, Luku Modrića i Dejana Lovrena. Otvoreno je govorio kako su on i Dinamo osigurali nova pojačanja u vrijednosti od 10 milijuna eura, kako oni financiraju reparaciju stadiona i da ne nabrajamo, postoji snimka presice pa se uvjerite ako niste gledali. E da, pritom je još za sobom pokušao povući i određene osobe iz hrvatskog pravosuđa, ali jednom ili u Mamićevu slučaju više puta, kada vas uhvate u laži, gubite baš sav kredibilitet i sve što kažete gledat će se uz golemu dozu sumnje i nepovjerenja.
23.02.2021., Medjugorje, Bosna i Hercegovina - Zdravko Mamic, bivsi celnik zagrebackog Dinama, dao je intervju za Pixsell u kojem je pricao o Dinamovim uspjesima u Europi, odnosu snaga Dinama i Crvene Zvezde, trenutnom vidjenju kvalitete Hrvatske nogometne lige, kao i buducnosti hrvatske nogometne reprezentacije. Zdravko Mamic je u lipnju 2018. nepravomocno osudjen na 6,5 godina zatvora, zbog izvlacenja oko 116 milijuna kuna iz Dinama, a neposredno uoci izricanja te presude pobjegao je u Bosnu i Hercegovinu, cije drzavljanstvo ima. Vrhovni sud bi uskoro trebao dati drugostupanjski pravorijek po pitanju ove presude. Photo: Dejan Rakita/PIXSELL
'Koja je cijena laži'
No, ruku na srce, Mamiću je 15-ak godina takav modus operandi, zavaravanja i spinanja golemog dijela javnosti, sasvim dobro prolazio i to toliko dobro da osim jednog sitnog dijela navijača i vrlo malog dijela novinara, gotovo nitko nije sumnjao u njegovo poslovanje i metode rada, i štoviše, čovjek je stvorio golemu fan-bazu i okupio oko sebe kritičnu masu koja ga podržava.
Spomenuti kemičar, Valerij Legasov, rekao je jednom prilikom sljedeće: "Koja je cijena laži? Ne to što ćemo ih zamijeniti za istinu, prava je opasnost to da ako čujemo dovoljno laži više uopće nećemo moći razaznavati istinu". Legasovljeva izjava odnosila se ponajprije na vodstvo SSSR-a koje je pokušalo na sve načine zataškati i ublažiti posljedice černobilske katastrofe, ali je upravo on bio taj koji je ustrajao da istina mora izaći na vidjelo i to je jako skupo platio.
Mamić je u svojoj vladavini djelovao upravo kao SSSR, u prvi je plan gurao sve svoje "uspjehe" i preuveličavao ih izjavama poput onih da je "on stvorio Dinamo, hrvatsku reprezentaciju, da je osnovao BBB", da je "Dinamo pun kao brod, da nema dugova"... Pokriće su mu bili rezultati u domaćem prvenstvu i tu i tamo koji izlet u neko europsko natjecanje, a narod je većinskim dijelom "popušio" tu priču o Mamiću kao zlatnoj koki Dinama. Posljedica je bila ta, baš kao što je Legasov rekao, da se više nije znalo govori li se tu istina ili ne. No, Legasov je na koncu pronašao način da progura istinu na svjetlo dana, a našli su ga i navijači i pojedini novinari. Kuća od laži na koncu se počela urušavati i srušila se, ali kao što smo rekli, radioaktivna prašina ostat će tu još neko vrijeme.
23.02.2021., Medjugorje, Bosna i Hercegovina - Zdravko Mamic, bivsi celnik zagrebackog Dinama, dao je intervju za Pixsell u kojem je pricao o Dinamovim uspjesima u Europi, odnosu snaga Dinama i Crvene Zvezde, trenutnom vidjenju kvalitete Hrvatske nogometne lige, kao i buducnosti hrvatske nogometne reprezentacije. Zdravko Mamic je u lipnju 2018. nepravomocno osudjen na 6,5 godina zatvora, zbog izvlacenja oko 116 milijuna kuna iz Dinama, a neposredno uoci izricanja te presude pobjegao je u Bosnu i Hercegovinu, cije drzavljanstvo ima. Vrhovni sud bi uskoro trebao dati drugostupanjski pravorijek po pitanju ove presude. Photo: Dejan Rakita/PIXSELL
Posljedice i njihov poluživot
Koliko će trajati poluživot te Mamićeve ostavštine? E to je zaista teško reći jer ovdje ipak ne govorimo o egzaktnoj znanosti poput kemije i fizike, već o nečem metafizičkom. Mamić je za sobom ostavio prazne tribine. Istina, zagrebačka publika veoma je razmažena i čak i u vrijeme prvenstva bivše Jugoslavije u onim najboljim danima stadion nije bio pun. Ali, navijača je bilo. Danas ih više gotovo da i nema. Ostala je tek šačica Bad Blue Boysa, kažemo šačica jer ih se nekada brojalo u tisućama, a danas ih se broji u stotinama, pa poneki roditelj s djetetom, klinci i oni koji dođu na Zapad malo škicnuti derbi, to je uglavnom ekipa koja dolazi na utakmice Dinama, najvećeg kluba u istočnoj Europi i najvećeg hrvatskog kluba. Koliki je poluživot ove posljedice, kada će se navijači vratiti i hoće li se uopće vratiti? Kažemo, to je doista teško definirati.
Nadalje, Mamić je za sobom ostavio zagađen sustav koji se sustavno odbija promjenu i grčevito se brani od filtriranja. Članovi kluba, gotovo svi i dalje nemaju pravo glasa, iako je klub Građanski, a isto tako klub, pazi ironije, tvrdi da svih ovih godina nije bio oštećen.
DTSM je to veoma stručno i jednostavno pojasnio: "Prema važećem statutu kluba Izvršni odbor na čijem je čelu predsjednik kluba Mirko Barišić, predlaže nove članove skupštine koje biraju stari članovi skupštine. Nakon toga novi saziv skupštine bira izvršni odbor, nadzorni odbor, predsjednika i upravu, isključivo na prijedlog predsjednika Barišića. U takvom kružnom procesu više od 99,75 posto članova nogometnog kluba Dinamo nema nikakva prava zagarantirana zakonom. Upravo ta skupština izglasala je da Dinamo nije oštećen, što se odnosilo se na treću optužnicu za ilegalni račun kluba u Klagenfurtu, a koristilo i za prvu optužnicu te tako pokušala utjecati na odluku suda što je kazneno djelo samo po sebi. Zbog te odluke novac oduzet optuženicima bit će uplaćen u državni proračun, umjesto oštećenom – nogometnom klubu Dinamo".
16.03.2021. Mostar, Bosna i Hercegovina - Zdravko Mamic nakon potvrdjene zatvorske kazne sazvao konferenciju za medije. Photo: Denis Kapetanovic /PIXSELL
Izigravanje Legasova
Dakle, sve je zapravo jasno. Klub i dalje počiva na temeljima koje je Mamić postavio, a jedina šansa da problem riješi, da se novac vrati klubu, da se sustav resetira i ispravno postavi prema nekom novom modelu, jest da se tom "dekontaminacijom" pozabave institucije republike Hrvatske, odnosno, USKOK, Ministarstvo financija, Ministarstvo turizma i sporta... Navijači, a ponajviše članovi kluba, tu mogu i dalje izgiravati Legasova, ukazivati na probleme i moraju inzistirati na njihovu rješenju. Dekontaminacija se drugačije neće moći sprovesti ponajprije zato što statut nije usklađen sa zakonom.
Opet ćemo citirati DTSM koji je to najbolje prezentirao: "Nogometni klub Dinamo je udruga građana čiji statut je odobrio Ured za upravu Grada Zagreba. Statut nije usklađen sa zakonom o udrugama u kojem jasno piše da svi članovi moraju sudjelovati u radu udruge i izboru tijela, prema demokratskom modelu, posredno ili neposredno. Nije problem u zakonu nego u tome što je netko omogućio postupanje protivno zakonu i trenutni statut kluba može poništiti jedino upravni sud u procesu koji bi trajao godinama". Dakle, sve je postavljeno tako da se kontaminacija što teže pročisti.
Koliki je poluživot ove posljedice? To jedino mogu definirati i staviti u neki parametar institucije koje smo gore naveli, kao i sami članovi Dinama, ako će svoj posao raditi, pragmatično, brzo i efikasno, ako će inzistirati na rješenju problema, kao što je to recimo Legasov radio kada je sprečavao još veću katastrofu u Reaktoru 4, možda se kontaminacije možemo riješiti u relativno kratkom roku.
16.03.2021. Mostar, Bosna i Hercegovina - Zdravko Mamic nakon potvrdjene zatvorske kazne sazvao konferenciju za medije. Photo: Denis Kapetanovic /PIXSELL
Najveća sramota
Vratimo se na koncu i na možda i najveću sramotu u cijeloj ovoj priči. Naime, ne znamo jeste li primijetili, ali pola Europe se ovih dana snebiva nad situacijom u Dinamu. Baš kao što se onomad snebivala nad černobilskom katastrofom. Nema koji ugledni medij, od Guardiana, L'Equipea, Reutersa, Skya, The Suna, BBC-a, Gazzette, medija iz Argentine, Turske, Saudijske Arabije, Indije, nije izvijestio, s dozom zgražanja, o presudi Mamiću i činjenici da jedan upravlja klubom na daljinski upravljač, iako je pravomoćno osuđen za izvlačenje novca iz kluba, a drugi jučer vodi pripreme za ogled s Tottenhamom, a danas pakira kofere za zatvor.
A za to vrijeme što rade u Hrvatskoj, što rade Hrvati? Smiju se Mamićevoj presici i pojedinci, eto, nakon svega, preispituju nije li možda Zoran Mamić trebao ostati trenerom barem dok ne prođe utakmica s Tottenhamom kao i da je prava šteta što je klub izgubio dobrog sportskog direktora i trenera. Nama je to, očito, normalno. Cijeli svijet izvještava o katastrofi, a mi se smijemo i nama je to normalno. Normalno nam je bilo godinama okretati glavu od svega lošeg što se u klubu događalo, normalno nam je da klubom teledirigira iz Međugorja, normalno je da na trenersko mjesto dođe čovjek s, tada još nepravomoćnom, presudom za izvlačenje novca iz istog tog kluba, normalno je da u nogometaši u slobodno vrijeme bankomati, normalno je da skupština bira samu sebe, normalno je da spinovi postaju glavna i jedina retorika, normalno je čovjek koji formalno nema nikakve veze s klubom drži sve konce u rukama i povlači ključne poteze, dogovara transfere i barata svim klupskim informacijama, koje bi, de facto, trebale biti poslovne tajne. Cijeli svijet u nevjerici gleda zbivanja na Maksimiru, a nama je to normalno. Normalno nam je, a mi toga, vjerojatno, nismo niti svjesni. Eto, to je ipak najveća sramota.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
