Katkada je teško prevesti fraze s engleskog jezika na hrvatski, pogotovo one sportske, a da one zadrže svoj smisao ili da sintagma ne izgleda prenakaradno. Jedna od tih fraza, koju često znamo čuti ili vidjeti po stranim medijima, je - "second wind". U doslovnom prijevodu znači "drugi vjetar", što možda i ne zvuči tako smisleno, ovako na prvu, ali opet za razliku od mnogih isforsiranih i loše kontekstualiziranih prijevoda, zapravo i nije tako loša.
Što točno predstavlja "second wind"? To je zapravo jedan poprilično zanimljiv fenomen koji se javlja pri sportovima koji uključuju trčanje na duge staze, poput maratona recimo, a događa se u trenutku kada sportaš ostaje bez daha i na izmaku je snaga. U tom trenutku kroničnog umora, sportaš pronalazi dodatni val snage, gotovo nadljudski i nadrealan, te završava utrku uz maksimalan učinak. Pojedini znanstvenici vjeruju kako se "drugi vjetar" javlja kao rezultat dobro izbalansirane razine kisika u tijelu koja neutralizira nakupine mliječne kiseline u mišićima. No, drugi pak tvrde kako je riječ o endorfinu, prirodnom enzimu i neuroprijenosniku koji djeluje kao svojevrsni "painkiller" u organizmu.
Fenomen "second winda" dokumentira se već barem stotinu godina i koristi se kroz razne kontekste, koji nemaju uvijek veze s konkretnim pojmom za koji se inicijalno vezao. Koristi se i kao metafora za neki novi val energije, za svojevrsni "vrhunac nakon vrhunca", ili sportski rečeno "prime nakon primea". Eto, baš u tom kontekstu ćemo i mi iskoristiti ovu frazu i njome pokušati objasniti unikatan slučaj Luke Modrića, veznog igrača Real Madrida i kapetana hrvatske nogometne reprezentacije, koji u 37. godini života igra u vrhunskoj formi, kao da mu je deset godina manje.
Bio na korak od mirovine
Modrić je, mnogi to zaboravljaju, do prije dvije godine bio gotovo na izlaznim vratima Real Madrida. Osvojio je sve što se osvojiti moglo, četiri Lige prvaka s Real Madridom od toga tri vezane, nekoliko naslova prvaka Španjolske, srebro na Svjetskom prvenstvu u Rusiji 2018. godine s Hrvatskom, nagradu FIFA-e, UEFA-e i Zlatnu loptu France Footballa, i nakon toga jednostavno je počeo padati, što je bilo i za očekivati jer prošao je svoj zenit i krivulja je, već prema nekakvoj inerciji, krenula silaznom putanjom. U to je vrijeme Real Madrid prolazio kroz veliku krizu, otišao im je Cristiano Ronaldo, mijenjali su trenere i igrali, ha, veoma loš nogomet.
Modrić je držao tu neku minimalnu razinu koja bi zadovoljila ljude u Realu i njihove navijače, ali usporedno s time počeo se propitkivati i njegov status u reprezentaciji, kao i nepopularna teza da ga se treba pod hitno zamijeniti nekim mlađim. Niti reprezentacija tada nije igrala bog zna kakav nogomet, previše su ovisili baš o Modriću koji je, bili smo tada dojma, bio na izmaku snaga i već pomalo umoran od svega. Bili su to veoma nesretni i stresni dani za Modrića, a u to vrijeme teže je ozlijedio i koljeno pa se pojavila priča da bi, u slučaju ponavljanja takve ozljede, vjerojatno morao prekinuti i karijeru.
Potpirivale su se teze da će na kraju sezone 2019./2020. napustiti Madrid i otići karijeru završiti u MLS-u ili nekoj takvoj "umirovljeničkoj" ligi. No, dogodio se taj fenomen o kojem smo pisali u uvodu. Kod Modrića se aktivirao taj "drugi vjetar" i to u zaista neočekivanim trenucima, kada se svijet borio s pandemijom koronavirusa i kada su nogometni klubovi naglo bili suočeni s golemim financijskim gubicima. Modrić je tu novu realnost očito shvatio kao dodatnu motivaciju jer upravo je u jeku pandemije započeo njegov novi uzlet. Od ljeta 2020. do danas, Modrić je, uz Karima Benzemu, postao lider i fokalna točka Real Madrida bez kojeg je gotovo nemoguće zamisliti momčad. Odveo ih je do naslova prvaka u 19./20. sezoni, kao i do drugog mjesta sljedeće sezone, ali u tekućoj sezoni, 2021./2022., Real predvođen Modrićem podsjeća upravo na one najslavnije dane, a Luka igra nogomet života.
Najbolji u povijesti Reala
Madriđani su danas vodeći u La Ligi, pregazili su nedavno PSG u osmini finala Lige prvaka i naglo su postali jedni od favorita za osvajanje te prestižne titule, a ovih dana upravo su Luka Modrić i taj fenomen koji se kod njega pojavio, glavne teme gotovo svih uglednih europskih medija. Modriću se dive, čak i iščuđavaju, mnogi nogometni eksperti, bivši igrači, treneri, suigrači, novinari, analitičari, komentatori, navijači... Recimo, španjolska Marca, možda i najtiražniji sportski dnevnik u Europi, nedavno je ustvrdila kako je Modrić najbolji veznjak Real Madrida svih vremena i stavila ga je rame uz rame s legendama poput Ferenca Puškaša i Alfreda Di Stefana.
"Nikada u povijesti Reala nije 36-godišnjak toliko značio klubu i dominirao u njemu... Modrić, koji i u veteranskim godinama donosi magiju igri Reala, legenda je kluba, vjerojatno najbolji veznjak koji je igrao za taj klub. Otkako je Reala, nijedan njegov veznjak nije u toj dobi bio tako važan ni igrao na takvoj razini. Na poziciji koja zahtijeva najviše i na kojoj se jako rijetko može vidjeti veterane da pružaju partije makar više srednje klase, Modrić igrao kao da je u najboljim godinama", napisala je to prije nekoliko mjeseci Marca uz konstataciju kako vezni red inače "drobi" igrače njegovih godina pa čak i mlađe, ali da je on uspio odoljeti tom nevjerojatnom izazovu.
"Hrvat neće biti najstariji igrač u povijesti Reala. To su Ferenc Puskas (39) i Alfredo Di Stefano (37), ali on ne pati od toga. Modrić je legenda na razini ta dva Realova giganta", zaključila je Marca svoj članak tim riječima, a eto, kako je krenuo i ako potpiše novi ugovor s Realom, a vjerojatno hoće, lako je moguće da će nadmašiti i Di Stefana.
Najbolji veznjak svih vremena?
Nećemo se previše sporiti oko Marcinih navoda, Modrić je uistinu jedan od najboljih veznjaka koji su igrali u Real Madridu, možda i svih vremena. No, javlja se ovih dana često i podosta trivijalna teza da je Luka Modrić najbolji veznjak svih vremena. Takve banalne rasprave i gotovo kafanske besjede o "najboljem ovom ili onom svih vremena" zaista ne bismo htjeli raditi, ali potrudit ćemo se odgovoriti što jednostavnije i smislenije.
Modrić je uistinu vrhunski igrač, izvanserijskih sposobnosti i unikatnog seta vještina, ima gomilu najelitnijih trofeja, ali bespredmetno je govoriti o njemu kao najboljem svih vremena, kao što je i o, recimo, Johanu Cruyffu, Zinedineu Zidaneu, Diegu Maradoni, Lotharu Matthausu, Ronaldinhu, Xaviju, Iniesti... Svatko od njih ostvario je u svojoj karijeri nevjerojatan rezultat, nekima je trebalo više nekima manje sezona, neki su na vrhunskom nivou igrali već kao tinejdžeri poput Xavija, Inieste, neki su trajali kraće, ali su svojim igrama ostavljali gledatelje bez daha, kao recimo Ronaldinho. Neki su zaslužni za nogometnu revoluciju, poput Cruyffa, ili su poput Zidanea driblinzima, rolicama, i proigravanjima rušili najveće momčadi svijeta. O Maradoni da i ne pričamo, o njemu se pak govori kao o najboljem nogometašu svih vremena, što je, isto tako, teško banaliziranje i vađenje iz konteksta, ali Maradona je dugo bio sinonim za nogomet, "bog nogometa", kako bi neki rekli.
Luka Modrić, ma koliko ga voljeli, ma koliko bio simpatičan drag i koliko njegove vještine s loptom bile impresivne, ne može biti najbolji svih vremena, isto kao što se ne može reći da je to Zidane, jer će ga možda anulirati Xavi, Xavija će možda netko poništiti Cruyffom, Cruyffa Maradonom i tako možemo dalje još neko vrijeme, jer sve na koncu ovisi o osobnim preferencijama i subjektivnom poimanju. Ono što možemo reći sa sigurnošću i odgovornošću jest da je Modrić svakako jedan od najvećih veznjaka svih vremena. Čovjek se bavi profesionalnim nogometom, de facto, od 2002. godine, igrao je sjajno i u Zrinjskom, Inkeru, Dinamu, kasnije se nadograđivao i fino stasao u Tottenhamu, da bi s Realom dosegao prvi, a sada i drugi vrhunac karijere.
Nije sve u statistici
I upravo je taj segment, taj fenomen "second winda", nešto što Modrića, na neki način izdvaja od ostalih veznjaka, kako ovih legendarnih s kojima smo ga usporedili, tako i ostalih aktivnih, elitnih, veznjaka iz najjačih europskih klubova. Modrić rijetko ostavlja publiku bez daha kao što su Ronaldinho, Zidane i Maradona radili, nema toliki doprinos asistevima i golovima kao Xavi i Iniesta, nije kreatorski genij kao Cruyff, niti je kroz cijelu karijeru dominirao napadom, vezom i obranom kao Lothar Matthaus.
Gledajući ovu sezonu, za koju vele da mu je jedna od najboljih u karijeri, Modrićeva statistika golova i asistencija nije, ovako na prvu, pretjerano impresivna. Kao i inače u karijeri, ne zabija previše, ne asistira previše, iako mu je ova sezona upravo prema tim parametrima jedna od najboljih u karijeri (tri gola, sedam asista), no, fasciniraju neki drugi podaci poput visokog postotka točnih dodavanja (90 posto), visokog postotka točnih dugih lopti (80 posto), kirurške preciznosti u pasevima na svojoj i protivničkoj polovici (93 i 86 posto). Isto tako nevjerojatno izgleda njegova "heat-mapa", koja se žarko crveni gotovo po cijelom terenu, što je zaista suludo za čovjeka u 37. godini života. I to, naglasit ćemo, nakon što su ga nedavno svi otpisali i to na najvišoj mogućoj nogometnoj razini.
Također, prekrasno je gledati ga kako otresa Neymara, Messija, Mbappea i igrače visokog kalibra u naponu snage. Zastrašujuće je gledati ga kako se s lakoćom nosi s bilo kakvim pritiskom na bilo kojem dijelu terena, kako pronalazi brza i efikasna rješenja u bezizlaznim situacijama, a to je karakteristika koju nema gotovo niti jedan igrač na njegovoj poziciji. I paralelno s tim briljantnim izdanjima u Realu, još uvijek se odaziva u reprezentaciju i daje tamo svoj maksimum. Dakle, voljni moment mu je, bez presedana, jedan od najnevjerojatnijih u svijetu sporta.
Unikatan da, najbolji svih vremena - ne
No, od svega toga što smo naveli, kod Modrića je ipak najintrigantniji i najposebniji taj fenomen "drugog vjetra". To je element zbog kojeg, prema našem sudu, Modrić mora biti pri vrhu najboljih veznjaka svih vremena. Gledajući Luku kako igra ove sezone, stekli smo dojam da on može tako sigurno još sezonu, dvije ili možda više. Prevario nas je i nije nas stid reći da smo potpuno krivo procijenili njegov suton karijere. Nagađalo se kako će Modrić po sezoni moći odigrati na vrhunskoj razini tek petnaestak utakmica, kao što je slučaj s Lionelom Messijem i Cristianom Ronaldom, ali Modrić je ove sezone odigrao 33 utakmice i na prste jedne ruke mogu se nabrojati one u kojima nije odigrao zadovoljavajuće. I što je u cijeloj priči najbolje, kako se bliži kraj sezone, Modrić igra sve bolje i djeluje potpuno svježe, spremno i entuzijastično.
Teško je i gotovo nemoguće objasniti kako je do toga došlo, kako je uspio pokrenuti taj "second wind"? Odakle Modriću tolika motivacija, kako ima tako otporan organizam? Kako je uspio unaprijediti igru u godinama kada njegovi suigrači već upisuju akademije i treniraju klince po klubovima? Kako se tako dobro prilagodio novonastalim situacijama? Koliko će još igrati? Gdje mu je kraj?
Modrić, dojma smo, u ovim trenucima karijere, kada je sve osvojio, kada je osigurao egzistenciju sebi i cijeloj obitelji, kada je stekao slavu u cijelom svijetu, igra nogomet iz čiste osobne satisfakcije. Mogli bismo čak reći i - konačno! Dokazao je svima što može, svim kritičarima, Hrvatima, navijačima Reala, i nitko ga više ne može osporavati. "Pauzirao" je sezonu ili dvije, odigrao na "autopilotu" i malo se ispuhao i odmorio, a onda je krenulo s ponovnim uzdizanjem - nakon gotovo 18 godina profesionalne karijere! Kada bismo stvari uzeli izvan konteksta, izolirali slučaj, i uzeli u obzir ovaj veoma rijetko viđen i gotovo neistražen fenomen u nogometu, možda bismo i mogli govoriti o Modriću kao unikatnom nogometašu, koji pripada u sam vrh najboljih veznjaka svih vremena. No, tu ćemo se morati zaustaviti.
Dakle, pripada u sam vrh elitnih veznjaka, eto reći ćemo da je svakako najbolji hrvatski nogometaš svih vremena, ali zaista bi bilo pretenciozno i presubjektivno reći da je najbolji svih vremena.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
