Velika, zaista velika i zvučna imena proteklih su godina, odnosno u novijoj povijesti, prodefilirala Maksimirom. Neki, poput Luke Modrića, Matea Kovačića, Marcela Brozovića, Dejana Lovrena, Milana Badelja, Vedrana Ćorluke, Tina Jedvaja, Danija Olma, baš su ovdje započeli svoje uspješne karijere, a neki, kao što su recimo Joe Šimunić ili Robert Kovač, ovdje su ih i okončali.
Igrali su na Maksimiru velikani poput Lea Cufrea, Jensa Nowotnyja, golove su zabijale internacionalne zvijezde poput Ivice Olića, Marija Mandžukića i Eduarda, ali usuđujemo se reći da ih je jedan igrač, barem u novoj novijoj povijesti, nadmašio baš sve. A to je Arijan Ademi.
Dinamo je razvojni klub, tako ih je barem bivši izvršni predsjednik, a danas bjegunac pred hrvatskom pravdom, Zdravko Mamić brendirao na europskom i svjetskom nogometnom "mercatu". Recimo to ovako s neke naše točke gledišta, igrači na Maksimiru dijelili su se u tri grupe. Prva su igrači koji su u statusu "projekta" odnosno mlade zvijezde u koje se puno ulaže, oko kojih se gradi igra i na kojima Dinamo planira u skorom roku zaraditi multimilijunsku cifru.
Druga su već izgrađeni, takozvani "gotovi", igrači u srednjim, kasnim srednjim ili kasnim nogometnim godinama s respektabilnim sposobnostima i bogatom karijerom, ali opet nisu toliki kalibar da skupljaju veću minutažu u nekim jačim ligama ili su se jednostavno došli ovdje skrasiti.
Treća su stranci, igrači koji kvalitetom uglavnom odskaču od Prve HNL, ali opet su nedovoljno popularni ili izgrađeni da bi igrali u nekoj jačoj ligi. Oni pak u Dinamu vide ili šansu za revitalizaciju ili pak potpuno nestanu sa scene, ako afirmacija ne uspije.
03.12.2020., Rotterdam - Stadion De Kuip, utakmica 5. kola UEFA Europske lige, Feyenoord - Dinamo. Arijan Ademi Photo: Igor Soban/PIXSELL
Opstao u mašineriji razvojnog kluba
Niti jedan igrač iz spomenute tri grupe nije se zadržao u Dinamu dovoljno dugo da bismo o njemu pričali u kontekstu klupske legende pa možda čak niti ikone. Modrić je nekada bio projekt, Kovačić je bio projekt, Brozović, Ćorluka, Eduardo, Olmo, i svi su oni odigrali vrhunskih nekoliko sezona u Dinamu, ali su u ranim dvadesetim godinama napustili klub. Isto tako, igrači poput Domagoja Antolića, Josipa Pivarića, Marija Gavranovića, Zorana Mamića dok je još igrao, Marina Leovca, Mislava Oršića... Svi su oni ostavili dubok trag u Dinamu, ali opet po njima se ništa neće zvati.
Tu su dakako i stranci poput Sammira, Soudanija, Chaga, Juniora Fernandesa, Etta, Teophile-Catherinea, Pedra Moralesa, Lea Cufrea, Leonarda Sigalija, Damiana Kadziora, koji su također igrali dobar nogomet ili ga još igraju, ali niti ih je Dinamo na koncu imao namjeru zadržati niti su na koncu pokazali interes da bi ostali i služili klubu.
Svi igrači koji se uspiju afirmirati u Dinamu, pa čak i oni koji su već prošli razvojnu fazu i zagazili u srednje nogometne godine, nekako jedva čekaju prvu bolju ponudu iz inozemstva, koja zadovoljava njihove apetite i ispunjava uvjete kluba i preko noći napuštaju klub. Svi osim Arijana Ademija, on je nekako uspio opstati u toj nemilosrdnoj mašineriji najjačeg razvojnog kluba u istočnoj Europi.
03.12.2020., Rotterdam - Stadion De Kuip, utakmica 5. kola UEFA Europske lige, Feyenoord - Dinamo. Arijan Ademi Photo: Igor Soban/PIXSELL
Težak početak
Malo tko je uopće mogao zamisliti, kada je Ademi 2010. godine, dakle prije deset godina, prešao iz Šibenika u Dinamo. Stigao je kao potencijal, ali klubu naviklom na veznjake poput Luke Modrića, Ademijev nogometni stil nije baš pretjerano odgovarao i bio je tek rezerva. Odigrao je prvu sezonu i to neloše u Dinamu, ali je na polovici sezone 2011./12., završio tamo gdje završavaju svi oni potencijali za koje ipak nema mjesta u prvoj momčadi, u Lokomotivi. Nije se, srećom tamo zadržao dugo i nakon toga kreće s Ademijev uspon.
Ali nije to bio uspon kakav su imali njegovi suigrači, Kovačić, Brozović, Ćorić, Pjaca, Rog... Ademi je rudario od samih svojih početaka dobio onaj nezahvalni "epitet" zahvalnog igrača. Uvijek je igrao u sjeni klupskih "projekata", uvijek je potiho ginuo za momčad, dok su drugi ubirali svu slavu i medijsku pažnju. Baš se svima Ademi provlačio ispod radara, a samim time i njegova važnost.
02.11.2020., Stadion Maksimir, Zagreb - UEFA Europa liga, 3. kolo: GNK Dinamo Zagreb - Wolfsberger AC. Arijan Ademi. Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL
Najcrnji trenutak karijere
Stiže nakon toga najcrnji period njegove karijere, trenutak kada su mnogi kazali kako je to kraj njegove nogometne avanture, kako je Ademi ugašen u najboljim nogometnim godinama i kako će se jako teško vratiti na staro. Govorimo dakako o onoj nepravednoj suspenziji koja je trajala od 2015. do 2017. godine. Ademi je od samih početaka trakavice govorio kako nije kriv i kako ništa loše nije napravio.
UEFA mu je izrekla najgoru kaznu u povijesti, čak četiri godine suspenzije. Borba na sudu trajala je dvije godine, da bi 2017. godine CAS odlučio smanjiti mu suspenziju na dvije godine i Ademi je dobio zeleno svijetlo za povratak. Svo vrijeme suspenzije o Ademiju se, kako je i sam kazao jednom prilikom, brinuo Zdravko Mamić, odnosno Dinamo. Nisu mu otkazali ugovor, nisu ga se odrekli i na sve mu načine pokušali pomoći, a na koncu su mu sudskim bitkama i uspjeli skratiti kaznu za dvije godine. I dobro je da su tako postupili jer ono što je uslijedilo ravno je čudu.
09.12.2020., Stadion Maksimir, Zagreb - Trening GNK Dinamo Zagreb uoci utakmice 6. kola UEFA Europa lige GNK Dinamo - CSKA Moskva. Photo: Marko Prpic/PIXSELL
Uskrsnuće
U periodu bez Ademija Dinamo je proživljavao najgore trenutke još od one sezone kada su završili u "Ligi za bedaka", izgubili su prvenstvo i Kup, katastrofalno se proveli u Europi, promijenili trenere. Bio je to baš gadan period i za klub i za Arijana Ademija, ali po njegovu povratku, vidi čuda, uspostavljena je ponovna kontrola nad ligom i sve su titule vraćene. Tu je počeo Ademijev hiperuspon, Ademijevo uskrsnuće. Čovjek se nakon dvije godine suspenzije vratio toliko psihički jak i nabrijan da je uskoro postao ključni igrač i apsolutni gospodar momčadi.
Brzo je ponovo preuzeo kapetansku traku, a dolaskom Nenada Bjelice Ademi je prešao na višu razinu. Osječanin je u Makedoncu pronašao svoje tajno oružje. Ademi u Bjeličinom sustavu bio nezamjenjiv. Igrao je nezahvalnu i vrlo zahtjevnu "box-to-box" ulogu, katkada je bio razarač u međuprostoru, katkada strijelac iz drugog plana, katkada je sam držao veznu liniju i bespogovorno je odrađivao sve što je trener od njega tražio, a Bjelica je itekako tražio.
Ubrzo je postalo jasno da Dinamo bez Ademija više ne može. Bio je okosnica momčadi, lider, kapetan i "shot caller", a navijači, javnost i stručnjaci polako su počeli uviđati važnost i veličinu Ademija. Pravo lice pokazao je u onom trenutku kada je trebao napustiti klub. Ademi je sve bolje igrao, bio je predvodnik momčadi koja je nakon 50 godina izborila proljeće u Europi, bio je ključni igrač u velikim utakmicama Europa lige i kasnije Lige prvaka, cijena mu je porasla i činilo se da je spreman za odlazak.
03.12.2020., Rotterdam - Stadion De Kuip, utakmica 5. kola UEFA Europske lige, Feyenoord - Dinamo. Arijan Ademi Photo: Igor Soban/PIXSELL
Korak prema legendi
Dinamo je počeo dobivati ponude, konkretno se govorilo o onoj iz Lillea vrijednoj 6.5 milijuna eura, ali dogodilo se nezamislivo. Ademi je rekao - "ne". Valjda prvi nogometaš Dinama u novijoj povijesti koji je odbio preći u klub "lige pet" koji bi mu vjerojatno garantirao i nastup u prvoj momčadi i koji bi mu dao znatno bolji ugovor nego što ima u Dinamu. No, Ademi je očito išao za srcem i već je tu stigao na korak od živuće legende, klupske ikone i vjerojatno najvećeg igrača u novijoj povijesti kluba.
Trener se promijenio, s Bjelicom se dogodilo što se dogodilo i vratio se trener koji je Ademija ispratio na suspenziju 2015. godine, Zoran Mamić. Ali na terenu je sve ostalo isto kada je u pitanju Ademi. Dinamova igra se promijenila, Mamić je uveo neke svoje promjene i svoj sustav, ali Ademi je i dalje gospodar u momčadi i dalje je ključni igrač i lider momčadi. No, ono što je uslijedilo ove sezone promoviralo je Ademija u istinsku klupsku legendu i za autora ovih redaka on je najveći igrač u novijoj povijesti kluba pa možda i od postanka Prve HNL.
01.10.2020.,Zagreb - Stadion Maksimir, Utakmica play offa UEFA Europa lige, GNK Dinamo Zagreb - FC Flora Tallinnn.Arijan Ademi Photo: Igor Soban/PIXSELL
Počeo skidati rekorde
Na stranu sada to što je ponovo bio ključni igrač Dinama u Europa ligi i što je predvodio momčad do novog europskog proljeća, ali Ademi je ljetos srušio nestvaran rekord. Kapetan je osvojio svoj deveti naslov prvaka Hrvatske, a uz to je osvojio i pet kupova te tri superkupa. To je ukupno 17 trofeja u dresu Dinama i skinuo je s trona Mihaela Mikića i Tomislava Butinu koju su osvojili 16 titula.
I tu nije kraj Ademijevim rekordima. U utakmici s Feyenoordom u prosincu Ademi je upisao svoj 77. nastup za Dinamo u elitnim europskim natjecanjima i postao je apsolutni rekorder u toj kategoriji.
29.02.2020., Zagreb - Stadion Maksimir. 24. kolo Hrvatski telekom Prve HNL: Dinamo - Rijeka. Slavlje nakon gola Arijana Ademija. Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL
Holvudska priča
Ademi je već zagazio u 30. godinu, igra kao da mu je barem pet manje, agresivan, nabrijan i uvijek 100 posto glavom u utakmici, momčad Dinama je nezamisliva bez njega, a vjerojatno i atmosfera u svlačionici. Klub ga, barem za sada, nema namjeru prodavati, a imali smo i ove sezone prilike vidjeti da Arijan nema namjeru napuštati klub jer imao je izdašnu ponudu koncem prijelaznog roka, ali nju je također odbio i ostao je sa svojim "modrima". Ugovor mu traje do 2023. godine, ali nekako smo uvjereni da će dobiti priliku završiti karijeru u klubu koji mu je dao sve i kojem je on dao sve.
Cijela ta Ademijeva priča s Dinamom, od rezerve, Lokomotive i suspenzije, do oživljavanja karijere, lidera i klupskog rekordera, doista je nestvarna, holivudska dapače i jedna je od rijetkih koja bi trebala ući u anale ili barem biti jedna od onih koju će očevi jednog dana prepričavati sinovima. Svaka čast Modriću, Mandžukiću, Ćorluki, Eduardu, Kovačiću, Brozoviću, Lovrenu, pa eto i Butini i Mikiću, svaka čast svim velikanima o kojima se danas govori kao o ikonama kluba, ali Ademi je najveći Dinamov igrač u novijoj povijesti.
Na koncu završit ćemo ovako. Dok Bad Blue Boysi svom Dinamu pjevaju čuveni Ripperov stih, "I u nebo s njim i u pakao", u Dinamu bi taj isti stih trebali pjevati Ademiju...
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
