Evo primjera. Često idem kasnije popodne na tržnicu kada su tamo uglavnom jako siromašni prodavači. Uvijek nastojim kupovati od njih, a ne u shoping centrima, jer mi se čini da im tako pomažem. Problem je što ne mogu kupiti od svih i nekad me ti molećivi pogledi i iščekivanje kod koga ću uzeti robu znaju proganjati još nekoliko dana nakon kupnje. Evo, bas prekjučer, kupila sam nešto u vrijednosti od 20 kuna, prvog prodavača sam odbila (bez razloga) i kupila kod nekog čovjeka samo zato što je bio stariji čovjek. Na kraju mi je bilo žao i ovog prvog, jer je i taj prvi bio jako ljubazan i nije bilo razloga da ga odbijem, osim sto sam ja gledala da kupim kod djedice, računajući da je njemu teze. Totalno glupo razmišljanje.
Najgore je što ja već dva dana razmišljam o tom čovjeku od kojeg nisam kupila, a ljubazno mi je ponudio. Jednostavno sam osjetila njegovo razočaranje i sad me to proganja.
Znam da to nekome zvuči pretjerano, ali mene ta bijeda koje je sve više oko nas stvarno pogađa, a ne vidim načina kako tim ljudima pomoći. To što ću ja tu i tamo nešto kupiti jednostavno nije dovoljno. Većinu ljudi s kojima sam pričala o tome uglavnom to uopće ne zanima, jer je riječ o polu-sociopatskim osobama, bar ako mene pitate, a što je i dovelo do društva kakvo jest.
Kako da zaštitim sebe od svih tih pretjeranih emocija koje me ometaju danima. Znam da je empatija lijepa osobina, ali čini mi se da je ovo malo previše. Hvala
Ana
ODGOVOR:
Draga Ana,
Pojam empatije označava u psihologiji proces neposrednog uživljavanja u emocionalna stanja, mišljenje i ponašanja drugih ljudi, ona je osnovni preduvjet za dublje povezivanje sa osobama i ostvarivanje povezanosti sa drugim ljudima. Jednostavnije, empatija je suosjećanje i mogućnost uživljavanja u tuđe emocije i način razmišljanja, bile one negativne ili pozitivne.
Empatija nije isto što i žaljenje nekoga ili nečega, jer žaljenje ili sažalijevanje je pretežno zasnovano na našim vlastitim pretpostavkama ili uvjerenjima o tome kako je nekome i nije potrebno da s tom osobom ostvarimo kontakt, a za empatiju je potreban kontakt (razgovor) jer bez određenih informacija ne možemo sa tom osobom suosjećati!
Čini mi se da vi više sažalijevate te ljude, pitanje je kakav je zbilja život tih ljudi koje opisujete, jer zaključujete na osnovi nepouzdanih informacija, tj. vaših osobnih pretpostavki. Na primjer - molećiv pogled prodavača za vas je značio njegovu patnju i siromaštvo (vaša pretpostavka), a možda je to samo trgovački trik kojim ti prodavači mame kupce!
Dakle, pokušajte u takvim situacijama prepoznati svoje pretpostavke o tim ljudima i upitati se da li je to zbilja tako, pa će i žaljenje, tj. sve te negativne emocije koje nastanu u tom trenutku nestati.
S druge strane, vi ipak činite nešto, ja bih rekla puno, a kao da si tu potvrdu uskraćujete. I manja pomoć može biti velika stvar. Ne mjeri se pomoć i pomaganje samo u većim novčanim iznosima, ponekad je lijepa riječ i zagrljaj vrednija od milijuna!
Iva Stasiow, dr. med. dipl. psihoterapeut CENTAR ZA PSIHOLOŠKO SAVJETOVANJE Martićeva 67/3, Zagreb mob 0912219550 tel 015612251
