Nancy Makin iz Grand Rapidsa, Colorado, imala je 317 kilograma, život je provodila na kauču i čekala smrt. No, bez posebne dijete i noža uspjela je izgubiti 222 kilograma! Dok je bila pretila, dani su joj bili isti, probudila bi se i uvalila u kauč gledajući TV, čitajući i ubacujući hranu u usta. Povremeno bi tek prikupila snagu da se dogega do kuhinje po novu porciju. Zbog 317 kilograma nije bila ni na očevu pogrebu ni na sinovljevoj svadbi.
Zatočenica vlastitog tijela zadihala bi se i nakon kratke šetnje do kuhinje. No, razumnim unosom hrane i tjelovježbom uspjela je izgubiti ogromnih 222 kilograma.
Pedesettrogodišnja Nancy kaže: "Ja sam tek egzistirala, to nije bio život. Sjedila sam i čekala kraj. Sad se radujem životu, jedva čekam da ustanem i vidim što me čeka u novom danu."
Nancy nije bila debelo dijete, ali se počela debljati prije 38 godina, nakon rođenja prvog sina, kad je imala tek 15 godina.
"U trudnoći sam dobila 25 kilograma i to nisam nikako uspjela izgubiti. Bila sam udana za Chrisovog oca, Boba, koji je bio tek godinu dana stariji od mene", kaže.
Jedino razdoblje u kojem je uspjela skinuti kilograme bio je u njenim ranim 20-ima, kad je upisala kulinarski program na lokalnom učilištu. Uživala je u društvu, a to ju je stimuliralo da jede manje i više uživa u drugim aktivnostima. Tad je uspjela izgubiti 63 kilograma.
Ali, nakon 10 godina brak joj se raspao, pa je morala prekinuti školovanje i zaposliti se. Usamljenost i briga oko djeteta doveli su je do stanja da povrati sve izgubljene kilograme. Iza uvijek nasmijanog lica skrivala je bol u srcu. Pretvarala se da ne čuje podsmijehe i komentare ljudi koji su se čudili njezinoj debljini, no izgubila je samopoštovanje i s vremenom se sasvim izolirala i prestala ljude pozivati k sebi.
"Što sam bila usamljenija, to sam više sjedila, više jela, manje izlazila i zvala prijatelje. To je bilo vrlo autodestruktivno", prisjeća se. Neuspješno je isprobavala niz dijeta, no žudnja za hranom bi uvijek prevagnula.
Što joj je onda pomoglo? "Tek kad sam počela koristiti računalo kako bih pričala s ljudima online. Nisu imali pojma kako izgledam, pa mi je poraslo samopoštovanje. Shvatila sam da me ljudi vole zbog mene same. Umjesto da prazninu punim hranom, jedva sam čekala ispuniti se ljudima."
Manje je grickala i prošla je godina a da nije ni shvatila da je izgubila kilograme. "Taman bih stala na kauč, a onda sam vidjela da jedan dan moja mačka sjedi do mene, a ne na meni, kao inače, jer na kauču nema mjesta", kaže.
Izgubivši kilograme postala je pokretnija, usudila se čak izaći iz stana i počela raditi kao čistačica, zbog čega je bila još aktivnija. U roku od tri godine izgubila je više od 190 kilograma. Na kirurgiju je otišla samo kako bi skinula višak opuštene kože. "Prehranu nisam mijenjala. Jela sam i dalje istu hranu, samo u manjim količinama. To me u kombinaciji s novim prijateljima i poslom održalo tako zaposlenom da sam izgubila kilograme", objasnila je.
Tijekom sljedeće četiri godine izgubila je još 44 kilograma, te na koncu napisala knjigu How I Lost More Than a Quarter Ton and Gained a Life.
Sad ima 95 kilograma i kaže: "Hrana nije zlo. Hrana nam ne čini štetu. To čini zloupotreba hrane. Ne jedite da biste ispunili neku emocionalnu prazninu. Vi možete smršavjeti. Ako sam ja mogla, svi mogu."
