Selidba je prije svega stresna, koliko god se mi možda veselili prelasku na novu lokaciju. Često nismo svjesni koliko će nam neke zaboravljene stvarčice na koje ćemo naići tijekom pakiranja uzburkati sjećanja i kroz kakve sve emocionalne prevrate možemo proći tijekom nekoliko dana ili tjedana pakiranja.
Psihologinja Harriet Barrish napominje na pri selidbi ljudi mogu naići na brojne emocionalne blokade koje ih mogu izbaciti iz takta. "Puno koncentracije stavljate na gubitak prilikom seljenja, jer gubite jedan prostor i stvari. I koliko god mi mislili da se ne vežemo uz stvari, vežemo se."
Kako biste što lakše preživjeli grubu tranziciju, zaposlite prijatelje da vam pomognu u odlučivanju što ćete od stvari ostaviti, a čega ćete se riješiti.
Prijatelji su vam nužni i ako ste preživjeli životno mijenjajuće situacije dok ste boravili u starom stanu ili kući. To čak i ne znači nužno da ste tamo morali dugo živjeti, no dovoljno je da ste možda prošli kroz gadan prekid, smrt člana obitelji ili bilo što drugo, a što je na vas djelovalo razorno, i uz što neminovno vežete taj prostor, te se odlaskom odvajate od tih uspomena, tj. tako će vam se činiti.
Pozovite najboljeg prijatelja ili prijateljicu koji vas razumiju i koji su bili uz vas kad ste tamo prošli teške trenutke. Isplačite im se na ramenu i neka vam nikako ne bude neugodno, jer će vas oni razumjeti i biti vam podrška.
Kako bi sam proces oproštaja od stvari, ali i samog prostora i sjećanja protekao što bezbolnije, uzmite si dovoljno vremena, točnije onu količinu koja je vaa potrebna, za odlazak, no nemojte čekati posljednji tren i brzati tad sa svime, ako vam treba dostojan oproštaj, preporučuje Barrish.
A jednom kad dođete na novu lokaciju (na kojoj svakako brzo raspakirajte stvari, jer 'stvaranje gnijezda' može učiniti čuda za vaše psihičko zdravlje) i opet pozovite prijatelje da se raduju s vama i da otpočetka počnete stvarati sretnu atmosferu i sjećanja u novom domu.
