Mentalna kontrola našeg mozga može razlučiti između strašnog filma i terora kojeg proživljavamo u zaista opasnim situacijama. I baš ta kontrola nad strahom je ključna za popularnost filmova strave i užasa.
arti-201002260643006Naravno mi znamo da ono što se zbiva na filmu nije realnost. No prof. Andreas Keil, psiholog sa Sveučilišta Florida u Gainesvilleu potrudio se raščlaniti anatomiju straha. Sve počinje u vizualnom korteksu, području smještenom na zaglavlju, koje procesuira viđeno i pomaže nam povezati strašne slike s događajima koji ih stavljaju u kontekst.
Primjerice, ugledate li crnu točku na podu koja ima noge, mozak vam vrišti 'Pauk!'. No, koja je vrsta pauka u pitanju, crna udovica ili neki bezazleniji primjerak? Da bi se mogli uvjeriti o čemu se točno radi trebate imati kontrolu nad strahom.
"Bojite li se paukova, vizualni korteks će uzbuniti ostale dijelove mozga koji procesuiraju emocije da je opasnost stvarna. Zbog uočene prijetnje mozak ispušta neurotransmitere glutamat, dopamin i serotonin kako bi vas alarmirao i izbavio iz opasnosti. I vi već trčite bez provjere o kakvom je pauku riječ," objasnio je.
S druge strane ljudi koji kontroliraju strah reagiraju sporije dajući vremena da mozak procesuira informacije. Ukoliko cerebralni korteks uoči da je riječ o bezopasnom pauku od plastike dolazi do ispuštanja neurotransmitera koji umiruju tj. gamma-aminobutirične kiseline (GABA).
Zanimljivo, ali čak i kad prijetnja nije stvarna signal o opasnosti već se odaslao do hipotalamusa koji upravlja lučenjem naših žlijezda. Ovaj signal potiče ispuštanje adrenalina, a on stimulira proizvodnju opioida koji smanjuju osjet boli ( što je vrlo korisno ako vas goni lav) i endorfina koji stvara osjećaj zadovoljstva.
Ako naša reakcija na prvotni strah stane u ovoj fazi, aktivirani odgovor našeg tijela može dovesti do vrlo pozitivnog osjećaja, objašnjava Ki Ann Goosens, neuroznanstvenik s McGovern Brain Institute s Massachusetts Institute of Technology u Cambridgeu.
Dr. Goosens ističe da adrenalin povećava i druge senzore, ubrzava metabolizam i ljudi se zbog toga osjećaju življe. Svijet tako postaje intenzivnije i ugodnije mjesto.
"Mnogi ljudi uživaju u osjećaju kontrole koje imaju nad vlastitim strahom kojeg stvara gledanje strašnog filma," kaže Goosens.
Ipak, svatko od nas ima različitu hormonalnu reakciju, kod nekih prevlada ugoda nad užasnim slikama. Dok oni koji ne uživaju u strašnim filmovima, smatra ona, ili imaju slabiju hormonalnu reakciju ili snažniji osjećaj straha i gađenja koji stvara intenzivniju reakciju i daleko neugodniji osjećaj. U slučaju pravog straha koji je izmakao kontroli normalni metabolički procesi se mijenjaju, ubrzavaju se otkucaji srca, raste tlak, usta se suše, znojite se i želite pobjeći. Neke ovaj osjećaj paralizira, a neke alarmira na akciju.
Prethodni članci:
arti-201003150093006 arti-200911050192006 arti-201002260643006
