Hladniji dani (osobito oni oko Noći vještica i Božića) idealni su za zavlačenje pod dekicu i gledanje filmskih klasika.
Favoriti su uvijek isti – Hocus Pocus, Predbožićna noćna mora, Vrisak, Sam u kući,Tko pjeva, zlo ne misli, Vlak u snijegu i mnogi drugi.
Na TV-u se uredno prikazuje nebrojene reprize najdražih nam naslova što je zapravo , prema jednom istraživanju, jako dobra stvar.
Naime, istraživanje provedeno 2012. godine u Australiji pokazalo je kako je ovo fenomen koji pozitivno utječe na naše psihičko zdravlje, a nazvali su ga ‘Ponovljeno hedonističko iskustvo‘.
Kada ponovo gledate film, imate osjećaj kontrole, zaključili su znanstvenici.
Ovo se odnosi i na doslovnu kontrolu, ubrzate dio koji vam je dosadan, i na emocionalnu kontrolu – nema iznenađenja na kraju.
“Jedna od lijepih stvari kod starih filmova je to što nas ne mogu iznenaditi. Znamo kako završavaju, znamo kako ćemo se osjećati kad završe. Dobiti ćemo točno onu emociju koju tražimo”, kaže znanstvenik Derek Thompson.
Kad gledate Hocus Pocus znate da je kraj pomalo tužan za vještice, ali priča ipak sretno završava, a to ima umirujući efekt.
“Ponavljanje gledanja nekog filma nam vraća vjeru u postojanje reda u svijetu. Naši mozgovi su programirani da nas drže na sigurnom, a nepredvidiva budućnost može izazvati nelagodu. Time što znamo kako film završava osjećamo se na sigurnom”, kaže psihologinja Pamela Rutledge.
Znamo kako Hocus Pocus završava, ne postoji faktor straha i stresa. Baš zato što je ovo film za djecu treba reći da djeca vole ponavljanje. To im daje osjećaj postignuća i predvidljivosti.
Glazba je također bitan dio ovog procesa – neke melodije nam ostanu urezane u pamćenje i u nama izazivaju osjećaje ugode i sigurnosti.
Stoga, ako vas itko bude gnjavio jer gledate neki film po stoti put, recite mu da vas vještice iz Hocusa Pocusa ili gospon Fulir uvijek iznova podsjete koliko je život zapravo lijep.
Elite Daily/Magazin. hr