Osjećaj pripadnosti može se razviti i iz nečeg tako jednostavnog kao što je kontakt očima koji ste uspostavili sa strancem. Osjećaj pripadnosti grupi nužan je za ljude. Svi su pod stresom kad ih se izostavlja i ignorira. Zaključak je to nove studije objavljene u stručnom časopisu Psychological Science.
Da bi bili sretni, ljudi moraju imati osjećaj povezanosti s drugima i to psiholozi već znaju. Klub ljubitelja goblena, crkveni zbor ili prijateljski nastrojeno susjedstvo dovoljni su da se zadovoljili ova potreba za povezanošću.
Dr. Eric D. Wesselmann sa Sveučilišta Purdue želio je shvatiti koliko je malo nepažnje potrebno da bi se netko osjetio isključenim iz društva. Na tu temu je proveo i studiju s kolegama Florenciom D. Cardoso s Nacionalnog sveučilišta de Mar del Plata u Argentini, Samanthom Slater sa Sveučilišta Ohio i Kiplingom D. Williamsom sa Sveučilišta Purdue.
Uznemireni i zbog slučajnog prolaznika
'Neki od mojih koautora ustanovili su, primjerice, da su se ljudi uznemirili čak i kad ih je ignorirao stranac', piše Wesselmann. Istraživački tim osmislio je način na koji će to testirati.
Studija je provedena u suradnji s osobljem Sveučilišta Purdue. Na putu punom ljudi njihov je suradnik izabrao osobu i odlučio je pogledati u oči, pogledati je u oči i osmjehnuti se ili pogledati je u smjeru očiju, ali skrenuti pogled na uši i dalje gledati u njih kao da je riječ o zraku. Kad je asistent prošao kraj osobe, podigao bi palac gore ili dolje, što je bio znak drugom asistentu, koji je odmah tu osobu upitao: 'Osjećate li da ste u zadnjih nekoliko sekundi isključeni od osoba oko sebe?'
Osobe kojima je asistent pogledao u oči, bez obzira je li se osmjehnuo ili ne, osjećale su manju isključenost nego one koje je ignorirao.
'To su ljudi koje uopće ne poznajete, slučajni prolaznici, ali to što će doći do kontakta očima ili to što će vas ignorirati ima barem trenutno djelovanje na vas', kaže dr. Wesselmann.
Prijašnja istraživanja su pokazala da se ljudi osjećaju lošije čak i ako ih ignorira osoba s kojom ne žele imati ništa. To se pokazalo točnim i kod crnaca koje je ignorirao član Ku Klux Klana.
'U ovom istraživanju dokazana je snaga međuljudske povezanosti. Čini se da je riječ o vrlo snažnom fenomenu', zaključio je dr. Wesselmann.
