Donosimo vam nekoliko priča o nevjerojatnim događajima tijekom kojih su pojedinci uspjeli ubiti oko.
Prespavao najpoznatiju pobunu u povijesti
Pobuna na brodu Bounty 1789. godine na Tahitiju vjerojatno je najslavnija pobuna u povijesti. Ima čak pet filmskih adaptacija, u kojima su glumila mnoga poznata imena – Errol Flynn, Clark Gable, Marlon Brando i Anthony Hopkins. Događanja na tom brodu zabavljaju javnost već više od 200 godina, a propustio ju je Ned Young, čovjek koji je prespavao cijelu pobunu.
Nevolje na brodu počele su zahvaljujući kapetanu broda Williamu Blighu i njegovoj sklonosti da se na svoje mornare dere pred svima i ponižava ih. Ujutro 28. travnja 1789. godine prvi časnik Fletcher Christian odlučio je povesti pobunu. S obzirom da je bio glavna meta Blighovih javnih ponižavanja, a vjerojatno je i htio neki veći čin, Christian je jutro započeo postavljanjem pitomca vojnopomorske akademije Edwarda 'Neda' Younga na stražu prije samog pokušaja preuzimanja broda.
Young, čija je smjena završila u četiri ujutro, otišao je u krevet i prespavao legendarnu pobunu. Kad se probudio, shvatio je da je u međuvremenu promijenjen cijeli komandni lanac, te je učinio ono što bi svatko normalan na njegovom mjestu učinio – izabrao pobjedničku stranu.
Pobunjenici su se naposljetku smjestili na otoku Pitcairnu, gdje je i Young živio neko vrijeme. Unatoč činjenici da je bio prilično neprivlačan u odnosu na druge mornare s Bountyja (navodno mu je nedostajalo nekoliko prednjih zubi, dok su se ostali raspadali), upravo je Young bio najprivlačniji otočnim damama. Na kraju je dobio sedmero djece, uključujući troje s Christianovom udovicom.
Spavali kad su im auti uletjeli u kuću
Jednog jutra 85-godišnja Winnie Withers iz Indiane probudila se i krenula skuhati kavu, no u kuhinji ju je dočekala velika rupa u zidu. Winnie je zaključila da se zid urušio sam od sebe, no kad je izišla van, u dvorištu je naišla na tragove guma koji su vodili do rupe u zidu.
Withers je prespavala trenutak u kojem se automobil zabio u njezinu kuću. Da stvar bude još gora, njezin je krevet od mjesta udara bio udaljen samo 60 centimetara.
Godine 1951. u gradiću Hobartu u Australiji u jedan sat poslije ponoći dva su se automobila izravno sudarila. Jedan od njih odbačen je na drugu stranu, te se zabio u obližnju kuću.
Policajcima je bilo potrebno desetak minuta da dođu na mjesto sudara, a kada su se pojavili morali su probuditi vlasnika koji je u polusnu čuo neke čudne zvukove. U nesreći nitko nije ozlijeđen, ali je vlasnik kuće nakon ovoga ugradio glasniji alarm.
Zaspali tijekom pada aviona
Zamislite kakav bi to osjećaj bio prolaziti kroz pad aviona. Ako nas je Hollywood nečem naučio, vrištanje, vatra koja razara kokpit i leteće krhotine vjerojatno su najglasnija i najstrašnija stvar koja se čovjeku može dogoditi. No, ima i onih koji su ovakav horor jednostavno prespavali.
Terry Pierce iz Floride zaspao je tijekom leta u jednomotornom avionu, a probudio se u šumi nedaleko od olupina aviona, sa slomljenim udovima i prekriven mravima koji su nagrizali njegove otvorene rane.
Kad je riječ o onima koji se 'isključe' tijekom traume, tu nitko ne može nadmašiti djecu. Matthew Jones pilotirao je malim avionom od Washingtona do Detroita, a u avionu su bile i njegove dvije kćerkice. Tijekom leta došlo je do nekih problema, te je morao prisilno spustiti avion u planine, pri čemu se dogodio snažan udar. Kad se nakon pada izvukao iz pilotskog sjedala, otišao je provjeriti što je s djevojčicama. Pronašao ih je kako spavaju!
Zabilježen je još jedan bizaran događaj. Mali avion poletio je s aerodroma Roche Harbor na otoku San Juan oko ponoći, a nedugo nakon uzlijetanja zapeo je za drveće i srušio se na krov kuće te na kamion koji je bio parkiran ispred. Nevjerojatno, ali u kući se u to vrijeme nalazilo šestero djece, od kojih je najstarije dijete imalo devet godina, a najmlađe tek 15 mjeseci. No, nitko od njih se nije probudio ni čuo da im je na krovu eksplodirao avion.
Napoleona Bonapartea su uspavljivali topovi
Francuski vojskovođa Napoleon Bonaparte bio je jako zauzet ratovanjem po Europi, zbog čega su njegovi časnici vjerovali da uopće ne spava. No, izgleda da je Napoleon ipak volio dobar san, čak i kad su oko njega pucali topovi, pa su neki znali za njegovu sposobnost da zaspi kad god mu se prohtije, neovisno o kaosu koji bi ga okruživao.
Imajte na umu da su borbe u to vrijeme trajale i po nekoliko dana bez prestanka, često i tijekom cijele noći. Morali ste biti prilično izdržljivi da biste se 72 sata borili s neprijateljem, ali ako ste bili vladar, mogli ste se povući na neko mirno mjesto i naspavati se, a ako ste bili prilično ekscentričan vladar, to ste mogli napraviti i nasred bojišta. Kao što je napisao jedan njegov biograf, Napoleon je spavao čak i za vrijeme akcije i potpunosti u dometu neprijateljske vojske.
To nije nešto što je Napoleon učinio jednom ili dvaput. Štoviše, ako se prisjetimo bitke kod Marenga 1800. godine, čak i prije nego je svom imenu dodao titulu cara, svjedoci su ispričali da je Napoleon, suočen s gotovo sigurnim gubitkom, okupio svoje tada već premorene vojnike koji su se počeli povlačiti, te pred njih dojahao na konju i povikao: 'Francuzi, zapamtite da je za mene uobičajeno da spavam na bojnom polju!' A to je, valjda, trebalo značiti: 'Kako da se naspavam dok vi gubite?' Bilo kako bilo, Francuzi su na kraju pobijedili.
Dječak koji je prespavao potonuće Titanica
Bilo bi zaista grozno prespavati neki povijesni događaj, čak i kad je u pitanju katastrofa. Upravo se to dogodilo Douglasu Speddenu, koji je prespavao potonuće Titanica. Douglasovi roditelji Frederic i Daisy svom su sinu unajmili privatnu medicinsku sestru Elizabeth Burns, koja ih je pratila na putovanju i brinula o dječaku.
Kad su osjetili udarac, Frederic i Daisy pohitali su vidjeti što se događa i shvatili da brod tone. Mladi Douglas prespavao je sudar s ledenjakom, a Burns ga je, pod izlikom da idu gledati zvijezde, nakratko probudila da ga odvede do broda za spašavanje, u kojem je dječak ponovno zaspao. Douglas se nije probudio sve do jutra, kad je ugledao ledenjak i povikao: 'Vidi, prekrasan Sjeverni pol na kojem nema Djeda Božićnjaka.'
Obitelj je preživjela tragediju, a mnogo godina kasnije daljnji rođak obitelji otkrio je knjigu u kojoj je Douglasova majka opisala potonuće broda kroz prizmu dječakovog plišanog medvjedića, kojeg je Douglas cijelo vrijeme imao uza se. Knjiga je objavljena 1994. godine na opće oduševljenje i publike i kritike.
