Iako je popularno uvjerenje da za uspjeh u kasnijem životu od djece treba zahtijevati maksimum još u najranijem djetinjstvu, stručnjaci u Njemačkoj se s time ne slažu. Važnije je znati čega se djeca najradije igraju. U Berlinu se održao trodnevni simpozij na kojem je sudjelovalo više od tisuću sudionika, a raspravljalo se upravo o problemu razvoja djece.
Iako broj novorođene djece pada, broj zahtjeva za pedagoškim, terapeutskim ili medicinskim mjerama za djecu koja trebaju pomoć raste iz dana u dan, tvrdi Stefan Engeln, predsjednik jednog velikog instituta za pomoć djeci s teškoćama u razvoju, naglašavajući kako svako peto dijete u dobi između pet i sedam godina ima teškoća u razvoju.
arti-201103300190006 U Njemačkoj trenutno ima 430.000 takve djece, i njihov broj iz dana u dan raste. Netko ima problema s artikulacijom pokreta, netko se ne može koncentrirati. Jedni naginju agresivnom ponašanju, drugi su hiperaktivni, dok treći imaju problema s razvojem jezičnih sposobnosti. Ove se nepravilnosti bilježe u svim slojevima društva, no najviše su ipak pogođeni oni siromašniji, piše DW.
Engeln tvrdi da su uzroci takvog ponašanja različiti, a jedan od njih leži u činjenici da se mijenja struktura obitelji. U malim obiteljima sa samo jednim djetetom, to dijete većinom raste "prezaštićeno" ili izolirano, te nema mogućnosti razviti socijalne sposobnosti u kontaktu s braćom i sestrama ili s drugom djecom u igri. Istovremeno raste broj majki i očeva koji više uopće ne znaju što je za njihovo dijete dobro.
Čega se vaše dijete najradije igra?
"Kad mi prvi put dođu roditelji s djetetom, moje uobičajeno pitanje je: Čega se vaše dijete rado igra? I onda sve češće ustanovim da roditelji prvo oklijevaju s odgovorom. Čega se moje dijete rado igra?!"
arti-201103290249006 Iz te činjenice izvodi se zaključak da nije dijete ono kojem treba pomoć, već njegovi roditelji. Od djece se ili previše ili premalo traži, a slika društva u kojem sve ovisi o uspjehu, ogleda se već kod djece u vrtiću, gdje neke odgajateljice jure iz projekta u projekt i koje od 4-godišnjaka očekuju da uče strane jezike, balet, mačevanje i šah, kaže Engeln.
''Zapravo je to ono najvažnije. Kakvu vrijednost predstavljaju djeca u našem društvu?", pita se Engeln. On tvrdi da se političari, roditelji i odgovorne institucije još nisu uspjeli okupiti kako bi se planski pozabavili tim problemom. No unatoč postojećoj situaciji službe za pomoć djeci s teškoćama u razvoju trebaju se i dalje razvijati. Jer za tim postoji potreba. A djeca su budućnost, piše DW.
Prethodni članci:
arti-201103300190006 arti-201103290249006 arti-201103180144006
