Respiratornim virusom, koji se iz Kine potkraj prošle godine počeo širiti svijetom, dosad je zaraženo više od 31 milijun ljudi, a od posljedica zaraze je preminulo njih više od 950.000. Zbog rapidnog širenja Svjetska je zdravstvena organizacija u ožujku proglasila pandemiju. No, otada do danas još je mnogo toga nepoznato. Nepoznanice uključuju i to koliko bi ljudi moglo nositi virus bez simptoma te mogu li takve osobe dalje širiti zarazu. No, neke stvari su ipak poznate, a sve ih je sumirao New York Times.
Što je koronavirus?
Koronavirusi su ime dobili po šiljcima na svojoj površini koji su nalik kruni ili sunčevoj koroni. Od njih boluju i životinje i ljudi, a uzrokuju bolesti dišnog sustava. Najmanje četiri vrste koronavirusa svake godine izazovu bolesti poput prehlade ili gripe, a većina se ljudi u nekom trenutku svog života zarazi jednim ili više koronavirusa. Nešto opasniji primjeri koronavirusa zabilježeni su 2003. u Kini, kada je otkriven teški akutni respiratorni sindrom ili SARS, od kojeg je oboljelo 8098 osoba, a preminulo njih 774, te 2012. kada je u Saudijskoj Arabiji izbio Bliskoistočni respiratorni sindrom ili MERS. Novi virus je nazvan SARS-CoV-2, a bolest koju uzrokuje znamo pod imenom COVID-19.
Koliko je opasan?
Kada se govori o smrtnosti koronavirusa, procjene značajno variraju. Okvirno, nije koban poput SARS-a ili MERS-a, ali je znatno opasniji od sezonske gripe. U jednoj studiji je zabilježena smrtnost od više od dva posto, no znanstvenici pri američkoj administraciji procijenili su da bi stvarna brojka bila oko jedan posto, što je otprilike stopa smrtnosti u nešto težoj sezoni gripe. Tijekom pandemije je otkriveno da djeca imaju manju vjerojatnost obolijevanja za razliku od osoba srednje dobi, a pogotovo starijih koji su izrazito ugroženi. Također, kod muškaraca je zabilježena veća smrtnost u usporedbi sa ženama, vjerojatno zbog stvaranja slabijeg imunološkog odgovora, a povećano konzumiranje duhanskih proizvoda, dijabetes tipa II i visoki krvni tlak, povećavaju rizik od komplikacija, pa i smrtnog ishoda.
Kako se prenosi?
Stručnjaci vjeruju da je novi koronavirus prvi put prešao na čovjeka na tržnici u kineskom gradu Wuhanu na kojoj se prodaju žive životinje, poput ptica ili riba. Mogući izvor zaraze su šišmiši, jer su otporni na mnoge viruse, a ranije je dokazano da su ishodište SARS-a. Moguće je, ali ne i dokazano, da su šišmiši prenijeli virus na neku drugu životinju, poput ljuskavca, koji je u dijelovima Kine delicija, pa je tako virus vjerojatno prešao na ljude.
No, zaraza se razbuktala kad se virus počeo širiti s čovjeka na čovjeka. Naime, zaraženi ljudi stvaraju sitne respiratorne kapljice kada dišu, govore, kišu ili kašlju, zbog čega virus putuje zrakom. Većina kapljica padne na tlo unutar nekoliko metara od zaražene osobe, a na taj način se mogu zaraziti ljudi koji su u bliskom kontaktu, članovi obitelji, ali i zdravstveni radnici. Nije poznato ni koliko dugo SARS-CoV-2 može živjeti na pojedinim površinama, no pojedina istraživanja sugeriraju da toplo i vlažno okruženje neće usporiti njegovo širenje, što recimo nije slučaj s gripom, koja nestaje čim zatopli. Jedno njemačko istraživanje ukazalo je na mogućnost da osobe s malo ili gotovo nimalo očitih simptoma mogu prenijeti zarazu. No, izvješće Svjetske zdravstvene organizacije sugerira da su asimptomatski slučajevi širenja zaraze rijetki.
Koji su simptomi zaraze?
Simptomi zaraze koronavirusom uključuju kašalj, vrućicu, kratak dah ili otežano disanje. Sama bolest uzrokuje upalu ili lezije na plućima. Blaži simptomi nalik su gripi ili jačoj prehladi, što liječnicima otežava otkrivanje i postavljanje prave dijagnoze. No, pojedine zaražene osobe su imale i druge simptome, poput probavnih smetnji ili proljeva. Sve više se govori i o gubitku njuha ili okusa kao potencijalnim simptomima zaraze. Trenutačne epidemiološke procjene sugeriraju da se simptomi pojavljuju od dva do 14 dana nakon izlaganja virusu.
Postoji li test na virus? Kako se liječi?
Na temelju genskih podataka o virusu koje su pružile kineske vlasti, laboratoriji i privatne farmaceutske tvrtke diljem svijeta proizvode dijagnostičke komplete koji mogu utvrditi prisutnost zaraze. Kada se potvrdi zaraza, liječenje je uglavnom usmjereno na to da pacijenti dobivaju dovoljno kisika i kontroliraju temperaturu te drže pod kontrolom druge simptome. Respiratori se koriste samo u teškim slučajevima zaraze, kada osoba ne može samostalno disati.
Pacijenti s blažim simptomima trebaju se odmarati i piti puno tekućine, kao kod prehlade ili gripe. Većina ljudi s blažim oblikom zaraze se oporavi za otprilike dva tjedna. Od ukupnog broja zaraženih osoba, već ih se oporavilo oko 20,8 milijuna. No, liječnici svejedno traže potencijalni lijek. Zasad najviše obećava remdesivir, koji je djelotvoran kod životinja, a njime je liječen i prvi pacijent u američkoj državi Washington. Proizvođač Gilead već je distribuirao stotine tisuća doza diljem svijeta te pokrenuo testiranja u Aziji.
Kada će stići cjepivo?
No, do razvoja učinkovitog cjepiva možda će poći još mjeseci, pa i godine. Nova tehnologija, napredak u genomici i globalna koordinirana akcija omogućili su brzo djelovanje i stvaranje više od stotine potencijalnih cjepiva, no njihov razvoj je i dalje skup, dugotrajan i rizičan proces. Nakon izbijanja SARS-a, znanstvenicima je trebalo oko 20 mjeseci da razviju učinkovito cjepivo, koje na kraju nikad nije ni bilo upotrijebljeno na ljudima, jer je bolest u međuvremenu nestala. Od izbijanja Zike 2015. vremenski okvir za razvoj cjepiva je smanjen na šest mjeseci. Dosadašnjim istraživanjima stvoreno je nekoliko varijanti potencijalnog cjepiva, no potrebno je provesti dodatna istraživanja kako bi se dokazalo da je cjepivo sigurno za zdravlje ljudi i učinkovito u suzbijanju djelovanja virusa u ljudskom organizmu.
Kako se možemo zaštititi?
No, da bismo umanjili mogućnost zaraze, poželjno je držati se epidemioloških mjera te općih smjernica koje liječnici ponavljaju svake godine tijekom sezone gripe. Dakle, potrebno je često prati ruke, izbjegavati dodirivanje lica i držati udaljenost od osoba koje pokazuju simptome zaraze. Iako postoje prijepori, stručnjaci se slažu da nošenje zaštitnih maski smanjuje rizik od zaraze drugih osoba. Mnoge su zemlje ograničile ili u potpunosti zabranile putovanja, a sada na svojim granicama testiraju putnike. WHO je pohvalio kineske napore u suzbijanju zaraze, koji su uključivali opće karantene, zatvaranje škola, trgovina i javnih ustanova te praćenje zaraženih osoba, što je na kraju dovelo do smanjenja broja novooboljelih.
No, raste strah da obuzdavanje virusa više nije moguće. Naime, u posljednje je vrijeme zabilježeno drastično širenje zaraze u brojnim državama. Iako postoje koristi od zauzdavanja zaraze, poput "kupovanja" vremena za opskrbljivanje zdravstvenih sustava testovima ili respiratorima te organiziranje online nastave ili rada na daljinu, koji mogu smanjiti mogućnost širenja zaraze, uspješnost borbe s novim koronavirusom ovisi samo o snazi zdravstvenih sustava svake pojedine zemlje te njihovoj sposobnosti provođenja testova i informiranja javnosti.
