Već četvrtu godinu za redom Maja Bonačić sjest će na svoj bicikl i krenuti u nimalo jednostavnu misiju, pedalirati kroz pet gradova - Zagreb, Čakovec, Osijek, Slavonski Brod i Sarajevo kako bi održala predavanja o važnosti primjene igre u radu s djecom koja imaju neki od poremećaja iz autističnog spektra.
Zaigrana pedala
Dok se pakira i obavlja pripreme za svoju turneju, Maja je uhvatila malo vremena i da popriča s nama o projektu koji je nazvala Zaigrana pedala. "Na ideju sam došla krajem 2014. na jednom treningu na biciklu. Naime, razmišljala sam kako skrenuti pozornost na autizam i djecu iz spektra autizma, jer sama tema nije toliko zanimljiva široj javnosti. I dalje su to 'tamo neka djeca u problemu', bez da ljudi razumiju njihove potrebe i kako im pristupiti. Onda mi je palo na pamet kako bi mogla skrenuti više pozornosti na tu temu - držati ću niz predavanja na temu implementacije igre u radu s djecom iz spektra autizma, a od predavanja do predavanja ću ići biciklom. To sve će biti oko Svjetskog dana svjesnosti o autizmu, 2.4. i tako je nastao projekt 'Zaigrana pedala', prvo izdanje 2015. godine", prepričava nam psihologinja i sportašica.
Preko 400 ljudi na predavanju
Dodaje kako nikad ne zna koliko ljudi može očekivati na svojim predavanjima, ali bez obzira na brojku, svaki roditelj u publici joj mnogo znači jer time pomaže djeci za koju i pedalira. "Posjećenost predavanja najčešće ovisi o tome koliko ljudi, koje to zanima, imaju prilike slušati o autizmu te učiti o tom poremećaju u svojoj sredini. Tako redovito u Zagrebu bude najmanje ljudi, dok je u Podgorici bilo preko 400 ljudi na jednom predavanju. Sve u svemu, ovo je četvrta godina da se projekt održava, a do sada je ostvareno: 23 predavanja u 17 gradova; preko 2200km biciklom, jedan humanitaran Ironman; preko 1.800 ljudi je poslušalo predavanja, dvije različite države su ugostile Pedalu te je održano i jedno nacionalno prvenstvo u čast djece s poremećajem iz autističnog spektra", kaže ponosno. Na pitanje kako organizira samo putovanje i predavanja, Maja objašnjava kako je riječ o odličnoj suradnji s lokalnim neprofitnim sektorom koji onda dalje koristi svoje resurse da osigura dvoranu za predavanje i ostale tehnikalije. "Slično je i s financiranjem, projekt se obično financira donacijama građana ili privatnim firmama koje prepoznaju vrijednost projekta. Moram reći da ovakvi projekti uvijek probude najbolje u ljudima, tako da ako nekad nešto i zapne, uvijek netko uskoči i riješi problem", dodaje.
Mora brzo pedalirati
No, podršku ponekad ima i na samom biciklističkom putu, a ne samo u lokalnim zajednicama. To su susreti s poznanicima i prijateljima koji joj puno znače. "Uvijek se priključe neki poznanici biciklisti i olakšaju mi samo putovanje. Ponekad vozim i sama. Nikad ne znam kako će izgledati projekt i uvijek se iznenadim, iako se ponekad dogodi da vozim sama 150 km s ruksakom na leđima. Dakle, nemam konstantnu neku pratnju. Ove godine sam uspjela srediti kroz BiH pratnju na ruti Slavonski Brod-Sarajevo-Slavonski Brod, budući da je dosta sigurnosno zahtjevna ruta."
Šali se kako zbog unaprijed zakazanih rokova predavanja mora biti vremenski ekonomična, točnije, mora brzo pedalirati. " Nadam se da će se proljeće javiti u međuvremenu pa da barem taj segment si olakšam, nije baš ugodno voziti bicikl po mokrim glavnim cestama, dok te ekipa zaljeva vodom s kolnika s 90km/h", kaže psihologinja. Maji se može pridružiti tko god želi na bilo kojoj dionici puta, a jedini je uvjet da može držati prosjek bicikliranja preko 25km/h. "Naime, dnevni prosjek mi je 175km/dnevno (3 dana preko 200km/dan)", dodaje na kraju.