Dr. Frederic Luskin i dr. Carl Thoresen sa Sveučilišta Stanford godinama se bave ljutnjom i njezinim utjecajem na zdravlje. Potvrdili su da ljutnja dovodi do tjeskobe, depresije, paranoje, nesanice i fizičke boli. Kako zadobiti kontrolu nad emocijama i zdravljem? Opraštajući. Osjetit ćete i fizičke koristi, kao što su niži krvni tlak, te niz psihičkih koristi, uključujući i veće samopoštovanje.
arti-201008160109006Jedna od zanimljivijih studija dr. Luskina bila je ona koju je proveo u suradnji s Northern Ireland Hope Projectom. Tom je prilikom 17 osoba iz Sjeverne Irske, kojima je član obitelji ubijen u političkim nemirima, došlo na Stanford učiti o opraštanju. Nakon samo tjedan dana žene i muškarci koji su izgubili roditelja, dijete, supružnika, brata ili sestru osjetilo je 35 posto manje glavobolja, bolova u želucu i drugih simptoma stresa, te 20 posto manje simptoma depresije. 'Većina ljudi slaže se da je oprost dobra ideja, sve dok ne trebaju nešto oprostiti', kaže dr. Luskin. Mnogi jednostavno ne znaju kako započeti.
Znanost nudi pet koraka
1. Trebate razumjeti što je to opraštanje, a što nije Mnogi ne žele oprostiti jer smatraju da je to čin slabosti te da time šalju poruku počinitelju da nije učinio ništa strašno. No, opraštanje nije to. Počinitelja možete poslati u zatvor i ipak mu oprostiti. Neki misle da opraštanje znači pomirenje s osobom koja vas zlostavlja. Opraštanje može uključiti pomirenje, ali i ne mora. Opraštanje zapravo nema veze s počiniteljem. Ono se prije svega odnosi na osobu kojoj je učinjeno neko zlo – ona se treba osloboditi ljutnje koja je izjeda, prihvatiti da joj je učinjena nepravda i krenuti dalje od boli. To je čin samopoštovanja i ljubavi prema sebi koji zahtijeva hrabrost i predanost.
2. Osjetite bol Prerani oprost je neiskren i nezreo. Oprostiti, a da još niste ni shvatili svu bol koja vas prožima, udarit će vas kao bumerang. Zaista oprostiti možete tek nakon što ste osjetili bol, a za to treba vremena. Čak i kad ste odlučili ugasiti ljutnju, ona se može pojaviti s vremena na vrijeme. No, bol će postajati sve rjeđa i neće toliko boljeti. 3. Ne čekajte ispriku Ponekad osoba koja vas je povrijedila toga nije ni svjesna. U tom slučaju ona ne može ni shvatiti da vas nešto muči. Čuti 'oprosti' može zaliječiti rane, ali to može učiniti i vaša odluka da 'oprosti' ne trebate čuti.
4. Pokušajte shvatiti što je vodilo počinitelja U pravilu, loše ponašanje je posljedica emocionalne nezrelosti. To je stanje koje više zahtijeva žaljenje nego osudu. Primjerice, studije pokazuju da su mnogi kriminalci bili žrtve zlostavljana kao djeca i zato su emocionalno prikraćeni. To opet ne znači da nisu mogli postupiti drugačije, niti da im treba uskratiti kaznu. Ali, vama može pomoći da lakše prebrodite ljutnju.
5. Promislite i napišite što ste naučili iz ovog iskustva Nepravdu koju vam je nanesena dobro je objasniti sebi i nekolicini bliskih prijatelja, no iznova i iznova prepričavati je nije put do izlječenja. Istraživanje dr. Michaela McCullougha i njegovih kolega sa Sveučilišta Miami na 200 osoba kojima je netko nanio veliku bol pokazalo je da su najmanje ogorčenosti i veću vjerojatnost da oproste osjećale osobe koje su pisale o tome što su naučile i kako su postale jače osobe nakon nanesene nepravde ili traume. One su u pravilu postale zrelije, suosjećajnije i razumnije prema drugima i sebi.
U slučaju da ste se odlučili na hrabriji oblik oprosta, koji uključuje i pomirenje (ovo je moguće ako se osoba iskreno kaje za svoja djela), oprostiti bi nakon nekog vremena trebalo značiti i zaboraviti. Emocionalno zaboraviti i početi odnos od nule.
Vezani članci:
arti-201102110809006 arti-201101030086006 arti-201011100561006