Samantha Geballe, fotografkinja iz Kalifornije, prije tri se godine odlučila na ugradnju želučane premosnice i tom si je odlukom u potpunosti promijenila život.
Ovo je njena priča o mučnoj borbi s pretilošću i drastičnom gubitku kilograma koje je zabilježila svojom kamerom. I fotografije su prilično dirljive.
Zašto se počela fotografirati?
"Počela sam se fotografirati zato što sam bila ljuta. Bila sam ljuta zbog načina na koji su me drugi tretirali zbog moje kilaže. Ali bila sam ljuta prvenstveno na sebe", ispričala je Samantha za Huffington Post UK.
"Fotografiranje je bilo moj siguran način izražavanja osjećaja, sve sam mogla kroz te tihe fotografije. Mogla sam vrištati, udarati i vikati na mjestu koje je bilo samo moje. Portretiranje same sebe postalo je svojevrsna terapija, a s vremenom se pretvorilo u nešto nužno", tvrdi.
Prvi je puta vidjela samu sebe
Objasnila je kako joj je pogled na vlastite fotografije napokon omogućio da sama sebe zaista vidi po prvi puta u životu, nakon što se dugo godina borila s bulimijom.
"To je bio najbolji, ali i najkompliciraniji dio cijelog ovog procesa. Bilo je to razarajuće iskustvo - samoj sebi otkriti samu sebe vizualno, kroz fotografiju. Nisam bila ni svjesna koliko je situacija zapravo loša i koliko je poremećaj u prehrani uzeo maha", prisjetila se.
Prizor u ogledalu
"Ranije ove godine prvi sam se puta pogledala u ogledalo. To je bio prozor u to kako bih izgledala da sam odrasla kao djevojka prosječne težine. I to me slomilo. Bila sam neizmjerno tužna zbog toga što sam si napravila", priznala je potpuno iskreno, ali unatoč tome što je putovanje zaista bilo mučno, to što sada napokon može samu sebe pogledati bez srama bilo je vrijedno svega.
"U glavi sam imala unaprijed izgrađenu sliku o tome kako bih mogla izgledati. No fotografije su mi omogućile da vidim kako zaista izgledam. Mogla sam sjesti i gledajući u njih samu sebe uvjeriti da je ono što sam si dosad govorila bila laž..."
Želi inspirirati druge
Njeno je putovanje, koliko bolno, bilo isto toliko i oslobađajuće, a fotografije su joj pomogle da se izrazi i shvati koliko se otuđila od vlastita tijela.
Na svojoj je web stranici napisala: "Ovoliko kila nisam imala još od 11-e godine. Izgubila sam više od pola svoje kilaže. Čini mi se kao da je nestala preko noći, a prilagodba na trenutno stanje kompliciranija je nego što sam ikad zamišljala."
No, u cijelom joj je ovom procesu njena ranjivost ustvari dosta pomogla. "Ono što ljudi obično ne primjećuju jest kako pretilost funkcionira. Ja se skrivam iza svoje težine, maskiram svoje nesigurnosti i podižem zidove kako bih se zaštitila. No, kroz fotografiju sam naučila kako nam ranjivost ustvari može pomoći u izlječenju. I ovim fotografijama ne želim izazvati žaljenje, već želim da, kad ih vide, pojedinci mogu reći: Da, znam kako je to, i ja sam to prošao/prošla", objašnjava.
