Problemi s mentalnim zdravljem kod djece i mladih su u porastu, a roditeljima ih je ponekad teško prepoznati dok neki ne žele priznati da se to može dogoditi njihovu djetetu pa se prekasno javljaju u tretman što može produbiti teškoće.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije 50 posto svih mentalnih poremećaja počinje prije četrnaeste godine, a tri četvrtine do sredine 20-ih godina života, i većina ih ostane neprepoznata i neliječena.
UNICEF-ov izvještaj Stanje djece u svijetu iz 2021. pokazao je da 11,5 posto, odnosno oko 44 tisuće adolescenata u dobi 10 do 19 godina u Hrvatskoj ima problema s mentalnim zdravljem.
Rezultati brojnih istraživanja diljem svijeta ukazuju na to da je pandemija covida u prosjeku uzrokovala 25-postotni porast prevalencije teškoća mentalnog zdravlja.
"U radu s roditeljima i njihovom djecom koja imaju emotivne i mentalne poteškoće primijetili smo da se javljaju u tretman tek nekoliko godina nakon što su se pojavili prvi simptomi. Dođu k nama s već dosta razvijenim simptomima", rekla je Hini socijalna radnica Snježana Šalamon iz Službe za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti u NZJZ "Dr. Andrija Štampar".
Dodaje da su obitelj, škola i vršnjačka skupina tri važna dijela u životima djece.
Takva vrsta bakterije povezana je s oštećenjem organa i mentalnim zdravstvenim stanjima poput depresije.
Pritisak škole i obiteljska situacija
"Problemi koji najviše muče djecu su pritisak škole, zatim obiteljska situacija, kada se roditelji svađaju ili im kod kuće nije dobro. Djeca se od takve situacije sve više odmiču i onda neki od njih nažalost posežu za psihoaktivnim tvarima", kaže Šalamon.
Mlade muče i ljubavni problemi koji roditeljima znaju biti pomalo smiješni, ali djeca dosta duboko proživljavaju svoje veze kao i raskidi znaju za njih nekada biti traumatični, dodaje.
"Prije dvije godine sam roditeljima rekla da se ne osjećam dobro. Oni su rekli da pretjerujem i imam sve što mi treba", jedna je od rečenica koje nam djeca govore, a ukazuje da ih roditelji teško ili nikako ne čuju, kaže Šalamon.
Još neki od primjera su: "Zamolio sam roditelje da se ne svađaju, rekli su da neće, ali i dalje to rade godinama. Ili, ostavila me djevojka bio sam jako tužan, nisam mogao to reći roditeljima jer je njima to smiješno."
Teškoće mentalnog zdravlja obuhvaćaju širok spektar problema koji mogu utjecati na emocionalno, psihološko i socijalno funkcioniranje.
"Mentalni poremećaji ili stanja mogu obuhvaćati raspon od plačljivosti, povučenosti, impulzivnosti do depresije te anksioznih stanja - strahova od nečeg. Primjerice, neka djeca strahuju od toga da neće dobro naučiti povijest, iako je nisu ni počela učiti", rekla je Šalamon.
Strah i krivnja
Kaže da iako puno roditelja govori da će napravili sve za svoju djecu jer su im najvažnija i pri tom to misle i osjećaju, u praksi se pokazuje da će često zaista napraviti "sve" osim da dijete odvedu stručnjaku.
Strah i krivnja - osjećaj da su podbacili kao roditelji, strah od stigme, neinformiranost, generacijske razlike, zatim očekivanja od djeteta koja su često prevelika, a potaknuta su često pritiscima društva (biti lijep, uspješan, pametan, talentiran), neki su od razloga zbog kojih roditelji teško prihvaćaju da dijete ima problem.
Šalamon kaže da je možda najgori negiranje problema.
Pojasnila je kako roditelji mogu prepoznati radi li se o ozbiljnijoj teškoći s kojom se dijete suočava ili o manifestaciji burnih hormona uslijed puberteta ili čak manipulaciji.
"Kada između roditelja i djeteta postoji kvalitetna komunikacija i kada roditelji dobro poznaju svoje dijete lakše mogu prepoznati je li u pitanju manipulacija, pubertet ili neko privremeno stanje. Važna su dva faktora za prepoznati - intenzitet i trajanje poremećaja", rekla je.
Dodala je da se nešto može staviti pod pubertet ili pod neki mladenački bunt, ali da to ima svoju granicu.
Pravodobnom reakcijom protiv depresije
"Primjerice kada dijete dođe s pirsingom koji roditelji nisu odobrili to je bunt protiv njih. Ali, ako dijete kontinuirano krši pravila, ako je agresivno u komunikaciji, ako konzumira bilo koju psihoaktivnu tvar redovito kod svakog izlaska kao što su alkohol ili takozvane lake ili još gore teške droge i to traje kontinuirano dva ili tri tjedna, svakako je razlog zbog kojeg bi roditelji morali potražiti pomoć stručnjaka", rekla je Šalamon.
Objašnjava da stručnjak može procijeniti radi li se zaista o psihičkoj bolesti koja zahtjeva psihijatrijski tretman i farmakoterapiju, ili se radi o tzv. light tretmanu gdje je dijete slikovito rečeno potrebno vratiti u tračnice, razgovorom.
"Ponekad dijete ide na individualni tretman, a nekad je potrebno i da cijela obitelj bude uključena te im se kroz nekoliko razgovora može ukazati na probleme i pomoći. Ako problem traje dva ili tri tjedna i pojačano je intenziteta, to je znak da treba obaviti razgovor sa stručnjakom", kaže Šalamon.
4. Psihijatar: Psihijatri su liječnici za mentalno zdravlje i emocionalno blagostanje koji pomažu u dijagnosticiranju i liječenju mnogih različitih mentalnih bolesti.
Dodaje da treba reagirati jer ta neka stanja mogu prerasti u ozbiljnija poput anksioznosti i depresije.
"Iz anksioznosti, jada i teškoća neka djeca se počnu samoozljeđivati. Kažu da im samoozljeđivanje donosi olakšanje, tvrde da im je lakše podnijeti fizičku nego psihičku bol. Neki kažu da imaju osjećaj kad se zarežu da s tom krvi izlazi i bol. Ako dođe do toga, to je vrlo ozbiljan problem", upozorava Šalamon.
Poručuje da je kvalitetna i česta komunikacija u obitelji kao i održavanje obiteljskih rituala važan put do dobrog mentalnog zdravlja.
POGLEDAJTE VIDEO: Što je depresija i kada treba potražiti pomoć? Stručnjaci: 'Psihoterapija treba biti dostupna svima'
