Disleksija je jedna od nekoliko specifičnih smetnji u učenju i pojavljuje se diljem svijeta. Ona zahvaća oko 10 posto populacije, uključujući kreativne i uspješne ljude. Glavni simptomi su problemi pri čitanju, sricanju, pisanju, izgovaranju ili slušanju. Disleksija nije rezultat smanjene inteligencije, a nije ni problem ponašanja i motivacije.
Uzrok disleksije nije direktno utvrđen
Na pojavu disleksije i ostalih teškoća u čitanju i pisanju mogu utjecati mnogi organski, socijalni i psihički čimbenici. Kod djeteta sa smetnjama u čitanju i pisanju usporen je i razvoj pojedinih funkcija kao posljedica općeg usporenja razvoja djeteta.
Kao mogući uzroci disleksije navode se:
- nasljedni čimbenici
- traume
- cerebralna (moždana) disfunkcija
- nedovoljno razvijena dominacija moždane hemisfere
- periferna organska i funkcionalna oštećenja
- slabija fizička konstitucija djeteta
- opće smetnje u razvoju govora
- smetnje u percepciji
- teškoće percepcije položaja u prostoru
- nesposobnost zadržavanja slike riječi u pamćenju
- nesposobnost koncentracije
- smetnje u motorici
- pedagoška zapuštenost djeteta
Kao i mnoge govorne poteškoće, uzrok disleksije nije jasno utvrđeno. Veći dio uzroka disleksije leži u konstituciji osobe ali i vanjskim faktorima okoline. Velik utjecaj ima rano djetinjstvo, okruženje i način podučavanja vještina učenja, čitanja i pisanja. Dio konstitucije može biti i sklonost disleksiji.
Djetetu s poteškoćama u čitanju i pisanju potrebno je jedna do dvije godine kako bi bilo sposobno ovladati procesom raščlanjivanja cjeline na sastavne dijelove (rečenice u riječi, riječi na glasove). Kod djece se to treba događati za otprilike šest do sedam tjedana, a za srednje razvijeno dijete za tri do četiri mjeseca. Djeca koja pate od disleksije imati će problem s raščlanjivanjem riječi na slogove i glasove, pa će im tako i slaganje glasova i slogova u riječi biti problem.
Prepoznajte problem na vrijeme
Kod djece s disleksijom, teškoće se javljaju pri čitanju, fonološkoj obradi riječi, pisanju, vizualnoj percepciji, pamćenju, organiziranju i učenju sadržaja te jezične i pojmovne teškoće.
Teškoće u čitanju odnose se na brzinu i preciznost čitanja i na razinu razumijevanja pročitanog. Djeca s disleksijom dugo slovkaju, zadržavaju naviku tihog izgovora riječi pri čitanju, ne čitaju tečno. Kada ih čujete da čitaju na glas, možete dobiti dojam da ne uočavaju točke kao znakove razgraničenja rečenica. Postoji mogućnost da nedostaje pauze, da postoje različite zamjene grafički sličnih slova, zamjenjuju se riječi slične osnove, dok neke riječi mogu dobiti potpuno nepostojeće dijelove. Neprecizno pročitane riječi i sporost u čitanju narušavaju razumijevanje pročitanog teksta pa tako djeca s disleksijom imaju teškoće pri pamćenju i učenju novog sadržaja.
Proces čitanja uključuje mnoge mentalne funkcije
Čitanje nije postupak koji se može objasniti mehaničkim modelom. Postupak čitanja uključuje mnoge mentalne funkcije što ovisi o našoj sposobnosti da se koristimo jezikom. Radi toga je teško pronaći uzrok disleksiji.
Kako navodi Ines Galić-Jušić, profesor logoped, da bismo razumjeli što se događa nekomu tko ima disleksiju, potrebno je objasniti što se događa tijekom aktivnosti čitanja i pisanja. Sukcesivne funkcije kao što su proces razlikovanja, pamćenja i reproduciranja vremenskog redoslijeda stimulansa, aktivnosti ili simbola odgovorne su za proces stvaranja riječi. Čitanje nastaje sudjelovanjem analitičkih jezičnih procesa u kojem se prepoznaju slova, pretvaraju u glasove i povezuju sa značenjima, oblicima i rasporedom u rečenici.
Istraživanja i razmišljanja američkog znanstvenika Alberta Galaburd ističe neke anatomske razlike u mozgu djece s disleksijom. Jedno od toga je razlika u moždanoj kori, točnije simetričnost regije moždane kore. U tom je području lijeve moždane polutke smještena i Wernickeova zona koja je odgovorna za razumijevanje govora. Simetrija ovog važnog područja, prema njegovom mišljenju može se gledati kao biološki temelj ili biološki uzrok disleksije.
Najvažniji je dostatan rad s djecom
Jedno od istraživanja Lise Eliot i Marian Diamond pokazalo je kako ljudski mozak ima razoblja plastičnosti i produljene kritične faze za razvoj mnogih sposobnosti ljudskog mozga. Što bi značilo da za svaku našu sposobnost postoji i razdoblje kada se ona najbolje razvija.
Kritična razdoblja za razvijanje sposobnosti poput govora, mišljenja, percepcije ovladavanja notama, slovima ili brojkama puno se dulje razvijaju. Iako se jezik na primjer uči do pete godine života, to učenje može i dalje biti cjeloživotno. Osnovna je značajka našeg mozga njegova plastičnost koja je najizraženija u djetinjstvu, od začeća pa do adolescencije. Ako djeci u tom razdoblju dajemo poticaj za rast bogatstvom utisaka, glasova, boja, riječi, oblika, značenja, melodija ili poruka, puno će prije biti sposobni razvijati se i rasti.