''Poremećaji hranjenja obuhvaćaju niz podtipova koji uključuju anoreksiju, bulimiju, nespecifični poremećaj hranjenja i poremećaj prejedanja. U poremećaje hranjenja pripadaju i manje poznati poremećaji poput izbjegavajuće-restriktivnog poremećaja unosa hrane, pike i ruminirajućeg poremećaja. Važni je reći kako su to mentalni poremećaji iako su posljedice često opasne za fizičko zdravlje pojedinca'', objašnjava za Net.hr dr. sc. Jelena Balabanić Mavrović, savjetodavna terapeutkinja specijalizirana za poremećaje hranjenja; izvršna direktorica Centra za poremećaje hranjenja BEA.
Najrasprostranjeniji je poremećaj prejedanja koji se javlja tijekom cijelog životnog vijeka s naglaskom na zrelu dob, od njega pate i žene i muškarci, iako su žene zastupljenije u omjeru od 3:2. ''Ostale vrste poremećaja hranjenja (anoreksija, bulimija, nespecifični poremećaj hranjenja) javljaju se tipično u mladoj dobi (od 12-25 godina) s vrhuncem oko 17. do 18. godine. Najčešće zahvaćaju djevojčice i djevojke, iako ima i mladića'', navodi Balabanić Mavrović ističući kako je anoreksija nervoza poremećaj s najvećom stopom smrtnosti među djevojkama od svih mentalnih poremećaja. Smrtnost se kod tog poremećaja procjenjuje na čak šest posto oboljelih.
Simptomi poremećaja hranjenja
''Poremećaji hranjenja imaju puno različitih lica: od gladovanja, preko prejedanja i povraćanja, zloupotrebe laksativa i diuretika, opsesivnog vježbanja u svrhu mršavljenja, ili pak samog emocionalnog jedenja. Zajedničko svim vrstama poremećaja hranjenja je izuzetni fokus na unos hrane, prema čemu osoba procjenjuje vlastitu vrijednost, te opsesija izgledom, oblikom i težinom tijela. Često se javlja i iskrivljena slika vlastitog tijela pri čemu osoba sebe vidi nerealno debljom i krupnijom nego što zaista je.
Ako vam se dani dijele na 'dobre', one u kojima ste gladovali ili unosili izuzetno malo hrane, i 'loše', u kojima ste imali objektivna ili subjektivna prejedanja; ako se učestalo važete ili panično izbjegavate stati na vagu; ako hranu promatrate u kategorijama dozvoljene i zabranjene; ako imate poteškoća u jedenju pred drugima, neprestano uspoređujete svoje tijelo s drugim tijelima, te smatrate kako ne vrijedite jer nemate željenu kilažu moguće je da ste u riziku za razvoj poremećaja hranjenja'', kaže Balabanić Mavrović.
Rizici i uzroci poremećaja hranjenja
Važno je istaknuti kako je držanje drastične dijete jedan od najčešćih okidača za razvoj poremećaja hranjenja. ''Osoba koja drži drastičnu dijetu izlaže se 18 puta većoj šansi da razvije neki oblik poremećaja hranjenja u narednih šest mjeseci. Među nama je i novi oblik poremećaja hranjenja- ortoreksija, koji je dijagnoza u nastajanju. Ortoreksija se razlikuje od ostalih u naglasku na vrsti, porijeklu i načinu pripreme namirnica. Ovaj poremećaj nije temeljen na strahu od debljanja, već na nezdravoj opsesiji zdravom hranom. Osoba smatra da će biti zdrava, čista i ispravna jedino ako konzumira određenu vrstu hrane.''
Iz Centra BEA objašnjavaju kako su uzroci poremećaja hranjenja višestruki: od genetske predispozicije, preko ranjivijih psiholoških struktura poput osoba sklonih perfekcionizmu, nižeg samopouzdanja, s prisutnim anksiozno-depresivnim crtama ili drugim psihičkim tegobama, zatim doživljaj neke traume ili obiteljska disfunkcija, te izloženost vršnjačkom zadirkivanju i odrastanje u kulturi dijeta u kojoj se promovira nerealno savršen izgled kao recept za sreću.
''Roditelji su često opterećeni krivnjom i osjećajem neuspjeha ako njihovo dijete razvije poremećaj hranjenja. Takvo ih razmišljanje samo dodatno opterećuje. Roditelje trebamo gledati kao dio rješenja, a ne dio problema. Oni mogu pomoći u stvaranju poticajne okoline za liječenje mlade osobe, mogu puno naučiti o boljoj komunikaciji te unaprijediti obiteljsko funkcioniranje'', smatra Balabanić Mavrović.
Liječenje poremećaja hranjenja
Liječenje poremećaja hranjenja izrazito je kompleksno. Uz stabiliziranje tijela i tjelesni oporavak jako je važno obuhvatiti i psihoterapiju.
''Oporavak traje prosječno četiri do šest godina te uključuje multidisciplinarni pristup. Za maloljetne osobe važno je uključiti pedijatra za praćenje tjelesnog oporavka, ali i dječjeg psihijatra te psihoterapeuta, a po potrebi i nutricionista specijaliziranog za poremećaje hranjenja. Za punoljetne su tu također psihijatar, psihoterapeut, nutricionist, a za tjelesnu stabilizaciju oslanjamo se na internističku podršku.
Temeljna prepreka liječenju poremećaja hranjenja je sam otpor pacijenta koji je povezan sa strahom od debljanja. Osobe koje boluju od anoreksije, bulimije i nespecifičnog poremećaja hranjenja održavaju svoje simptome čak i ako time izravno štete svom zdravlju ili riskiraju smrtni ishod. U srcu i glavi svake osobe koja boluje od poremećaja hranjenja vodi se bitka, s jedne strane osoba razumije koliko je njeno ponašanje autodestruktivno i da je postala rob poremećaja, no s druge strane strah od promjene je prevelik i usporava osobu u traženju stručne pomoći''.
Zanimljivo je, pa i zabrinjavajuće, istaknuti kako je samo 30 posto oboljelih uključeno u neki oblik liječenja. ''Poremećaji hranjenja zbog toga su vrlo često dobro skrivana tajna'', kaže izvršna direktorica Centra za poremećaje hranjenja BEA.
Posljedice neliječenih poremećaja hranjenja
''Neliječeni poremećaji hranjenja mogu imati fatalne posljedice za organizam, te dovesti do smrti. Anoreksija je poremećaj koji na neki način oštećuje cijelo tijelo, od reproduktivnog sustava, srca, probavnog sustava, kostiju, kože, zubi, bubrega. Bulimija je vezana uz normalnu ili povišenu tjelesnu težinu pa laičkom oku izgleda ''sigurno'' ali postoji rizik od trajnih oštećenja grla i jednjaka, cijelog probavnog sustava, srčanih aritmija, a disbalans elektrolita nosi rizik preuranjene smrti. Prejedanje je često povezano s pretilosti, koja opet povećava šansu za razvoj dijabetesa, kardiovaskularne bolesti, hipertenziju'', zaključuje Balabanić Mavrović.
POGLEDAJTE VIDEO U Hrvatskoj 40 tisuća ljudi pati od poremećaja hranjenja
