Ako uživate u dokumentarcima ili podcastima o stvarnim zločinima i serijskim ubojicama, zasigurno niste jedini. Takva vrsta sadržaja postala je popularnija posljednjih godina, no jeste li se ikad zapitali zašto nas takvo što privlači i zanima?
Stručnjaci i psiholozi tvrde da je naša fascinacija morbidnim sadržajem zapravo "normalna" te bazirana na prirodnim instinktima i intrigi, piše Mirror.
Dr. Michael Mantell 2009. rekao je da naš interes za stvarne zločine zapravo ispunjava niz različitih, zdravih psiholoških svrha, no postoje određene granice.
"Ako isključivo čitate ili razgovarate o zločinima, imate postere s njima i čuvate članke iz novina u ladici, zabrinuo bih se", dodao je Mantell.
Dr. Paul G. Matiuzzi naglasio je kako žanr stvarnog zločina zapravo gledateljima daje rijetki uvid u proces razmišljanja zločinaca. Ta fiksacija na dobro naspram lošem oduvijek postoji u ljudskom procesu razmišljanja.
Razlika između dobra i zla
Klinička psihologinja Elizabeth Rutha tvrdi kako se naša fascinacija na borbu dobra i zla javlja kada smo djeca. Već tada nas privlače takve razlike, a praćenje priča o stvarnim zločinima samo je nastavak te fascinacije.
Ukratko, ljudi očajnički žele shvatiti što je druge natjeralo na tako ekstremne poteze, nešto što velika većina nas nikad ne bi mogla učiniti.
Spisateljica Caitlin Rother ima drugu teoriju. "Želimo uvid u psihologiju ubojice, djelomično zato što možemo naučiti kako zaštititi naše obitelji i sebe, ali i zato što smo fascinirani nesavjesnim ponašanjem i funkcioniranjem iskrivljene percepcije", rekla je.
Dakle, naša opsjednutost morbidnim pričama zapravo ima svoje obrazloženje, što znači da nismo toliko čudni ako uživamo u prepričavanju ubojstava i zločina.
