Većina će na spomen Božića prvo pomisliti na ukrašeno božićno drvce i poklone, no zašto uopće kitimo jelku i zašto baš na Badnjak? Nekoliko je teorija i mitova o tome kada je počeo običaj kićenja božićnog drvca.
U mnogim kulturama, od drevnih Babilonaca, starih Grka, Rimljana i Perzijanaca, do germanskih poganih plemena, slavio se zimski solsticij, odnosno ponovno rađanje boga Sunca. Sastavni dio svetkovina bilo je stablo, hrastovo ili zimzeleno, a prema nekim teorijama na njemu su prinosili žrtve bogu kojeg su slavili.
Ukrašavanje bora smatra se poganskim običajem koji se zadržao i nakon dolaska kršćanstva. Kada je Crkva odredila 25. prosinca kao dan rođenja Isusa Krista, umjesto poganskog slavljenja zimskog solsticija, počeo se slaviti Božić. Uz to, zadržano je ukrašavanje stabla.
Običaj kićenja bora u našim se krajevima pojavio sredinom 19. stoljeća pod utjecajem germanskih naroda. Dotad je postojao običaj unošenja badnjaka, mladog stabla ili grane hrasta, u kuće, što se i dan-danas zadržalo kao običaj kod pravoslavnih vjernika. Iako svi znaju kada se bor kiti, mnogima nije jasno kada ga treba pospremiti. Najraširenija teorija jest da se može držati okićenog sve do nedjelje nakon Sveta tri kralja.
Njemačka tradicija
Jedna od teorija zašto se božićno drvce ukrašava na Badnjak jest da je sve počelo u Njemačkoj u 16. stoljeću kod luterana, nakon čega se proširilo na cijeli svijet. Nekada su gradili božićne piramide od drveta i ukrašavali ih zimzelenim granama i svijećama ako čitavo drvo nije bilo dostupno. Također se vjeruje da je Martin Luther, protestantski reformator iz 16. stoljeća, bio prvi koji je dodao svijeće na božićno drvce. Prema jednoj verziji priče, šetajući kući jedne zimske večeri, Luther je bio zadivljen zvijezdama koje su treperile među granama zimzelenog drveća. Kako bi taj prizor prenio svojoj obitelji, postavio je drvo u središnji dio prostorije i na njegove grane postavio svjetlucave svijeće. Danas se umjesto svijeća da božićna drvca stavljaju lampice.
Legenda o sv. Bonifaciju
Druga legenda govori o engleskom redovniku sv. Bonifaciju koji je, podučavajući Kristov nauk u Njemačkoj, naišao na skupinu pogana okupljenih oko velikog hrasta (kojeg su zvali Hrastom Gromova). Oni su htjeli žrtvovati djecu bogu Thoru, a kako bi spasio djecu, redovnik je podigao svoju sjekiru i srušio Hrast Gromova. Nijemci su ostali u šoku, a sv. Bonifacije je iskoristio taj trenutak da ih obrati. Pokazao je na mladi stablo jele koja je rasla iza hrasta i proglasio ju svetim drvom na ovu večer. Pozivao ih je da u jeli uživaju na tu večer, ali ne u divljini šume, već u toplini svojih domova. Jela je kasnije postala simbol Svetog trojstva zahvaljujući svom trokutastom obliku.
POGLEDAJTE VIDEO: Proizvođač borova otkrio koji se najbrže trusi, koji najljepše miriši i što je najveći hit
