Kad je Marion Conlin 1920. u bruklinskoj bolnici znatno prerano rodila blizance, jedna beba je već bila mrtva. „Ne žurite se pokopati je, uskoro ćete morati i drugu. Neće ona preživjeti dan“, bez imalo obzira rekao je liječnik njoj i suprugu Woosleyju.
No otac nije želio izgubiti i drugu kćer. Sjetio se kako su na medenom mjesecu u Atlantic Cityju u zabavnom parku vidjeli šator s „cirkuskim atrakcijama“ i da je sličan show postavljen i na Coney Islandu. Uzeo je svoje nedonošče, teško jedva kilogram i pol, naručio taksi i pojurio prema zabavnom parku.
Šarlatan davao najbolju nadu za preživljavanje
Početkom 20.stoljeća turisti na američkom Coney Islandu mogli su vidjeti niz atrakcija – jedne pored drugih bile su tehnološke novotarije i degutantne rasističke predstave, od originalnog Luna Parka (čije je ime postalo sinonim za zabavne parkove), do čitavog filipinskog „sela divljaka“ ili pak „grada patuljaka“.
Tamo je bila i predstava samozvanog liječnika Martina Couneya, koji je u svoj šator skupljao nedonoščad i naplaćivao ulaznice ljudima da gledaju sićušne bebe. Koliko god to jezivo zvučalo, upravo je ovaj zabavljač bez ikakvog formalnog medicinskog obrazovanja bio najbolja nada za svu prerano rođenu djecu iz New Yorka i okolice od 1903. sve do 1940. Dawn Raffel, autorica „Neobičan slučaj dr. Couneya“ knjige o spasonosnom laiku koji je uspijevao ono što liječnici nisu, procjenjuje da su njegovi inkubatori spasili između 6500 i 7000 beba, prenosi NY post.
Pilići dobili inkubatore prije nego bebe
M0012477 Artificial incubator for premature babies, by Mathieu. Credit: Wellcome Library, London. Wellcome Images images@wellcome.ac.uk http://wellcomeimages.org Artificial incubator for premature babies designed by R. Mathieu. Note the sides of glass and the inclusion of thermometer and sponges in the model. Catalogue of surgical instruments R. Mathieu Published: 1904
Copyrighted work available under Creative Commons Attribution only licence CC BY 4.0 http://creativecommons.org/licenses/by/4.0/
Dugo u 19. stoljeće velika većina liječnika prerano rođene bebe doživljavala je kao „genetički inferiorne“, ili jednostavno preslabe da prežive. U to vrijeme stasa i jeziva kvaziznanstvena disciplina eugenika, koja je zagovarala da se "defektne" jednostavno treba odstraniti iz društva kako ne bi svoje osobine prenosili dalje.
Zato, iako su se svojevrsne preteče inkubatora već koristile u stočarstvu i peradarstvu, tek je 1881. pionir porodništva Stephane Tarnier napravio prvi inkubator za bebe. Shvatio je kako nije dovoljno održavati temperaturu nego je potrebna i izolacija, higijena te prikladna hrana i stalna vlažnost. Na odjelu porodništva na kojem je radio smanjio je smrtnost dojenčadi za 28 posto, a stope svog mentora slijedio je i Pierre-Constant Budin kojeg se smatra ocem moderne perinatalne medicine.
Isticao je važnost higijene i prevencije bolesti kod novorođenčadi, radio je na obrazovanju majki, a posebnu pozornost posvetio je prehrani beba, naročito nedonoščadi. Protivio se korištenju kravljeg mlijeka i zagovarao je dojenje, a ako to nije bilo moguće isticao je koliko je važno sterilizirati zamjensko mlijeko. Razvio je i tehniku hranjena nedonoščadi koja su bila preslaba da bi sama jela, no možda i najvažnije, obilazio je Europu i predstavljao spasonosni inkubator.
Couney se kasnije tvrdio da mu je dr. Budin bio mentor te kako ga je poslao da predstavi inkubator na Velikoj izložbi u Berlinu 1896. Govorio je kako je shvatio da će prikaz biti puno efektniji ako je u inkubatoru beba, umjesto da stoji pored praznog kovčega. No to je malo vjerojatno, pitanje je li Couney uopće posjetio izložbu, ali je lako moguće da se tada prvi puta upoznao s inkubatorom o kojem su pisale sve tadašnje novine.
Zabavljač velikog srca
Kada je emigrirao u SAD, počeo je i sam propagirati inkubatore te je 1903. postavio izložbu, predstavljajući bebe kao atrakciju. Liječnici su s prezirom gledali na židovsko-njemačkog imigranta kao šarlatana i prevaranta koji sve radi zbog samopromocije te uništava medicinski struku. No roditeljima beba koje je spasio bio je čudotvorac.
Šator, s velikim natpisom „Cijeli svijet voli bebe – jednom kad vidite nikada nećete zaboraviti“, postavio je jedan blok dalje od Luna Parka te unajmio vikače da dozivaju ljude. Jedan od njih bio je mladi britanski glumac Archibald Leach, koji je kasnije promijenio u Cary Grant.
Couney je svakako imao osjećaja za privlačenje pozornosti – veliku većinu vremena bi i sam stajao na ulazu u šator, a bebe u inkubatorima su često imale odjeću vezane trakom u struku, kako bi se istaknulo koliko su sićušne.
Mnogi su to smatrali degutantnim.
'Izvlačenje novčića za nešto što bi trebalo biti sveto'
„Najbizarnije mjesto na Zemlji na kojem se bebe hrane i na kojem se o njima brine“, počinje članak u onodobnim bruklinskim novinama, koje su se se zgražale nad idejom „izvlačenja pokojeg novčića od prolaznika za nešto što radi spektakl od nečega toliko ozbiljnog, mogli bismo reći i svetog“. No nakon što je autor posjetio izložbu i vidio kakvu za ono vrijeme vrhunsku skrb mali eksponati dobivaju, članak je završio u potpuno drugačijem tonu.
Couney je svakako bio rođeni zabavljač, ali je posao shvaćao jako ozbiljno. Čim su uspaničeni roditelji donijeli bebu, sestre bi ih smjesta okupale, prebrisale alkoholom, toplo zamotale i stavile u inkubator. Svaka dva sata, bebe koje su mogle sisati odnosili bi dojiljama na gornji kat, a ostale se hranilo posebnom žličicom.
Skrb bolja nego u bolnicama
Standardi su bili bolji nego u mnogim bolnicama u ono vrijeme. Osim besprijekorne higijene kako osoblja tako i prostora na kojoj je Couney inzistirao, nije štedio novac kada je u pitanju bila briga za bebe. Osim sestara i pomoćnog osoblja, upošljavao je i dojilje. Dobivali su izdašnu plaću, stan i hranu, no morale su se držati strogog režima. Ako bi dojilju uhvatio da puši, jede nezdravu hranu ili popije piće smjesta bi dobivala otkaz.
I sami inkubatori bili su najmoderniji za ono vrijeme. Visoki oko metar i pol, bili su grijani toplom vodom koja je cijevima dolazila iz bojlera, a posebne cijevi su dovodile zrak u inkubatore, nakon što je prošao kroz niz filtera.
Od roditelja nije uzimao ni centa
Show koji je pritom vodio bilo je tek sredstvo da pokrije sve te troškove. Briga oko novorođenčeta je 1903. stajala oko 15 dolara na dan (oko 405 današnjih dolara) i to ako su imale sreće da se rode u nekoj od bolnica u Europi koje su uopće imale inkubatore i educirano osoblje. Couney roditeljima nije naplaćivao ništa. Možda još šokantnije za ono vrijeme, primao bi bebe bez obzira na stalež ili rasu roditelja.
Da je predstava opravdavala viši cilj bile su svjesne i medicinske sestre koje su radile s Couneyem. Dok su hranile ili kupale bebe pred publikom, često bi znale skinuti prsten i staviti ga bebi kao narukvicu.
Sve teže ignorirali 'lakrdijaša'
Koliko god se tadašnja američka medicinska elita gnušala ovog lakrdijaša, njegovi rezultati su govorili sami za sebe i sve teže su ga ignorirali. Iako nije vodio detaljnu statistiku, tvrdio je kako 85 posto beba koje dođu preživi te kako većina onih koja ne uspije, premine u roku od 48 sati. O njegovim uspjesima sve su glasnije progovarali i roditelji čije su bebe liječnici jednostavno otpisali, no spasio ih je „šarlatan s Coney Islanda“ i za mjesec dana im vratio snažnu i živahnu bebu.
A uskoro su i njemu počeli govoriti i njegovi nekadašnji pacijenti.
Lucille Horn, beba s početka priče, u intervjuu se prisjetila trenutka kada se nakon više godina vratila na Coney Island kako bi upoznala čovjeka koji ju je spasio,
Bolnice za Couneyjem kasnile 40 godina
„Kad su me predstavili doktoru, tamo je bio i jedan otac koji je gledao svoju bebu u inkubatoru. Doktor Couney mu je prišao i rekao: 'Pogledajte ovu mladu damu. Ona je jedna od naših beba. Tako će i vaša beba odrasti“.
U to vrijeme, američke bolnice još uopće nisu imale inkubatore, a kao dvojbeno priznanje njegovim uspjesima, neki su liječnici počeli sami slati bebe u njegov šator. Iako se Couney sprijateljio s pedijatrom Juliusom Hessom još 1914. i zajedno s njime obilazio zemlju predstavljajući spasonosne uređaje, prvi inkubator u bolnicu došao je tek 1939., 36 godina nakon onih kod „zabavljača i prevaranta“.
U to vrijeme je izašao i članak o problemu skrbi za nedonoščad, koji je odaslao jasnu poruku medicinskoj eliti.
Pokušavao donirati inkubatore, ali redom ga odbijali
„Nema dovoljno liječnika i medicinskih sestara koji su iskusni u ovome polju. Briga za prijevremeno rođenu djecu kao pacijente je grozomorno skupa – šest dolara na dan za majčino mlijeko, soba i inkubator, kisik, više posjeta liječnika svaki dan, 15 dolara na dan samo za sestre. Najbolji medicinski umovi New Yorka nisu uspjeli osmisliti model kako bi se spasile ove ugrožene bebe. Ipak, prije 40 godina, mladi imigrant iz Europe bez ičega uspio je upravo to“, napisao je A. J. Liebling za New Yorker.
Couney je svoje inkubatore pokušao prodati pa čak i donirati bolnicama, no redovito je bio odbijan. Kada su američke bolnice konačno počele otvarati odjele posvećene skrbi za nedonošćad, Couney je 1943. zatvorio svoju izložbu.
„Moj posao je završen“, rekao je.
