Vječita tema svake kave je i plaća (te kako je ona premalena) pa i onaj osjećaj koji lebdi svakom radniku iznad glave - da bi njegov rad trebalo više cijeniti, a onda i platiti.
Kako ispregovarati veću plaću ili kako na poslu predložiti za sebe drugo radno mjesto, jer bih tamo možda bio učinkovitiji, i pritom biti siguran da nećete baš sve uprskati te navući zlovolju šefa ili poslodavca? A što ako ste i sami poduzetnik te muku mučite s cjenkanjem s klijentima koji vam neprestano ruše cijenu vaših usluga ili proizvoda?
Na ova tri pitanja odgovore je dao stručnjak za ljudske resurse i poduzetnik Ante Lučić u našem podcastu "Ideje na stolu".
Na pitanje kako pošteno naplatiti (i zaraditi) za svoju uslugu ili proizvod kaže:
"Treba demistificirati da klijent ništa ne žica, ne traži jeftinije - nego često to sami umislimo pa počnemo davati popuste i prije nego što ih netko zatraži", otkriva Lučić.
Priznaje da to jest svojevrsni fenomen naših prostora te da je i sam imao takva iskustva.
Kako formirati cijenu proizvoda
"Na primjer - netko hoće naplatiti svoj posao 700 eura, a onda gleda i sam sebi kaže: 'Ma ne..., to je previše, spustit ću mu na 500. Pa se malo nećka, pa digne opet na 600 eura, na kraju podvuče crtu i zaokružio na 590 eura jer ova petica na početku cifre bolje izgleda od šestice. Takvu cijenu ponudi klijentu, a on odmah kaže: 'Može!'", prepričava Lučić o tome što se često vrti po glavama poduzetnika.
Nastavlja: "Znate što je istina? Klijent bi vjerojatno pristao i da ste odmah rekli 700 eura". Pojašnjava da klijentima obično nije problem dati novac ako za njega dobivaju vrijednost i ako će im netko riješiti problem.
"I treba to osvijestiti. Često ne cijenimo sebe dovoljno", govori i daje vrlo koristan savjet kako u startu formirati višu (i profitabilnu) cijenu i ne osjetiti nelagodu.
Stavite sliku obitelji kraj monitora
"Kada radimo ponude ili kad šaljemo račune, obično to radimo za računalom, ne preko mobitela. Evo savjeta - ako imate obitelj i ona vam je najviša vrijednost, stavite sliku svoje obitelji na monitor kompjutera. Ona će vas podsjetiti za koga radite, za tu obitelj. Ako vi ne naplatite posao, onda nećete imati za hranu, za plaćanje izleta djetetu, za ono što vaša obitelj treba. Kada gledate u njih, spremnije ćete stisnuti enter i lakše ćete poslati fakturu s višom cifrom", savjetuje Lučić.
Nastavlja da je slika dobar podsjetnik za koga radimo i da ne treba davati popuste (i možda biti u poslovnom minusu). Naravno, mnogi nemaju obitelj i imaju druge motive, druge vrijednosti koje su im važne. Isprintajte podsjetnik i stavite ga na monitor da ga gledate dok naplaćujete!
Dodaje da uvijek kod formiranja cijene treba ostaviti i strateški prostor ako se ipak dogodi da klijent zatraži rabat.
I podcrtava: "Tu se kreira onaj stav poduzetnika - OK, nemam šefa, ali imam obitelj koja je moja odgovornost, to je moja najveća svetinja, ili neku drugu vrijednost i zato naplaćujem svoj posao koliko mislim da vrijedi".
Kaže da je to dobar trik kako se osnažiti kad je čovjek u dilemi. A što je nagore što se može dogoditi? "Klijent može reći da mu je preskupo, ali vi ste ostaviti prostor i za to pa možete spustiti cijenu.''
Kako zatražiti drugo radno mjesto
U razgovoru u podcastu dotaknuli smo se i problema kako zatražiti povišicu ili kako zatražiti drugo radno mjesto.
"To su zapravo pitanja kako se izboriti za sebe na radnom mjestu i to je ostalo izvan naših ruku kao radnika te bitnu ulogu ima karakter, koliko je netko hrabar, borben i ekstrovertiran. Ljudi različito postupaju, pa će se neki naizgled lakše probiti i nametnuti. No, prvo zaposlenici moraju znati koji su poslovni ciljevi organizacije, ako je moguće treba biti upoznat sa strategijom poslovnog razvoja same organizacije, a većina ozbiljnih organizacija to ima i iskomunicira zaposlenicima. A onda ja kao zaposlenik moram znati što moj šef očekuje", govori Lučić otkrivajući da postoji način kako uspješno voditi ovakve razgovore i dobiti bitku. Ako netko radi u velikim tvrtkama koje imaju jasne poslovne ciljeve, ovakve stvari možda su malo izvedivije.
"Bitno je imati svijest o poslovnim ciljevima, što tvrtka želi postići narednih pet ili 10 godina - to nam mogućuje da se lakše pozicioniramo u tvrtki, a onda i da znamo kako ćemo doprinijeti direktnom postizanju ciljeva tvrtke. Ako tvrtka ima ciljeve koje zovemo 'X', a mi smo na poziciji 'P' i imamo plan raditi na postizanju ciljeva tvrtke, onda trebamo odobrenje šefa da to radimo i puno lakše tražiti drugo radno mjesto kako bi doprinijeli postizanju ciljeva tvrtke. Ako sve to znamo, onda nastupamo suverenije i samopouzdanije", kaže naš sugovornik.
Nakon ovakve pripreme, od šefa se treba zatražiti pola sata razgovora jedan-na-jedan te iznijeti svoju poslovnu strategiju.
Morate znati poslovne ciljeve tvrtke!
"Na razgovoru trebamo dati do znanja da savršeno dobro razumijemo poslovni smjer i ciljeve organizacije. Tada zvučite puno uvjerljivije i samopouzdanije te će se lakše dobiti pozitivan odgovor za vašu molbu. Ako uvjerimo nadređenog da ćemo s određenim poslom i pristupom lakše doći do poslovnih ciljeva, teško da će nas netko odbiti. Tada kažete: 'Gledajte, ako ja ovo primijenim radi poslovnih ciljeva i trebam vaš blagoslov, dozvolu, a pritom garantiram ili sam siguran da ćemo poslovno rasti', tada ste u boljoj pregovaračkoj poziciji. Stavljamo šefa, uvjetno rečeno, u neugodnu poziciju. Ne u nekom negativnom smislu, nego pregovaračkom. Tada ste na dobrom putu da dobijete odgovor: 'Da!'", savjetuje Lučić.
I ovaj savjet zlata vrijedi kada tražimo drugo radno mjesto.
Kako tražiti šefa veću plaću?
A mnogi će osjetiti i da je njihova plaća premala za ono što rade, ali nemaju hrabrosti sjesti pred šefa i pitati za povišicu.
"Zaposlenici često ulijeću kao padobranci u razgovore, nemaju razrađenu argumentaciju koja je temeljena na podacima koji su pokazatelji njihovog rada. Dakle - prvo se treba pripremiti i izvući svoje podatke jer brojevi rade čuda! Treba šefu reći: 'Ovo sam u zadnjih pet godina proizveo, ostvario'. Uz to, ako znamo strategiju i ciljeve tvrtke (koje smo spomenuli ranije, treba nastupiti otprilike ovako: 'Želio bih nastaviti rasti'", govori naš sugovornik i dodaje da je to trenutak kad se može pitati za povišicu.
No u poslovnom svijetu postoji nešto što se zove modifikacija kompenzacijskog paketa - na prvu zvuči jako komplicirano, ali Lučić otkriva o čemu je riječ.
Kompenzacijski paket na poslu
"Mi u Hrvatskoj i dalje često fiksiramo samo na neto iznos plaće. Naravno da ne radimo za lijepe oči i ne žrtvujemo svoje vrijeme bezveze, ali kompenzacijski paket puno je šira priča. Figurativno – to je paket s kojim kompenziramo nečije uloženo vrijeme. On ima financijski i nefinancijski dio. Financijski dio je, naravno, plaća, ali tu su i bonusi, prekovremeni sati i sve ono što možemo mjeriti novcem", pojašnjava ovaj pojam.
Generaciji Z plaća na trećem mjestu
Nastavlja da se godinama kod nas zanemarivao nefinancijski dio i da ga nismo doživljavali ozbiljno.
"To se mijenja s generacijom Z, koju itekako zanima soft, odnosno apstraktni dio posla. Tu pričamo o edukacijama, o radnom okruženju (je li ono ugodno ili nije), kako se osjećamo na poslu... Sve te stvari zapravo nekome izmame osmijeh na lice kada ide na posao ili kada razmišlja o poslu. To je onaj nefinancijski dio koji također spada pod kompenzaciju – da budem sretan na poslu", otkrio je.
Zanimljivo je kako brojna istraživanja pokazuju da je mlađim generacijama novac tek na trećem, čak i četvrtom mjestu prioriteta na poslu.
"Prvo im je bitna utemeljenost u vrijednostima – koliko su one kompatibilne s njihovim vrijednostima. Tu je onda i impact – to koliko njihov rad utječe na okolinu. Nadalje, važan im je osjećaj da imaju mentorstvo, da napreduju na fer principu. Sve su to stvari nefinancijske prirode, a generacija Z prvi put više nego ijedna generacija prije stavlja važnost upravo na te faktore", otkriva nam.
Tu se onda postavlja pitanje hoće li netko raditi za 10 posto veću plaću ili za istu, čak i manju plaću, ali uz zajamčeno mentorstvo, edukaciju, osjećaj ugode na poslu i brigu o psihofizičkom zdravlju.
"Ti aspekti su jako bitni. Pogotovo nakon pandemije koronavirusa postalo je jasno da to nije samo prazna priča. Ljudi su doista pod stresom, a bilježimo ogroman porast anksioznih poremećaja i depresije. Zato je bitno imati zadovoljnog radnika, jer će on htjeti potegnuti ekstra i dati više."
POGLEDAJTE GALERIJU
POGLEDAJTE VIDEO Mali genijalci: Djeca osnivaju tvrtke, a neki već smjenjuju i šefove!
