Poduzetništvo može biti put u katastrofu, krivi koraci mogu izazvati krah, a dobra ideja obiti se o glavu kao loš bumerang koji jako boli.
Ali poduzetnik Ante Lučić iz Zagreba osmislio je program koji uči školarce korak po korak kako biti poslovni čovjek, imati ideju, dobro za nju pripremiti teren, a onda od ideje živjeti.
U njegovom malom školskom "inkubatoru" nastaju tvrtke koje vode djeca, koja sama smisle što bi radila, provjeravaju treba li to uopće nekome, kreiraju svoj proizvod ili uslugu i onda – zarađuju! Ništa virtualno, ništa na papiru, nego u stvarnom životu, i u tome su jako dobri!
Kao gost našeg podcasta "Ideje na stolu" otkrio je da je sve krenulo iz revolta kad je čuo da bi se poduzetništvo moglo uvesti kao predmet u neke srednje škole.
"Nisam htio učiti klince definicije tržišta pa da im dajem petice, znao sam da može bolje, kroz praksu", govori nam. Tako je nastao edukativni program koji provodi već osam godina. Mirisne svijeće od školjki, sapuni od prirodnih sastojaka, kvartovski šetači pasa koji uz šetnju čiste ulice ili interventni tim koji će vam očistiti automobil dok vi nešto drugo radite – sve su to poslovi koje su osmislila djeca, kreirali su poslovni plan, provjerili tržište i onda od toga zarađivali.
Najmlađi polaznik ima 10 godina, najstariji 18, najviše ih je s 11 i 12 godina i tu je vrlo malo teorije, a onda kreće doslovno zabava.
Imaju firmu na papiru i direktora
"Kao u poduzetničkom inkubatoru, skupe se glave i stvore timovi koji postaju tvrtka. Netko je direktor, imaju i marketing menadžera, financijskog direktora. Plaću ipak ne dobiju jer, kao djeca, ne mogu imati 'pravu' firmu, onu na papiru", govori nam.
Ali u njihovom sigurnom inkubatoru imaju udjele u svom poslu – direktor može imati najveći, ali ne i većinski udio. Jednostavno zato da ga mogu smijeniti ako nisu zadovoljni, doslovno mu izmaknuti stolicu!
O da, bilo je tu i propadanja firmi, baš kao u stvarnom svijetu.
Ponekad firma i propadne
"Mi doista simuliramo stvarnost i to je za djecu transformacijsko iskustvo. Shvate da njihov input izazove neki output", govori. Ima tu i ponekog razočaranja, kad nešto ne ide, a teške se situacije mogu dogoditi i u stvarnom životu. "Ali uvijek to na kraju izađe na dobro uz pouku da se to može dogoditi i u pravoj tvrtki. Kad se to dogodi, kažem im da je stvarnost i 10 puta gora, bilo bi kompleksnije i ružnije. Potom analiziramo što je dovelo do problema", kaže Lučić.
Daje primjer i za obrazovni sustav te ga uspoređuje s avionom koji je na kraju toliko težak da nikad ne može poletjeti. U svom programu, kaže, pokušava osloboditi kod djece kreativnost.
Poslovne ideje koje djeca razrađuju nisu revolucionarne, ali mogu donijeti zaradu.
Na početku nekad i ne znaju što bi radili u svojoj tvrtki, onda zlata vrijedi ono – radi ono što znaš!
To je dobar put kad netko ne zna otkud početi.
Tako je jedan tim osmislio posao "Car Detailinga", odnosno servisa za temeljito čišćenje automobila za one koji nemaju vremena. Kroz smijeh se prisjetio da je praonica bila nečije dvorište pa su kombinirali kad tko nije u školi da može preuzeti posao. "I organizacija je dio poduzetništva", reći će.
No, i prije nego što se upuste u biznis, Lučić kaže da uče kako prvo ispitati tržište – treba li uopće itko neki njihov proizvod, ako da, koliko su spremni platiti, potom vole li nešto više ili manje.
Majstori analize tržišta
A za ispitivanje tržišta djeca su se pokazala pravim majstorima! Čak boljima od odraslih.
Poligon za upitnik su njihovi kontakti – bake, djedovi, prijatelji i društvene mreže koje poznaju kao svoj džep. S lakoćom dođu i do nekoliko stotina ispitanika, a odgovori koje skupe pravo su blago.
"Impresivno!", kratko će ocijeniti Lučić i potvrditi da u svijetu odraslih poduzetnici plaćaju ozbiljan novac da za njih netko napravi takvo istraživanje tržišta. Mali poduzetnici to odrade dok si rekao "keks".
U stvaranju koriste i umjetnu inteligenciju kako bi poslove automatizirali i učinili ih bržima. Koriste je i za osmišljavanje business plana, pa otkriju i manjkavosti i rupe.
O da, ima ovdje i provjere konkurencije, "špijuniranja", provjeravanja što drugi rade.
Oduševili odrasle
"Radili su jednom sapune bez kemikalija, potpuno prirodne, pa su ulazili u trgovine sa 'zdravim' stvarima, popisivali cijene, čak kupili i testirali tuđe sapune, njuškali su", otkriva kako se i to radi.
Jedan je odlučio proizvoditi mirisne svijeće od prirodnih sastojaka, potpuno neškodljive i bez ičeg umjetnog. Tvrtka se zvala "Morski plamen".
"Bio je to tim iz Rijeke, cure su živjele blizu restorana koji je hranu posluživao u jakobovim kapicama. Školjke bi bacali, a one su pitale mogu li ih dobiti besplatno. Restoran je bio oduševljen, riješio se svog otpada, one su školjke oprale, u njih ulile svoje mirisne svijeće i kasnije zarađivale na njima!", govori naš sugovornik.
Šetnja psa i čišćenje okoliša
Posebno ga je oduševio tim koji je smislio posao šetača pasa. Ideja je bila ovakva – sigurno ima ljudi koji bi voljeli više istrčavati svog psa, igrati se s njim i biti na zraku, a nemaju vremena. Djeca su se sjetila da bi to mogla raditi uz naknadu, a usput iskoristiti to vrijeme i čistiti svoj kvart od gomile papirića, ambalaže i otpada.
"To je bilo jako slatko, nisu svi u timu bili iskusni sa psima pa je jedan podučavao drugu dvojicu. Prije toga su ispitali susjede trebaju li šetače pasa, koliko su spremni platiti, nabavili su i opremu za čišćenje otpada – rukavice i štipaljke za skupljanje smeća. Ma, bili su sjajni", govori Lučić. Prisjeća se da su izmislili i slogan: "Vaš pas treba nas!"
"Klince treba pustiti na miru, usmjeriti ih mentorski, ne nužno kao profesor, nego mentorski tako da ih guramo i osnažujemo da razmišljaju izvan okvira. I da osvijeste da svaka akcija ima reakciju, neku posljedicu", zaključuje Lučić.
Program završava grandiozno – djeca rade prezentacije i predstavljaju svoj poduzetnički put pred žirijem u kojem sjede pravi poduzetnici i ulagači. "I to je oduševljenje – pogledi investitora prema meni: 'Ma što vi tu radite?! Sjajno je ovo!'"
Na kraju naš sugovornik otkriva koji je njegov osobni motiv za ovakvu vrstu edukacije djece: "I sam sam otac troje djece i ne želim da oni budu robovi, želim da budu odgovorni, da donose svoje odluke i snose posljedice za njih, da budu zdrava bića, korisni članovi društva. I onda sam shvatio da je zapravo jedan od najboljih načina kroz poduzetništvo, gdje oni zapravo shvate: 'OK, mogu biti kreativan, mogu raditi što hoću, slobodan sam.' Ali tu je i ono da sloboda uvijek dolazi s odgovornošću."
Kaže, kroz ovaj edukacijski program djeca su osnažena.
"Kasnije nam, nakon nekoliko godina, roditelji prilaze i kažu: 'Vi ne znate kakvo ste sjeme posijali. On više ne gleda na svijet isto, sada analizira procese.' To me najviše oduševilo. Neke okvire koje ih podučavamo, poput SWOT analize, business canvasa i slično, oni vrlo vješto prilagođavaju svojim školskim potrebama. Organiziraju si školsku zadaću koristeći poduzetničke alate, što mi je bilo nepojmljivo – da bi ikome to palo na pamet", govori nam Lučić.
