Govorili su joj da to ne radi, upozoravali u što će se njen život pretvoriti, ali ona nikog nije slušala.
"Svi su me plašili pričama o posljedicama udaje za muškarca iz Turske. Nakon godinu dana braka sada čujem još gore stvari, poput "Nemoj rađati djecu jer ako se budeš htjela rastati, nećeš ih više nikada vidjeti", kaže Svetlana.
Sada imaju dvoje djece. Njen muž joj omogućuje sve što ona poželi. Osjeća njegovu podršku i zaštitu svakog dana. Blogerica kaže da joj djecu često nazivaju pogrdnim imenima, ali da postoji razlog za to.
"Nakaza, Žabac, Magarčevo dijete i druge slične riječi mnogo puta su bili upućene mojoj djeci na ulici, a ja na njih reagiram osmijehom. Zašto? To nije prvi put, a nije ni posljednji. Moju stariju kćer su zvali ružnom i vješticom. Stvar je u tome što ljudi ovdje ne žele ureći dijete, i zato im ne govore lijepe i slatke riječi", kazala je.
Muž se iznervira kada ne nosi dugu haljinu
"Moj muž se uvijek iznervira kada vidi da po kući nosim samo dugačku majicu. Kaže da oko naše kuće ima mnogo drugih kuća i da bi netko mogao vidjeti. Također ne voli kada djeci spremam svinjetinu jer kaže da je nezdrava i da ružno miriše. Iskreno, ovčetina miriše puno gore", kaže Svetlana.
Nošenje obuće po kući je gotovo zločin.
"Kad odete u posjetu prijatelju, morate skinuti cipele prije ulaska u hodnik. Turci nikada ne nose obuću po kući i to je američki običaj koji ih najviše šokira. Obuća se obavezno izuva i ispred džamije, koje se smatraju domovima svih vjernika", istaknula je.
Svakog prvog siječnja ona i muž idu u lokalni tržni centar, kao i mnogi drugi Turci, kako bi zamijenili novogodišnje poklone. Stvar je u tome što se u Turskoj uglavnom kao poklon daruje odjeća jer je jeftina i pravi se upravo u Turskoj. Ove godine su svojim majkama kupili po jedan pulover, a one su njima darovale džempere. Nikome od njih pokloni nisu odgovarali pa su ih vratili u prodavaonicu koja pripada lancu u kojem su kupljeni.
Potrebno je mnogo novaca za kvallitetno obrazovanje djece
U Turskoj je dobro obrazovanje rezervirano za veoma pametne ili veoma bogate. U državni vrtić dijete može krenuti tek nakon što napuni četiri godine, i to samo četiri sata dnevno, od 8 ujutro do 12. Ako želite da dijete ostane duže, morat ćete platiti.
U privatnim školama se plaća sve - hrana, školska i sportska uniforma, a dijete već od prvog razreda mora imati iPod, kako bi moglo završiti dio zadataka preko interneta. Godišnje se mora izdvajati oko tri tisuće eura za školu.
Žene se ne porađaju prirodno
Svetlana kaže da se žene porađaju uglavnom u privatnim bolnicama. Cijene variraju od 150 do tri tisuće eura, a neki troškovi pokriveni su osiguranjem. Carski rez je uobičajen iz nekoliko razloga - doktorima više odgovara, a koja god žena se boji prirodnog porođaja, dobiva pristanak za carski rez. Ako je sve u redu, iz bolnice se izlazi već sutradan.
Neki brakovi u Turskoj definitivno nisu iz ljubavi
Suprotno vjerovanju, u Turskoj parovi ne kriju svoje veze od roditelja, putuju zajedno, žive zajedno. Ali u malim gradovima i dalje se poštuje striktna tradicija, postoje čak i slučajevi brakova između daljih rođaka, pod direkcijom roditelja.
Medicinski turizam se razvija nevjerojatnom brzinom. Sva tehnologija i oprema koja se koristi je najkvalitetnija i zadovoljava standarde Amerike i Europe, ali su cijene 20-30 posto niže. Zato ljudi često dolaze u Tursku na operacije, pa često na ulici možete vidjeti muškarce i žene sa zavojima na različitim dijelovima tijela.
Pažljivo u prodavaonicima
Svetlana ističe da su Turci izuzetno slatkorječivi, dat će vam slatkiše i velike popuste, ali su u suštini jako lukavi. U Turskoj uvijek provjeravajte vrećice s robom koje vam daju na kraju kupovine, na tržnici samo birajte voće i povrće. Lokalni stanovnici to rade sami, a kada naiđu na trulo voće, nije im strano ni gađati prodavača s istim.
Osobine čovjeka iz Turske
Svetalana kaže da sebe smatrate Turčinom ili Turkinjom ako:
poslije ispijanja jutarnje kave okrenete šalicu i pogledate kakva vas sudbina čeka. Kada dođu nepozvani gosti, pokažate im da ste presretni što ih vidite i uvjeravate ih da ste to jelo skuhali specijalno za njih, šta god u sebi mislili. Nikada ne žurite i uvijek i svuda kasnite. U kafiću ne dijelite račun, nego se svađate i otimate da vi platite ovaj put. Trubite što češće dok vozite i kroz prozor grdite druge vozače i spore pješake. Jogurt ne smatrate desertom, već prilogom u uz sve i svašta. Ljubite druge ljude u obraz, čak iako ste ih tek upoznali.
Svetlana i dalje poštuje svoje pravoslavne običaje koje nosi iz rodne Rusije, a njen muž nema ništa protiv toga. Ne brani joj ni da djecu podučava kršćanskim običajima i praznicima.
