Kad je riječ o cenzuri na internetu, malo je onih izvan zapadnog "mainstreama" koji su sigurni. Čak ni američki predsjednik. Sada, ovaj gotovo potpuni nedostatak odgovornosti među tehnološkim gigantima tjera države na razvoj suverenih internetskih prostora, piše za RT Glenn Diesen, profesor na Sveučilištu Jugoistočne Norveške.
Tijekom posljednjih nekoliko godina Kina i Rusija preuzele su vodeću ulogu u nacionalizaciji interneta, stavljajući svoj pečat na internetski svijet i zagovarajući alternative stranim platformama. Kao rezultat toga, donekle predvidljivo, obje su vlade optužene da su pokušale zakinuti krila navodno krajnjeg prostora slobode izražavanja, pretvarajući ga u instrument vladine moći.
Povećana državna kontrola nad digitalnim prostorom zaslužuje ispitivanje, u mnogim slučajevima, kritiku. Ali napori u Moskvi i Pekingu da uspostave nacionalnu kontrolu nad onim što se događa "online" reakcija je na ono što se doživljava kao sve veća digitalna autoritarnost SAD-a, tvrdi Diesen.
Pad slobodnog Weba
Internet se proširio svijetom na vrhuncu američke moći, kada je globalizacija značila organiziranje svijeta oko američkih tehnoloških platformi. Druge su države sada zabrinjavajuće ovisne o američkom digitalnom izvozu i na milost i nemilost naizgled neobjašnjivih odluka o tome što treba ukloniti ili skinuti s popisa, a što treba objaviti i pozdraviti.
Puzajuća cenzura američkih tehnoloških divova pokazuje opasnost koncentracije komunikacijskih tehnologija u rukama nekolicine američkih korporacija. Cenzura je prvo bila opravdavana pukim ciljanjem nekoliko radikala koji su širili mržnju i dezinformacije. Međutim, bilo je predvidljivo da se definicija radikalizma, mržnje i dezinformacija samo nastavila širiti.
Osim izravne cenzure, strani su subjekti na meti manipulacije algoritmima, prikrivenog zabranjivanja i drugih alata. Malo tko se pretvara da ovo nije politički motivirano. Mark Zuckerberg izričito je ponudio da se Facebook poveže s američkom vladom kako bi ciljao Rusiju, Iran i druge "loše aktere", što je eufemizam za protivnike Washingtona.
Sve veća prijetnja
Digitalna autoritarnost postat će sve veća prijetnja u trenutnoj Četvrtoj industrijskoj revoluciji, budući da se tehnološki divovi šire od komunikacijskih tehnologija prema industrijama koje su prije pripadale fizičkom svijetu.
Digitalni behemoti koji su nekad pružali tražilice, društvene medije i e-trgovinu sada izmišljaju i revolucioniraju promet, proizvodnju, poljoprivredu, medicinsku industriju, restorane, energiju, financije, valute, vojske i gotovo sve aspekte gospodarstva i društva. Potencijalni doseg digitalne prisile postaje teško shvatiti i predstavlja duboki sigurnosni izazov, upozorava Glenn Diesen .
Američki napori da uspostave dominaciju zahtijevaju uništavanje konkurencije, a tehnologija 5G ključni je fokus kao temeljni blok Četvrte industrijske revolucije. Smatra se da su alternativni pružatelji usluga koji imaju pristup hardveru na kojem se temelji potpuno neprihvatljivi. Iz tog je razloga SAD započeo napad na kineske tehnološke rivale, poput Huaweija, uhićivanjem financijskog direktora, sankcioniranjem prodaje računalnih čipova, suspendiranjem Huaweijeve licence za Androide, pritiskom na države da zabrane ili ograniče sudjelovanje Huaweija u razvoju 5G infrastrukture i čineći od Huaweija središnje žarište antikineskog informacijskog rata.
Uspon splinterneta
Kina i Rusija preuzele su vodstvo u odvajanju od američkog digitalnog ekosustava kako bi smanjile rastući rizik povezan s digitalnom ovisnošću o Washingtonu. U početku je tehnološka suverenost podrazumijevala osiguravanje dominacije domaćih digitalnih platformi, kao što su tražilice, davatelji usluga e-pošte, društveni mediji, e-trgovina itd.
Suradnja između Kine i Rusije također ima za cilj jačanje njihovih nacionalnih digitalnih ekosustava i zaobilaženje sankcija, primjerice, razvojem alternativa Androidu. Dok Rusija razvija domaće alternative, ona također ima veću pregovaračku moć u odnosu na američke tehnološke divove zahtijevati da pohranjuju lokalne podatke u Rusiji i osnovati urede u zemlji kako bi se osiguralo da odgovaraju pred domaćim zakonima i plaćaju porez.
Uspon američkog digitalnog autoritarizma također stvara "splnternet" u kojem "online" sfera postaje podijeljena i regulirana od strane različitih zemalja. Izgubljeno je povjerenje u odgovornu američku administrativnu ulogu u World Wide Webu. Kao rezultat toga, Kina i Rusija preuzele su vodstvo u prelasku s digitalne ovisnosti na suverenost interneta s "ChinaNet" i "RUnet". Te inicijative znače da mogu potencijalno izolirati svoje nacionalne mreže od šireg svijeta. Da bi to podržala, Kina postavlja nove internetske kabele za povezivanje šireg svijeta s njihovim domaćim digitalnim okruženjem, stvarajući nove regionalne mreže.
Čak i manje sile poduzimaju mjere protiv uspona američkog digitalnog autoritarizma. Nigerija je sa svojih više od 200 milijuna građana nedavno blokirala Twitter. Zabrana web mjesta za mikroblogiranje bila je reakcija na američkog giganta društvenih mreža koji je izbrisao tweet nigerijskog predsjednika.
Kako SAD sve više koristi svoje digitalno vodstvo kako bi nadzirao svijet, jasno je da svijet traži alternative. Čak su i Europljani kao saveznici SAD-a umorni od neizmjerne moći tehnoloških divova jer su preveliki da bi se njima moglo vladati, imaju sumnjiv odnos s američkim sigurnosnim agencijama i omogućuju Washingtonu da podriva europsku suverenost s eksteritorijalnom jurisdikcijom.
Doba digitalnog nacionalizma
Ekonomske sankcije predstavljaju uplitanje vlade u tržište radi promoviranja vanjske politike, a sankcionirane države predljidivo reagiraju smanjenjem ovisnosti o neprijateljskoj sili.
U doba američkog digitalnog autoritarizma, predvidljiva posljedica bila je stoga razvoj paralelnih digitalnih ekosustava i splinterneta, pri čemu zemlje poput Kine i Rusije uspostavljaju vlastite suverene nacionalne sustave. Nije iznenađujuće, međutim, da su upravo te dvije države najčešće optuživane za ugrožavanje slobode izražavanja na mreži, piše Glenn Diesen.
