Jedan muškarac je na Redditu pokrenuo raspravu o tome zašto je dao otkaz te ga je zanimalo koji su razlozi ostalih korisnika.
Zato je na na Redditu napisao: "Zašto ste dali otkaz na svojem prethodnom poslu? Moje situacije: Maltretiranje od šefa koji misli da je najpametniji te su svi za njega u ku... i glupi. Šefice koje nasumice odaberu nekoga i naredi mu da joj ode natočiti gorivo u novi Mercedes te da usput opere auto u autopraonici jer se njoj to ne da. Šefičin sin koji si je umislio da je direktor koji mora sve odobravati prije nego krenemo u finalizaciju s nečime, Moraš opravdavati svaki odlazak na WC (zašto si ustao s radnog mjesta) doslovce te ne smiješ imati glupa pitanja u vezi posla jer ako ih ne znaš riješiti, zašto si onda došao raditi ovdje ako stalno tražiš šefa."
Maltretiranje šefova
Za ovu temu su mnogi imali nešto za reći pa je tako jedan muškarac pričao da mu je jedan od razloga bio taj što ga je šef maltretirao: "Imao sam šefa koji čim ti na Teamsu status ode u away jer si na toaletu ili ručaš, ZOVE, ne ono poruka, nego odmah poziv i onda neko izmišljanje tipa 'jako mi je hitno, je li mi možeš riješiti problem...treba mi tablica, Excel.' Ili te nazove dvije minute nakon radnog vremena (ne javim se) i sutra ujutro kao 'ah, pa baš imam vremena da ti pomognem, naravno da ne.' Nemoj mi prodavati tu šugavu dječju psihologiju. Kad sam pričao s menadžerom, rekao bi mi 'ne, ne možemo ti dati mobitel, preskupo nam je!', a radi se o multimilijunskoj kompaniji. Drugi razlog je bio jer nisu htjeli dizati plaću. Rekli su mi 'gle, ne možemo ponuditi puno pa evo minimalac, ali za 6 mjeseci ti dajemo ugovor za stalno i pravu plaću. Šest mjeseci kasnije, zaposlili su još tri čovjeka za veću plaću, a još koji mjesec kasnije su rekli 'evo ti ugovor za stalno, a pare…a nemamo. Pričat ćemo za šest mjeseci.' U međuvremenu stalno uzimaju nove, znači da imaju novce."
"Šef je maltretirao sve u uredu, ismijavao i ponižavao s izjavama poput 'mama ti ima dobre grudi', spuštanje cura u uredu na način 'uu, danas ti se super vide grudi' i one to moraju trpjeti i šutjeti. Dođem ujutro i šef mi kaže 'mogao bi ti nama svaki dan nositi kavu', iako nisam tajnica. 'Imaš dosta para za živjeti, ne treba ti više', bilo je svašta što sam čuo od te seljačine", rekao je jedan muškarac.
Nemogućnost napredovanja bez veze
Neki su rekli da im je razlog bio taj što nisu mogli napredovati: "Generalno, na razini države su loši radni uvjeti, od provođenja usavršavanja do niske korelacije plaće, odgovornosti i mjesečne satnice. Maltretiranje na poslu od strane pacijenata do toga da sam u par navrata morala zvati policiju i dan danas se krenem tresti kad se sjetim nekih situacija i ponižavanja."
"Odbio sam produžiti ugovor jer nisam htio cijeli život provesti u skladištu. Bivši šef me i dvije godine nakon toga s vremena na vrijeme zivkao na mobitel da se vratim, bar na sezonu. Radio sam tamo svega par mjeseci. Drugi posao sam mrzio jer je bio uštogljen i dosadan, ali i zbog nemogućnosti napredovanja. Dio plaće sam dobivao na crno. Sve u svemu, opet promjena karijere. U retrospektivi, nakon tri godine otkako tamo više ne radim, firma je pala s 15 zaposlenih na 7. Plaće su im ostale iste. Radio sam tamo 3 godine. Na trećem poslu, nakon 10 mjeseci rada, iz firme su mi rekli 'moguće da ti nećemo produljiti suradnju' za 2-3 mjeseca zbog smanjenog obujma posla i zato što nisam dovoljno kvalitetan (to mi je bilo prvo iskustvo u branši, u 10 mjeseci su mi promijenili 2 pozicije i 3 tima). Nakon 3 dana sam rekao šefu da ću raditi do kraja tjedna jer sam dobio drugu ponudu. Otišao sam u “slabiju” firmu, uz povećanje plaće od 100%. Ondje je bila super ekipa, plaća i uvjeti. Uz to, puno sam naučio i dobio odgovornosti koje drugdje ne bih imao. Mogao sam griješiti i raditi što želim u 80% projekata. Nažalost, šef je bio potpuno nezainteresiran za moj razvoj te je vodio firmu kao svoju prčiju. Mjestu je nedostajalo proaktivnosti i s vremenom bi to rezultiralo internim sukobima i stresom. Otišao sam nakon 1,5 godinu jer sam dobio drugu ponudu od firme gdje sam baš dugo htio raditi", rekao je drugi muškarac.
Nekad se sav trud jednostavno ne isplati: "Ostala sam zadnja od prvotne ekipe u firmi, svi su dali ili dobili otkaze. Učila sam sve nove radnike poslu, na kraju su ponudili nekoj ulizici koja je radila mjesec dana (i sve nas maltretirala) da bude voditeljica. Odmah sam dala otkaz."
Nisu dovoljno plaćeni
Mnogi nisu dovoljno plaćeni: "Nisu mi bili plaćeni prekovremeni, imala sam 18 godina, trebala sam odmah dati otkaz, ali izdržala sam sezonu. Sve što je nesposobni šef zeznuo, išlo bi meni od plaće. Fali paket pića koji je on zametnuo, ne štima kasa i slično. Tada sam imala 22 godine i dala otkaz isti mjesec. Prije toga sam naučila stornirati kasu i nadoknaditi si nepravedno oduzeto. Šef je bio preglup da skuži. Treći put sam morala slušati i rješavati tuđe drame. Nakon tri tjedna me šefica poslala da dam otkaz ženi koja tu radi 6 godina. Na kraju sam ja dala otkaz na mjestu. Mjesecima me molila da se vratim. Tada sam imala 25 godina. Kad sam imala 30 godine, radila sam u firmi gdje je šef zaposlio ljubavnicu bez dana iskustva za nadređenu mom timu i dao joj 3x veću plaću nego nama. Dala sam otkaz isti tjedan, nakon 4 godine rada. Zadnji put kad sam dala otkaz, imala sam 32 godine. Ondje je bila mikromenadžment i LinkedIn shema 'svi smo mi obitelj, 'radno vrijeme je samo sugestija'. Dala sam otkaz nakon pola godine."
"Radila sam 4 dana u obiteljskom hotelu, gdje je majka bila luda i control freak. Jednog dana se njezin sin od 35 godina, a s mozgom od 3 grama, posvađao s majkom na mrtvo ime za večeru u punom hotelu jer više voli mlađeg sina nego njega. Uz to što sam bila rob s 18 sati rada i 33 eura dnevnice, spavala u njihovoj garaži, jedva su me pustili da jedem ili da idem na WC, morala sam slušati konstantne svađe i za divno čudo, dala sam otkaz sutradan. Dali su mi 67 eura za 4 dana i otjerali me. Bila sam maloljetna, nisu se ni udostojili da me odvedu na autobus ili da pokažu red vožnje, nego sam čekala satima na stanici kao zadnja budala. Od ovog iskustva više nikad nisam otišla u to "sveto mjesto". Gore je nego Auschwitz", ispričala je jedna djevojka.
Stres kao okidač
Stres je mnogima bio okidač: "Stres i nemogućnost napraviti sav posao u radnom vremenu uz luđački tempo su razlozi. Ljetni godišnji je bio robija jer je bilo najviše posla ljeti pa bi netko falio i bilo bi stresno jer se ne stiže, ali i zamreš na tih bijednih dva tjedna. Ogavan posao, zlo mi je kad se sjetim."
"Htjeli su da se vratim na posao kad mi beba napuni 6 mjeseci, odnosno, time su uvjetovali produženje ugovora. To je trebalo biti u lipnju. S obzirom na to da je dosta teško naći dadilju ili vrtić za dijete od 6 mjeseci, pitala sam ih je li mogu ta prva 3 mjeseca odraditi na pola radnog vremena jer to su i ovako ljetni mjeseci kad se cijeli posao uspori, svi su na godišnjem, ništa veliko se ne radi, ne bi zaostajala s poslom uopće i s 4 sata, a opet, lakše mi je naći skrb na 4 sata za tako malu bebu. Nakon ljeta se već može lakše upisati dijete i u redovne jaslice. Neke privatne jaslice bi primile klince i od listopada i studenog. U mojoj firmi nisu htjeli ni čuti za tu opciju jer oni tako ne rade. Nisam našla jaslice, a tete čuvalice su mi bile preskupe i to je bilo to", objasnila je jedna majka.