One su monumentalne, savršene, nemaju manu i vrijedne su divljenja. Ponekad eterične, ponekad moćne, ali uvijek svoje, ogoljene do savršenstva, bez srama - ali nikad vulgarne, hrabre i nikad prijeteće.
One su u središtu fotografije i dobile su svoju fotomonografiju, svoj pijedestal, uzvišeno postolje koje veliča baš njih - savršene žene!
Bake, domaćice, tete u vrtiću ili odvjetnice, generalice koje su porazile rak, junakinje koje su se digle nakon raspada braka. One slave, one vole sebe i svom sigurnom prostoru - u središtu fotografije - one su boginje.
Petra Seitz jedna od prvih žena koje su se fotografirale s Ratkom. Kaže, misli da više nema što pokazati, a onda svake godine dobije novu fotografiju
Klik do savršenstva napravio je naš proslavljeni fotograf, Ratko Mavar, koji na Dan žena, 8. ožujka, javnosti predstavlja krunu svog rada, fotomonografiju Body Art Photo.
"To je dvije kile umjetnosti", nasmijat će se tome koliko je fotomonografija teška, to je dva kilograma čistog užitka koji se lista list po list, onako "old school", polako, kad ruka sa svakom stranicom prijeđe od vrha do dna papira kao da mazi.
Fotomonografija Body Art Photo
Raščistite malo prostora na svojoj polici, ova fotomonografija zaslužuje mjesto kao da je slika, da bude centar pažnje, malo posebnija od drugih korica, ona se promatra i uživa od naslovnice.
Mavar iza sebe ima "plejadu" fotografskih nagrada, više od stotinu samostalnih i još koliko skupnih izložbi. "Da, ovo je kruna mog rada", reći će nam blagim tonom ponosa, zadovoljstva, kad se čovjek okrene iza sebe i zna da je napravio nešto veliko (i prije nego će to kritičari ili koji ocjenjivački žiri odlučiti), da je dobio možda svoje životno djelo.
Projekt koji traje 10-ak godina
Riječ je o projektu koji je nastao prije 10-ak godina, sasvim spontano, na nagovor prijateljice da za svog partnera snimi izazovne fotografije. U uvodniku Mavar otkriva da se osjetilo da pred kamerom nije svoja, da pokušava biti ono što nije, nego što drugi možda očekuju.
A onda je odjeća pala i ona je postala čista energija koju nosi, bez moranja, trebanja, skrivanja - bez ikakve vanjske poruke.
Bila je, kaže Mavar, savršena.
Kroz godine razvio se projekt u kojem je "Ona" vrijedna divljenja, bilo da je prkosna, sa srednjim prstom u zraku, ili rasplesana, nježna, krhka. Ali bez predrasuda ili nečeg nametnutog. Nanizalo se tu na tisuće fotografija, više od stotinu žena prošlo je kroz studio. "Ali nikad ne nagovaram, uvijek se same obrate i obično fotografijom slave pobjedu - nakon bolesti, razvoda, nečeg trećeg", otkriva.
Bake su najhrabrije i moćne
Prateći njegov rad, ranije smo pisali kako su one najhrabrije i najsigurnije bake!
"S njima nema prodavanja magle i komplimenata 'lijepa si'. One su svoje i znaju što žele", govorio nam je.
Kako odabrati od više tisuća fotografija onu za knjigu?
"Teško, svaku sam otvorio, vagao i svaka je kao dijete, i koje je dijete nekome draže? Bila je to teška odluka", govori nam. Dugo je sazrijevala fotomonografija, kroz smijeh će Mavar otkriti da je grafička dizajnerica slala isprike što sve ide sporije: "Jer morala je svaku fotografiju proučiti, uživati, gledati ju, da - diviti se!"
Odjeća nosi poruku
One na fotografiji ne nose odjeću jer odjeća nosi poruku, a u njegovoj umjetničkoj fotografiji on hvata energiju žene koja je u središtu pozornosti.
Bilo je teško i raditi, često je fotografirao s poda, ležeći, kako bi dobio dojam monumentalnosti, savršene skulpture na svojim fotografijama. Tu dobiva onu energiju, snagu poruke i žene se često iznenade. To su velike oči, dah koji zastane i pitanje žene kad vidi svoje remek-djelo na slici: "Zar sam to ja?"
Naravno da se piju magnezij i aspirini za bol u mišićima nakon snimanja, dva sata to je poza, igranja sa svjetlom i sjenama. Mavar nam otkriva da je sa svjetlom sve "zakomplicirao", stvorio je vlastiti rukopis i vlastitu priču oko studijske rasvjete koja je u umjetničkim krugovima postala predmet proučavanja, čak se našla u jednoj knjizi o studijskoj rasvjeti.
Bilo je tu i poziva Mavaru da napravi priručnik kako razgovarati s modelima, jer ove žene nisu profesionalke, one su sasvim obične dame u običnim ulogama majki, sestara, baka, sa sasvim običnim profesijama. I nisu šalica, predmet koji stoji, one ponekad zaplešu, popiju čak rakiju za hrabrost. "Ali strah u prvim minutama nestane. Toliko je uputa od mene da jednostavno ne stignu bojati se", govori Mavar.
Da, ima tu i puno grljenja, kad žena rukom zagrli samu sebe, kad osjeti da je u redu biti voljena i da to treba pokazati sebi. U svom sigurnom prostoru uz golemo povjerenje koje daju Mavaru, on u svom radu pokazuje koliko njeguje to povjerenje i uvijek će naglasiti da je odluka za ovu fotografiju golem korak za svaku ženu: "Koliki je to bio korak, kolika hrabrost!"
Svjetlom i sjenom Mavar skriva nesavršenosti
O bojama ne razmišlja, to su uvijek crno-bijele fotografije, sjenom i svjetlom skriva nesavršenosti, tako majka troje djece koja je i kroz tijelo dala obol životu, postane besprijekorna, lišena mana. "Postoji li išta moćnije od toga da žena može roditi?", toliko će puta pitati Mavar.
U raznim razgovorima sa ženama koje su stale pred objektiv, otkrivamo da je to transformativan doživljaj, oslobađajući, Mavar kima glavom i potvrđuje da je to i psihoterapija, dobar apaurin sreće koju one još dugo dugo nose.
S odmakom vremena kad sretnemo te dame, radoznalo će pitati: "Jeste se i vi već slikali?" Ako kimnem glavom da ne, one odmahnu s onom sjetom i porukom: "Šteta, možda jednom, prekrasno je!"
One ponekad svoju fotografiju skrivaju, imaju je u kompjuteru, nisu za svačije oko (a onda i pogrešnu predrasudu), ali su trajni podsjetnik na njihovu hrabrost (i ljepotu!). Ponekad žele da one vise uokvirene u stanu, u boravku, da svi vide što su one. Treće će ih staviti na zid svog intimnog prostora, spavaće sobe i uživati...
Uoči predstavljanja fotomonografije, koje će biti u subotu u podne u Atelieru LM, u Radićevoj ulici u Zagrebu, Mavar najavljuje i prodajnu izložbu u Rovinju, 12. srpnja u galeriji Batana.
POGLEDAJTE VIDEO Danijela, Zlata i Valentina upoznale su se na Instagramu i napravile važnu stvar: Napisale zbirku poezije o femicidu
