Istraživačica politike zaštite okoliša Frances C. Moore sa Sveučilišta u Kaliforniji sa svojim kolegama iz SAD-a napravila je računalne simulacije za predviđanje i analizu 100 tisuća različitih scenarija budućnosti klimatskih promjena, piše Science alert.
Pokrećući scenarije iznova i iznova, dok prilagođavamo različite čimbenike, možemo početi shvaćati potencijalne spone oko kojih se vrte naše zajedničke sudbine.
S obzirom na to da su globalne obveze još uvijek daleko od ispunjavanja Pariškog sporazuma i planirane emisije ugljičnog dioksida, pronalaženje ovih točaka fokusa sada je važnije nego ikad.
Većina dosadašnjeg klimatskog modeliranja usredotočena je na tehničke aspekte problema – samu klimu ili tehnologije za ublažavanje posljedica. Prethodna istraživanja su pokazala da imamo tehničke mogućnosti za promjene koje su nam potrebne te da su one ekonomski moguće.
No, s vremena na vrijeme to su osujećeni drugim čimbenicima koje je modeliranje do sada uglavnom zanemarivalo – ljudski društveni i politički sustavi – unatoč činjenici da ono što mi ljudi odlučimo učiniti sa svojim emisijama nadjačava bilo koju drugu klimatsku varijablu.
Moore i njezin tim pretraživali su mnoge različite apekte kako bi uključili društvene, ekonomske i političke čimbenike koji će utjecati na naše stope emisija, kako bi ih uključili u svoje računalne simulacije razina zagrijavanja do 2100.
Institucije su najodgovornije
"Pokušavamo shvatiti što je s tim temeljnim društveno-političko-tehničkim sustavima koji određuju emisije", kaže Moore.
Dodali su ograničenja svojim varijablama koristeći povijesne podatke i identificirali nekoliko društvenih čimbenika – uključujući i način na koji javnost gleda na klimatske promjene – kao ključ za određivanje skupine scenarija koja će se najvjerojatnije odigrati.
"Postojala je hipoteza da bi ovaj novi signal klimatskih promjena u svakodnevici mogao dovesti do široko rasprostranjenog priznanja postojanja globalnog zatopljenja i možda, prema tome, podrške politici ublažavanja", objašnjavaju istraživači u svom radu.
"Sklonost društvenom konformizmu može dovesti do dinamike tipa prijelomne točke u kojoj sustav iznenada prelazi iz prethodno stabilnog stanja s obzirom na dovoljnu kritičnu masu zagovornika alternativne norme."
Moore i suradnici također su razmatrali kako kognitivne pristranosti poput učinka pomicanja osnovne linije mogu utjecati na društvene čimbenike.
Moore je prethodno vodila studiju o ovoj pristranosti, koja je otkrila da su ljudi skloni uspoređivati trenutne vremenske anomalije s onim što se sjećaju u posljednjih osam godina, a ne s više povijesnih vremenskih prilika, tako da se kako vrijeme odmiče, i ova se osnovna vrijednost usporedbe mijenja.
Zatim su, naravno, društveni čimbenici također usko isprepleteni s troškovima i učinkovitošću tehnologija ublažavanja i brzinom reagiranja političkih institucija.
Dobra i loša vijest
Dobra vijest je da model sugerira veliku vjerojatnost ubrzanja smanjenja emisija nakon što se sve uzme u obzir. Preko 90 posto njihovih simulacija pokazalo je da smo barem na pravom putu da smanjimo uobičajeni scenarij zagrijavanja od 3,9°C za najmanje 0,5°C, čak i kada se uračunaju viši dijelovi raspona nesigurnosti.
U najgorim scenarijima, tim primjećuje: "Stanovništvo je vrlo fragmentirano prema političkim mišljenjima, što sprječava širenje podrške klimatskoj politici. Nereagirajuće političke institucije koje su pristrane prema statusu quo odgađaju klimatsku politiku do 2080.".
Simulacije sugeriraju da je sada vrlo malo vjerojatno da možemo ostati ispod 1,5°C, čak i pod 'agresivnim akcijskim scenarijem', baš kao što su druge studije već upozorile.
Budući scenariji pokazuju da još uvijek imamo pristojnu priliku zadržati emisije ispod 2°C.
Istraživači zaključuju da su naši društveni stavovi, poboljšanja i smanjenje troškova tehnologija, te odziv naših političkih sustava najjači pokretači budućih emisija i mogu pružiti najbolje ciljeve za potencijalne pozitivne prijelomne točke.
"Razumijevanje kako društva reagiraju na promjene okoliša i kako politika proizlazi iz društvenih i političkih sustava, ključno je pitanje u znanosti o održivosti", kaže Moore. "Smatram da ovo potiče istraživanje, a također je korisno za prilagodbu klimi i planiranje utjecaja."
Dakle, pitanje je hoćemo li to iskoristiti? Jer, unatoč svom čudesnom tehnološkom napretku, još uvijek se ne možemo vratiti u prošlost da to popravimo ako pogriješimo.
