U serijalu Jesmo li preskupi? otkrivat ćemo vam kako žive Hrvati u inozemstvu i stranci u Hrvatskoj te ćemo usporediti troškove života u Hrvatskoj i vani.
Williams Montes iz Kube posljednjih pet godina živi u Zagrebu. Pitali smo ga da nam objasni kakva je trenutno situacija na Kubi što se tiče troškova i zdravstva.
Havana, Kuba
Nemogućnost napuštanja Kube
Kubanci desetljećima pokušavaju napustiti zemlju, a posljednjih godina je Vlada ukinula veća ograničenja za napuštanje zemlje pa je sada lakše i jeftinije putovati i vratiti se nakon iseljenja. Iako se većina Kubanaca odlučuje za Ameriku, Williams Monte je za svoj novi dom prije pet godina izabrao Hrvatsku.
Williams je objasnio na koji način je on došao u Hrvatsku.
"Ja sam podrijetlom iz Havane. U mojoj zemlji je iznimno teško putovati u inozemstvo ili jednostavno napustiti zemlju zbog različitih razloga, glavni je taj jer si ne možemo priuštiti avionsku kartu zbog prosječne plaće koja iznosi od 20 do 60 eura mjesečno. To je zemlja u kojoj vaša profesija ili razina obrazovanja ne čine nikakvu razliku pa tako na primjer liječnik ili inženjer zarađuje manje od taksista ili portira. Drugi razlog je taj što nam zakon ne dopušta putovanje, a iznimku čine oni koji su dio 'posebnih grupa' (liječnici, glazbenici, vojne osobe ili osobe s visokim činovima) i pod posebnim uvjetima", objasnio je Williams.
Havana, Kuba
Istaknuo je da na Kubi pomalo dolazi do promjena te da je u Hrvatsku došao zbog žene.
"U posljednjih pet do sedam godina vlada je djelomično odobrila napuštanje Kube, dopuštajući onima koji imaju rođake izvan Kube, a koji će očito biti zaduženi za sve njihove potrebne troškove. Osim toga, trebali bismo podnijeti zahtjev za vizu za gotovo sve zemlje, osim Rusije i Srbije koje su najpoznatije države. Došao sam ovdje zahvaljujući svojoj ženi i skoro pet godina živim u njezinu stanu za koji oboje plaćamo mjesečno račune", dodao je.
Havana, Kuba
Troškovi režija
Pitali smo ga kakve su ondje cijene i kako Kubanci preživljavaju.
"Objasnit ću vam kako biste mogli dobiti dojam naših cijena, naime na Kubi sam plaćao oko 10 eura sve režije, što je predstavljalo 50% ili više od mojih mjesečnih prihoda. Javni prijevoz je bio jeftin, ali vrlo neučinkovit, ukupno tri autobusa po liniji, što znači da jedan dolazi svakih sat vremena u normalno vrijeme, a u udarno vrijeme, svakih 30 minuta, ako nema kašnjenja. Što se tiče plina, imamo pravo na kupnju obične boce za punjivi plin jednom mjesečno, a koja košta 0,50 eura po boci. Ta jedna boca četveročlanoj obitelji traje 15 do 24 dana, ovisno o korištenju, ali u stambenim područjima kao što su Miramar i Nuevo Vedado, gdje se distribuirao plin, veća je cijena."
Dok je Williams živio na Kubi nije imao pristup internetu.
"U vrijeme kada sam otišao s Kube, internet nije bio dostupan, osim za turiste i samo u hotelima. Jedini način na koji smo mogli komunicirati s rodbinom, bilo je putem e-maila. Sada je došao 'La nauta ' (WiFi) s cijenom od tri eura za jedan sat veze i dostupan je u određenim područjima i parkovima", objašnjava.
Havana, Kuba
Troškovi namirnica
Williams je ispričao kako su Kubanci osuđeni preživljavati i sami se snalaziti.
"Što se tiče osnovnih troškova namirnica, imali smo dva načina nabave istih. S prvim dijelom je pomogla vlada. LIBRETA DE ABASTECIMIENTO je uvedena 1960-ih i još uvijek postoji. Tim načinom smo dobili tri kilograma riže po osobi, pola litre ulja po obitelji, pola kilograma graha, tri kilograma šećera, jedan paket kave od 100-115 grama, malu kutiju ako odgovara po obitelji, dva sapuna i jednu pastu za zube, također po obitelji, uz cijenu od jednog ili dva eura. Taj sustav još uvijek funkcionira, iako se 95% gore navedenih namirnica više ne distribuira. Drugi dio je najtužniji dio jer u trgovinama mješovitom robom nije bilo, tj. nema gotovo ničega jer oni samo opskrbljuju određenim osnovnim proizvodima prisiljavajući ljude da pronađu alternativna rješenja kako bi prehranili svoje obitelji. Neki od tih primjera su recimo uzgoj svinja i drugih životinja ili da se ide na tržnice i kupuje što je moguće više kako bi to kasnije preprodali po višoj cijeni."
Vlada određuje cijene po kojima će poljoprivrednici prodavati svoje plodove što ih na kraju demotivira te zemlju više ne žele obrađivati.
"Poljoprivrednici su bili i jesu prisiljeni prodati svoju žetvu 90% državi po cijeni koju odluči vlada, a preostalih 10% mogu prodati po cijeni koju je također odlučila vlada što poljoprivrednicima ne može donijeti profit te se ne mogu osjećati motiviranima za obavljanje svog posla. Zato se tamo toliko zemlje rasipa, a nitko ne želi raditi na tome", objašnjava Williams.
Havana, Kuba
Nefunkcioniranje zdravstva
"Zdravstvena skrb na Kubi je potpuno besplatna, samo se lijekovi plaćaju, ali nažalost, uvjeti su zaista poražavajući. Doktori rade s manje od osnovne opreme, zbog čega nas nakon nekoliko testiranja moraju ponovno slati u one dvije bolnice u Havani (samo dvije dobro opremljene i lijepe, one koje uvijek prikazuju na nacionalnoj televiziji)", objasnio je Williams stanje u zdravstvu.
Ispričao je i svoje iskustvo kod stomatologa u Zagrebu koje ga je iznenadilo.
"Kad sam prvi put bio ovdje, u Zagrebu, kod stomatologa, vidio sam kako to zapravo izgleda. Prvi put sam vidio toliko puno dodataka zubnim brusilicama. Odmah sam pitao stomatologinju za što joj toliko toga treba, a ona mi je objasnila da je to za različite svrhe. Fotografirao sam to i poslao svojim prijateljima na Kubi jer smo mi vidjeli samo jednu brusilicu za sve vrste stomatoloških zahvata", ispričao je Williams oduševljeno.
U nadi je spas
Optimistični Kubanci vjeruju u bolje sutra, a Williams je u Hrvatskoj pronašao svoj novi dom, državu u kojoj se osjeća slobodnim.
"Jasno mi je da imamo puno ekonomskih problema, ali mi smo i dalje optimistični, nasmijani i nadamo se da će se stvari jednog dana promijeniti. Mislim da je taj dan sve bliže jer Kubanci otvaraju oči i shvaćaju da mi ne živimo, nego preživljavamo. Čak i ja smatram Hrvatsku svojim novim domom, imam puno prijatelja Hrvata i oni su me prihvatili ovdje."
Havana, Kuba
Iako mu mnogo toga iz Kube nedostaje, neće se ondje vraćati.
"Nedostaju mi moji Kubanci, moja obitelj, vrijeme, čari Kube i puno stvari koje Kubu čine prekrasnom zemljom. Neću se vratiti tamo živjeti, ne samo dok ne vidim stvarnu promjenu ondje, nego i zato što mi je Hrvatska ponudila puno različitih stvari, od hrane do planina, a da ne spominjem Jarun, moje omiljeno mjesto. Što je najvažnije, život ovdje me čini slobodnim", zaključio je Williams.