Sve mačke koje udomljavaju nekad su bile na ulici i napuštene, a udomite li ih upravo iz udruge Prava šapa, spasit ćete dva života - život mačke koju ste udomili i život one koja dolazi na njezino mjesto na privremeni smještaj.
Nakon priča o psima, od kojih su brojni već udomljeni, u novoj epizodi Bongosa družimo se s macama i volonterkom Mirnom Herman iz Prave šape. Ispričala nam je kako izgleda njezin uobičajen dan, s kojim problemima se nose i zašto je život posvetila spašavanju ovih čupavaca.
“Dan sam provela čisteći za njima jer ih imam dosta u stanu. Jutarnje infuzije za mace koje su bolesne. Kod mene žive mace sa sidom i leukemijom i voljeli bismo ljudima poručiti da to nije toliko zarazno koliko misle. Veterinari najčešće preplaše udomitelje da se to prenosi preko zdjelice, ali u biti se prenosi krvlju. Kad su mačke kastrirane, kao što vidiš nisu agresivne, ne tuku se međusobno pa onda ni ne dolazi do prijenosa bolesti”, objašnjava, a važno je napomenuti da se mačja sida i leukemija ne prenose na ljude te da ne treba strahovati oko udomljavanja bolesnih životinja.
Mačke imaju oko 18 mačića godišnje
Kroz projekt “Uhvati - Steriliziraj - Vrati” volonteri udruge gotovo svakodnevno odlaze na teren kako bi ulovili divlje mačke koje zatim steriliziraju ili kastriraju. Većinom se radi o ženkama, a time pomažu da je manje mačića bez doma na ulicama jer mačke godišnje imaju oko osamnaest mačića.
Na pitanje zašto su sterilizacija i kastracija mačaka važne, Mirna pojašnjava: “U gradovima je pogotovo problem jer u gradovima vrlo rijetko prežive mačići. Mačka čim izgubi mačiće se počne tjerati, zato se to događa puno češće u gradu nego na selu, gdje se inače kaže veljača je mjesec kad se mačke pare. U gradu je to kroz cijelu godinu. Mi radimo terenski posao gotovo svakodnevno. Zovu nas ljudi koji u dvorištu imaju puno mačaka ili im je došla jedna. Dođemo, kastriramo te mačke, najčešće to bude po pet, šest ženki, što bi na proljeće bilo još sigurno 30-ak mačića".
Bez financijske podrške grada Zagreba spašavaju živote
Iako neumorno rade da promijene živote onih koji si ne mogu sami pomoći, Pravu šapu prate isti problem, a to su financije. Ma da postoje već više od sedam godina, financiraju se isključivo donacijama te tvrde da nisu dobili podršku Grada Zagreba.
“To je fascinantno, svi misle da mi imamo besplatne kastracije ili da nam ih grad plaća. Nama grad nikad ništa nije platio, nikad ništa donirao. Mi kastracije plaćamo jer ih radimo u privatnoj ambulanti koja nam je izašla u susret s cijenom. Plaćamo 200 kuna po kastraciji, izlaze nam u susret i s time da nam dopuštaju da ulazimo u dug i onda kad stignemo skupiti novce im platimo naknadno. U biti se financiramo isključivo od donacija građana”, objašnjava.
Da sve bude lakše i da njihova misija spašavanja mačaka bude uspješnija, uvelike su zaslužne tete čuvalice kojih, kažu, uvijek treba još.
“Imamo oko 50-ak teta čuvalica, privatne osobe koju čuvaju po jednu, dvije ili tri naše mace. Mi osiguravamo hranu, pijesak, veterinarsku skrb, fotografiranje i udomljavanje mace, tako da sve pokrivamo mi. To je super fora za studente koji se ne mogu odlučiti za dugoročno da imaju macu, ali mogu pomoći na nekoliko mjeseci. Uvijek tražimo tete čuvalice. Uvjeti su da su mačke na sigurnom i bitno nam je ukoliko čuvalica živi visoko da ima mrežu koju možemo pomoći postaviti. Ili ju ona može sama postaviti. Ipak mi moramo brinuti o sigurnosti tih mačaka jer ljudi i doniraju da to radimo", kaže.
Trenutno je na čuvanju preko stotinu mačaka, a dvoje mališana iz naše epizode traži dom. Da je ovoj braći teško odoliti i da ih je slađe udomiti u paru, očito je na prvi pogled, ali mačići se mogu udomiti i odvojeno jer udruzi je najbitnije da pronađu vlasnike.
Mačka otpisana od strane svih veterinara
Mirna nam je ispričala i zašto joj je uspomena o mački Vienni ostala u posebnom sjećanju.
"Najljepša uspomena mi je ova maca koju sam si istetovirala. Zvala se Vienna, uhvaćena je kao divlja mačka, imala je kalicivirus, dosta težak oblik. Bila je potpuno divlja. Išli smo liječiti taj kalicivirus antibioticima i na kraju je ispalo da su joj bubrezi otkazali. Ona je bila otpisana od strane svih veterinara. Na kraju je kod mene provela tjedan dana u komi. Bila je spojena na infuziju i grijač i nakon deset dana, sjećam se da sam pripremala salamu za lov, i ona je vukla infuziju za sobom i došla kao neki zombi. I fascinantno, ona je nakon deset dana u komi postala pitoma mačka. Počela je spavati sa mnom u krevetu, non- stop me pratila. To mi je najbolja priča", kaže.
A odakle tolika motivacija i ljubav prema ovim predilicama? “Kao klinka dok sam odrastala roditelji su me ostavljali preko ljeta kod bake u Slavoniji, koja je imala preko 20 mačaka u dvorištu. Tako je počelo", kaže Mirna, a priču ćemo završiti citirajući ovu marljivu udrugu: “Ne možeš kupiti ljubav, ali je možeš spasiti - udomi macu s ulice”.
Cijelu priču pogledajte u videu!
