Budući da je Isus bio Galilejac koji je rođen i odrastao na Bliskom istoku, pomislili biste da bi je Isus izgledao kao čovjek s Bliskog istoka. Ali ne. Negdje usput, Isus je postao bijelac, a mnogi zapadni kršćani sada dogmatski štite ovaj izgled. S obzirom na dugo dokumentiranu povijest rasizma u zapadnoj civilizaciji, nije baš šokantno što se Isusa prikazuje kao bijelca.
Nekoliko opisa Isusa u Bibliji proturječe jedan drugome
Novi zavjet daje malo opisa izgleda Isusa ili bilo koga drugoga. Nekoliko tekstova koji postoje teško da su pouzdani dokazi, budući da opisuju Isusa nekim ludim izrazima.
Ivanova vizija Isusa u Knjizi Otkrivenja: "Kosa na njegovoj glavi bila je bijela poput vune, bijele poput snijega, a oči su mu bile poput plamene vatre… Noge su mu bile poput užarene bronce… Lice mu je bilo kao sunce koje sja najjače" (1,14-16). Očito, ovaj prikaz govori o Isusu manje kao o ljudskom biću, a više kao o Bogu.
Opisi Starog zavjeta govore o dolazećem Mesiji (za kojeg kršćani vjeruju da je Isus) i opisuju ga kao "ljepšeg od djece ljudske" (Psalmi 45,2). A stih za koji se vjeruje da se odnosi na Isusa kaže: "Njegovi su nazireji bili čišći od snijega, bili su bjelji od mlijeka, bili su tamniji tijela od rubina, uglačanost im je bila od safira: lice im je crnje od ugljena" (4. :7-8).
Bjelina je povezana s čistoćom, a Isus je bio čist
Bijela boja često je simbol čistoće u Bibliji. Isusa se često naziva "Božjim janjetom", a Sveti duh često se prikazuje kao bijeli golub. Ova dugotrajna veza između bijele boje i dobrote/čistoće mogla bi biti dio razloga zašto je Isus prikazan kao bijelac.
Ili, alternativno, to bi moglo objasniti nesporazume tumačenja figurativne bjeline iz Biblije kao doslovnog svijetlog tona kože. Svatko može imati savjest toliko čistu da je bijela poput snijega, a to ne mora značiti da je on bijel. Veza između bijele boje i čistoće dugo se zloupotrebljavala za opravdavanje rasizma i ropstva.
Rano su kršćani bili progonjeni da bi stvarali prikaze Isusa
Nakon Isusove smrti, biti njegov prijatelj nije bilo baš cool. Kršćani su bili progonjeni od Rimskog Carstva nekoliko stoljeća nakon njegove smrti, pa su se sljedbenici oslanjali na simbole da predstavljaju svoja vjerska uvjerenja i tajno se međusobno povezuju. Ti su simboli uključivali ihtios (Isusova riba koja i danas prevladava) i Chi-Ro, monogram slova chi (X) i ro (P), prva dva slova u grčkoj riječi "Christos", što znači Krist . Nažalost za povjesničare, to znači da gotovo da nema prikaza Isusa iz vremena kada su se ljudi zapravo mogli točno sjetiti kako je izgledao.
Rimljani baš i nisu htjeli veličati potlačenu manjinu
U šestom stoljeću bizantski su umjetnici počeli portretirati bradatog Isusa bijele puti, kose srednje dužine i s razdjeljkom. Zašto su to učinili kad najraniji prikazi Isusa prikazuju s tamnijom puti? Prema bibličarki Christeni Cleveland, u stvarnosti bi Isus bio etnička manjina čak i za svog života. I, čak i tada, "Židove su marginalizirali Rimljani, Grci i druge nežidovske skupine u mnogim carskim gradovima."
Rimski umjetnički prikazi postali su mainstream
Do 5. stoljeća, s obraćenjem rimskog cara Konstantina na kršćanstvo, Isus je bio u modi, a umjetnički prikazi počeli su cvjetati u Rimskom Carstvu. Klasično predstavljanje Isusa danas - kao bijelca s dugom smeđom kosom, bradom i aureolom - postalo je plodno pod Konstantinom. Kako su umjetnička djela uglavnom nastajala u Rimu, vjerojatno su naslikali svog Mesiju sličnog sebi, s europskim crtama lica i svjetlije kože, kako bi produbili vlastitu vezu s njim.
Dokumenti upitnog podrijetla počeli su opisivati njegov izgled u srednjem vijeku
Kako je kršćanstvo postalo popularno, ljudi su shvatili da nemaju pravi fizički prikaz svog spasitelja, Isusa Krista. Pa su radili ono što ljudi znaju najbolje i počeli izmišljati stvari.
Krivotvoreno pismo nekog Publija Lentula (oko 14.-37. prije nove ere.) rimskom senatu opisuje Isusov fizički opis, govoreći da je visok, valovite kose, ružičastih obraza i plavih očiju. Jedini je problem što nema šanse da je ovo pismo napisano u vrijeme za koje se tvrdi da jest, budući da nije postojao takav Lentulus u tom vremenskom razdoblju, a uključuje mnoge fraze i reference koje smještaju njegovo stvaranje negdje oko 13. stoljeća.
Nekoliko drugih navodnih drevnih opisa Isusa pojavilo se u to vrijeme, ali, kao i Lentulovo pismo, oni su datirani u srednji vijek, kada su umjetnički prikazi Isusa već postali uobičajeni.
Ljudi su tvrdili da su imali vizije Isusa zbog kojih je pobijelio
Uz dokumente koji tvrde da su izvještaji iz prve ruke o tome kako je Isus izgledao, mnoge poznate 'čudesne slike' i vizije Krista pojavile su se tijekom srednjeg vijeka. Slika iz Edese, na primjer, navodno nosi sliku Isusa s ručnika kojim je Krist obrisao svoje lice za života. Povjesničari vjeruju da ta slika datira iz srednjeg vijeka, a ne i iz doba kada je Isus živio.
POGLEDAJTE VIDEO: AI Isus
Rimljani su ne-bijelce povezivali s nevjernicima
Do srednjeg vijeka, Rimsko Carstvo je zamijenjeno papinskom vlašću, a to razdoblje obilježili su križarski ratovi protiv muslimanskih snaga u i oko Jeruzalema. Stalne vjerske borbe tijekom tog vremena bile su između europskih kršćana i bliskoistočnih muslimana. Stoga su iz perspektive kršćanskih snaga nevjernici i neprijatelji bili ne-bijelci. Unatoč činjenici da je Isus vjerojatno više sličio tim ljudima nego Europljanima, njegova slika kao bijelca bila je ključna za križarske ratove i njihovu misiju. Sigurno ga ne bi slikali da sliči na neprijatelja.
Umjetnici su imali brojne poticaje da Isusa prikažu kao bijelca
Umjetnici su se u to vrijeme mogli suočiti s nekim mračnim posljedicama ako su išli protiv Crkve i njezinog prihvaćenog prikaza Isusa. Za većinu izgladnjelih umjetnika, kompromis u njihovom prikazivanju Krista svakako je bolji od spaljivanja zbog krivovjerja. Osim toga, umjetnici bi željeli stvarno prodati svoja umjetnička djela, što bi bilo teško da su se udaljili od popularne i glavne slike Bijelog Isusa.
Bijeli Isus i ropstvo
Ropstvo je izgrađeno na premisi da samo određene rasne skupine (bijela) posjeduju sposobnosti višeg reda poput morala. Prema tom načinu razmišljanja, crni Afrikanci imali su dušu negdje ispod svog "poganskog" ponašanja i vanjštine, a Europljanima je postala "kršćanska dužnost" da ih obrate. Bijeli Isus bio je bitno oruđe u ovoj borbi za duše robova. Kao što ističe znanstvenica Francesca Ramsey: "bijela nadmoć" je "korištena u kršćanstvu za koloniziranje i kontrolu prije i za vrijeme ropstva", a Isus je predstavljao bjelinu, čistoću i europsku superiornost; Isus koji više izgleda kao Izraelac jednostavno ne bi djelovao na isti način.
Biblijska znanstvenica Christena Cleveland dodaje: "Negirajući njegov pravi identitet kao tamnopute, potlačene manjine, robovlasnici su bili u mogućnosti opravdati hijerarhiju gospodar-rob i zaboraviti Isusovu službu oslobađanja potlačenih (Luka 4:18)."
Nacisti su tvrdili da je Isus arijevac
Sliku bijelog Isusa isprva su popularizirali Europljani u srednjem vijeku kako bi podržali vlastitu političku i rasnu agendu protiv Arapa. I od tada se na sličan način zlorabi za rasnu pristranost.
U 19. stoljeću ljudi su pokušavali Isusa učiniti još bjeljim. Ideja da je Isus bio arijevac, odnosno Nordijac, nastala je u skladu s antisemitizmom. Znanstvenici su pokušali odvojiti Isusa od njegovih židovskih korijena, što je kulminiralo u nacističkoj ideologiji "pozitivnog kršćanstva". Rasno nabijeni argument tvrdio je da postoji vjerski judaizam odvojen od etničkog ili rasnog judaizma. Teorije su također tvrdile da je Galileja (odakle je Isus bio) bila nežidovska regija koja govori indoeuropskim jezikom, što je naširoko opovrgnuto.
Mediji nastavljaju Isusa prikazivati kao bijelca
U 20-ak filmova snimljenih o Isusu tijekom 20. stoljeća, bijeli su glumci gotovo isključivo glumili Krista. Sve do mini-serije National Geographica iz 2015. "Killing Jesus", glumac s Bliskog istoka (libanonski glumac Haaz Sleiman) dobio je ulogu Isusa u velikom filmu na engleskom jeziku.
Novi pokušaji da se opiše Isusova rasa ostaju nejasni
Godine 2001. BBC je tvrdio da je otkrio "pravo" lice Isusa nakon analize iskopanih lubanja Židova iz 1. stoljeća nove ere pomoću računalnih slika. Biblijski dokazi sugeriraju da se Isus nije posebno razlikovao od ostalih u regiji. Na primjer, u Novom zavjetu zloglasni Judin poljubac korišten je za izdaju Isusa tako što ga je identificirao njegovim otmičarima. Da je njegov izgled bio izrazito jasan, ova identifikacija ne bi bila potrebna.
Novi lik Isusa kojeg je BBC stvorio bio je iznenađujuće tamnije puti od glavnih bijelih prikaza Isusa. Ali ipak, njegov je imidž procijenjen jednostavno kao "maslinaste kože" i "crnjav", nejasni pojmovi koji njegovu rasu ostavljaju dvosmislenom i omogućuju onima koji su vjerni timu Bijeli Isus da i dalje tvrde da je samo preplanuli, a ne Arapin.
Povjesničari ne mogu dokazati njegovu rasu
Iako povjesničari mogu definitivno reći da Isus nije bio bijelac, odgovor na to kako je točno izgledao izgleda da nikada neće biti jasno. Ispitivanje bez pristranosti čovjeka, koji je toliko poštovan, o kojem se raspravljalo i koji je bio prikazivan kao Bog, vjerojatno je nemoguće u ovom trenutku. Svi dokazi koji postoje iz njegova života ukaljani su, u određenom smislu, teološkom pristranošću.
Kad postoji prostor za sumnju, ljudi će se nažalost nastaviti pridržavati uvjerenja da je Isus bio bijelac. Zašto? Kao što je napisala Jamelle Bouie za The Daily Beast, "U najboljem slučaju, tvrdnja o Isusovoj bjelini odražava neznanje. U najgorem slučaju, to je znak rasnih predrasuda."
