Vozeći autocestom A22 od Milana prema Modeni, teško je ne primijetiti impozantnu plavu zgradu s desne strane. Iako su znakovi izblijedjeli, još uvijek se naziru slova unutar poznatog ovalnog oblika "BUGATTI". Nekada vrhunac tehnologije i dizajna, ova futuristička tvornica u Campogallianu danas stoji tiho, poput duha slavne prošlosti i neostvarenih snova Romana Artiolija, čovjeka koji je pokušao uskrsnuti legendarni brend.
Rođenje 'Plave tvornice'
Bugatti je osnovao Talijan Ettore Bugatti u francuskom gradu Molsheimu 1909. godine. No, tvrtka je bankrotirala 1963. godine. Ime Bugatti je 1987. godine otkupio bogati talijanski investitor Romano Artioli te je utemeljio tvrtku Bugatti Automobili SpA. Njegov cilj je bio stvoriti najnapredniji i najbrži superautomobil na svijetu.
Iako svjestan francuskih korijena marke, Artioli je za sjedište novog Bugattija odabrao Campogalliano, gradić nadomak Modene. Razlog je bio strateški, naime, on se nalazio u srcu talijanske "Doline motora", domu Ferrarija, Lamborghinija i Maseratija, s obiljem kvalificiranih inženjera, tehničara i dobavljača specijaliziranih za vrhunske automobile, piše motortrend.
Tvornica, koju je dizajnirao Artiolijev rođak, arhitekt Giampaolo Benedini, svečano je otvorena 15. rujna 1990. godine, na 109. rođendan Ettorea Bugattija. Artioli je inzistirao da tvornica bude dizajnirana oko ljudi koji u njoj rade, a ne samo oko proizvoda.
Velike staklene površine propuštale su prirodno svjetlo, a klimatizacija, koja je tada bila rijetkost u Italiji, osiguravala je ugodnu radnu temperaturu. Sam Artioli često je jeo u istoj kantini kao i radnici, čak i kada bi ugostio ljude poput Michaela Schumachera, jer je težio stvaranju obiteljske atmosfere. Zbog svoje prepoznatljive boje, tvornica je brzo dobila nadimak "La Fabbrica Blu" (Plava tvornica).
Arhitektonski dragulj ispred svog vremena
Benedinijev dizajn bio je spoj umjetnosti i industrijske funkcionalnosti. Od plavih panela na pročelju istraživačko-razvojnog centra do nazubljenih zidova montažne hale čiji su stakleni rubovi omogućavali obilje svjetla bez pregrijavanja ljeti, svaki detalj bio je promišljen. Predvorje je bilo ukrašeno bijelim Carrara mramorom, kristalom i nehrđajućim čelikom. Logotipi EB bili su ugravirani na prozorima, pa čak i na odvodnim rešetkama.
Tvornica je bila jedna od najnaprednijih na svijetu. Imala je vlastiti dizajnerski studio, odjel za razvoj motora, šest prostorija za testiranje motora, vlastitu testnu stazu itd. Zanimljivo je da je tvornica imala prostoriju za testiranje emisija štetnih plinova već 1992., tri godine prije nego što je to postala obveza u Europskoj uniji.
Po razini detalja i završne obrade, Campogalliano je postavio standarde koje su kasnije dosegnuli tek rijetki, poput McLarenovog tehnološkog centra ili Pagani Ateliera.
Propast 'Plave tvornice'
Glavni proizvod "Plave tvornice" bio je Bugatti EB110, superautomobil nazvan u čast 110. rođendana Ettorea Bugattija. No, Artiolijevo carstvo počelo se urušavati sredinom 1990-ih. Kupnja Lotusa od General Motorsa 1993. godine dodatno je financijski opteretila tvrtku. Ekonomska kriza koja je zahvatila Europu i SAD, zajedno s navodnim problemima s dobavljačima (Artioli je tvrdio da su ga konkurenti sabotirali), dovela je do bankrota Bugattija 1995. godine.
Imovina je rasprodana, a Volkswagen grupa kupila je prava na ime Bugatti i preselila proizvodnju natrag u Molsheim u Francuskoj. "Plavu tvornicu" kupio je proizvođač namještaja, no i on je ubrzo bankrotirao prije useljenja. Artiolijeva ponuda da besplatno preda tvornicu Volkswagenu pod uvjetom da je nastavi voditi, bila je odbijena. Od tada, Plava tvornica stoji napuštena.
Iz poštovanja prema Artiolijevoj viziji i trudu svih zaposlenika o napuštenom kompleksu dugi niz godina brinuo se Ezio Pavesi, koji je u "Plavoj tvornici" radio kao domar od 1990. godine. On je upoznao suprugu u na poslu te su dobili sina Enrica, koji mu je pomagao u održavanju napuštene tvornice, piše bugatti.com.
"Pomagao sam ocu od malih nogu, prvo iz obveze, a onda iz strasti. Vidio sam kako je moj otac posvetio svoj život i borio se za ovo mjesto i nikada nije odustao. Moj otac, koji nikada nije odustajao čak ni kad nitko nije mario za tvornicu, bio je tu, radio je svaki vikend, provjeravao je noću i danju, a ja sam bio s njim… Kad sam bio mlađi pitao sam ga 'Zašto to radimo?', rekao mi je 'Jer ako mi to ne učinimo, tko će to učiniti?'", napisao je Enrico prije tri godine na društvenim mrežama uz fotografiju "Plave tvornice".
Danas je tvornica napuštena te joj je sudbina neizvjesna, a uspomenu na nju kroz bogatu arhivu njeguje povijesno kulturna udruga "Bugatti Automobili Campogalliano APS".
POGLEDAJTE VIDEO: Mate Rimac za RTL otkrio po čemu je poseban novi Bugatti za koji je zaslužan
