Sindrom poznat kao "burnout" pojava je o kojoj se u zapadnim zemljama intenzivno piše posljednjih godina. No, prisilni rad od kuće uslijed pandemije koronavirusa skrenuo je pozornost na činjenicu da u toj situaciji možemo "sagorjeti“ još lakše i brže.
Što se dogodilo tijekom pandemije COVID-19? Situacija je postala još kritičnija. Zaposlenici iznenada moraju "žonglirati“ s višestrukim obvezama. Istovremeno se isprepliću posao i obiteljski život te smo postali još osjetljiviji na utjecaj stresa.
S naglim prelaskom na posao na daljinu, gubitkom mogućnosti da se djeca pošalju u vrtić ili školu te uza sve brige koje prate pandemiju i njezin štetan utjecaj na ekonomiju, svi čimbenici rizika koji uobičajeno prate sindrom izgaranja postali su intenzivniji, objasnila je prof. Vanessa K. Bohns, izvanredna profesorica organizacijskoga ponašanja sa Sveučilišta Cornell, za BBC.
Kao osnovne čimbenike rizika za izgaranje na poslu tijekom rada od kuće, prof. Bohns je istaknula: gubitak granice između poslovnog i privatnog, manjak kontrole, stres izazvan željom da budemo "savršen“ radnik, manjak socijalnih kontakata te nedostatak vremena za sebe.
Kada radite u uredu ili na terenu, svakodnevni odlazak kući granica je koja vam pomaže da odvojite posao od privatnoga života. Ako nikada ne isključite računalo dok radite od kuće, vrlo je lako nastaviti s poslom do kasnih večernjih sati, pa i vikendima. Stoga zaposlenici koji rade od kuće često odrade više radnih sati.
Upravo to primijetio je kod sebe jedan Hrvat, koji se na Redditu požalio kako misli da je žrtva "burnouta" na poslu - upravo iz razloga navedenih iznad. A, kako kaže u nastavku, čuo je za još veće ekstreme, zbog kojih su pali i otkazi...
'Poslodavcima je ovo leglo kao budali šamar'
"Tijekom ovog s*anja od korone u kojem smo trenutno, kako radim od doma, primjećujem da svaki dan odradim koji sat dulje - jučer od 8:30 do 18:30 i takva je situacija već zadnjih par dana. Nisam jedini, većina prijatelja spominje da je u njih slična situacija, dok mi drugi kaže da mu je kolega zbog obujma posla tri tjedna radio po 14 sati, izgorio je. Lik dao otkaz na poslu jer se nije mogao više nositi sa stresom", ispričao je HReditovac.
"Poslodavcima je ovo leglo kao budali šamar. Ako ne plaćaju prekovremene, za istu plaću dobili su radnika koji radi više. Kakva je situacija kod vas, izbjegavate li dulje radno vrijeme od osam sati?", upitao je na kraju svoje objave te potaknuo Hrvate da i sami olakšaju dušu i otkriju svoja iskustva, ali i udijele pokoji koristan savjet.
https://www.reddit.com/r/croatia/comments/m2kyhg/burnout_na_poslu_radi_korone/
Mnogima je 10 radnih sati postala norma
"Imam studentski posao i već godinu dana radim od doma, ali mogu reći da otkad je korona krenula, posla ima sve više. Prema onome što sam čuo od ostalih s odjela, tako je i svima drugima. Ljudi bježe iz firme, a posla ima još više nego prije. Naši su jedino bili malo pametniji pa nisu odmah u startu nabili ljudima da moraju raditi prekovremene, nego je više bilo u stilu 'ajde, sad je kolegica na bolovanju pa ti preuzmi njezin dio, imaš mjesec dana roka da riješiš'", započeo je jedan komentator.
"Tako da onda većina ostane nekih pola sata dulje svaki dan pa ne primijete jer im se taj dodatan posao 'prišulja'. Ali, kasnije nije više samo taj jedan mali dodatan posao, nego je 'ajde još i ovo, pa onda ajde i ono'. Uglavnom, osjeti se taj burnout, fali ljudi u firmi, a firma, naravno, neće nove zaposliti, nego prebaci taj posao na one koji su ostali. Pa onda zbog toga sve više ljudi odlazi. Začarani krug", zaključio je.
"Ista situacija, posla preko glave, a nema se volje zaposliti dodatnog kadra. Uostalom, zašto bih ja radio posao koji je raspoređen na dvoje ili troje ljudi?!", zapitao se drugi i povukao istomišljenike koji su rekli: "Tako je, ako treba raditi više/brže, neka menadžeri i seniori zasuču rukave, a meni nakon 7,5 sati rada počinje privatni život."
"Puno nas je takvih, toliko posla daju da je 10 sati postala norma. 'Flexible working time' je prijevara stoljeća. To nije nikakav benefit, to si potpisao robiju!", poručio je treći. No, nekima je rad od kuće zapravo sjeo kao naručen da se malo i okoriste.
shutterstock
Prijave se kasnije, a odjave ranije
"Ne da ne radim dulje otkad je korona počela, radim sve manje i manje. Na dan sam možda efikasan sat, dva, inače dođem tu i tamo trknuti miša i odgovoriti na mailove. Živjela korona vječno!", otkrio je jedan takav radnik.
"Ja otkad radim od doma, redovno kasnim 10-15 minuta s logiranjem i odlogiram se ranije, prekovremene redovno izignoriram kada traže da se odrade i općenito ne radim ništa osim onoga što mi piše u ugovoru. Ali to je stav koji odmah moraš pokazati. Čim jednom prihvatiš to pod normalno, poslodavac će uvijek tebe tlačiti da radiš prekovremene i ne možeš mu reći ne", napisao je drugi iz iste skupine pa zaključio:
"Treba imati muda i reći odmah kako gledaš na to. Jednom me šefica pitala da zašto ne radim prekovremene pa sam joj odgovorio da posao nije zec i da neće pobjeći. Nakon takvog odgovora nađe neku drugu budalu koja će bez prigovora odraditi sat, dva, tri više, a mene ni ne pita."
Savjeti kako prekinuti taj začarani krug
Oni u zlatnoj sredini tvrde da od kuće rade upravo onoliko koliko bi radili na radnome mjestu i, na kraju krajeva, za koliko su plaćeni, a to je osam radnih sati dnevno. Otkrili su i kako su zauzeli takav stav te savjetovali žrtvama burnouta kako da prekinu taj začarani krug.
"Sama sam krenula postavljati granice. Dođe 16 sati i mene više nema, gasim obavijesti, ne zanima me previše. Vikendom stigne poruka? Super, odgovor će, osim ako zaista nije kataklizma u pitanju, stići u ponedjeljak, tijekom radnog vremena", kratko je i jasno objasnila jedna korisnica Reddita.
"Ako ti ne plaćaju prekovremene, jednostavno nakon osam sati napiši u chat 'doviđenja i vidimo se sutra'. Ako se posao ne stigne odraditi ili se gomila, onda porazgovarati s nadređenim i objasniti zašto se posao gomila (previše posla, loša organizacija, manjak ljudi ili neki drugi razlog) te probati dogovoriti da se zaposli još ljudi ili da se počnu plaćati prekovremeni sati", sugerirao je Zagrepčanin pa dodao još savjeta:.
"Ako ništa od toga ne upali, a ne želiš dati otkaz dok ne nađeš nešto drugo, onda lijepo kod doktorice i reci da si pod stresom od posla i da zeliš otvoriti bolovanje jer ne možeš više izdržati. Možda će ti dati da popričaš sa psihijatrom, što stvarno nije nikakav problem, a imat ćeš podlogu za bolovanje. Ako i dobiješ neke lijekove, ne moraš ih piti, ali će ti barem pisati u dijagnozi da si na lijekovima zbog količine stresa, što ti samo ide u prilog za bolovanje."