Suzana Rešetar, majka autističnog dječaka i glasnogovornica udruge Sjena, pokrenula je blog Ispod Kišobrana kako bi "podignula svijest i prihvaćanje o poremećajima iz autističnog spektra, načinu života u njemu i svemu onome što takav atipičan način života nosi".
Vodi se motom "bez dosadne patetike i lažne estetike", a zvijezda vodilja joj je sin Ivano.
U posljednjoj objavi dotaknula se sinove profesorice hrvatskog jezika koja predstavlja svijetlu točku u njihovim životima. Naime, učiteljica Andrea Ivanu svakoga mjeseca napiše motivacijsku poruku na njemu prilagođen način.
"Onaj tko nema dijete s teškoćama u razvoju ili bilo kojom teškoćom u Hrvatskoj, nije svjestan koliko je sretan. Nema poooojma koliko problema - nema. Bez pretjerivanja, potvrdit će ovo svaki normalan atipičan roditelj. Onoga čega se grozim u našem životu, između ostalog, riječi su: ne može, ne možemo, ne ide, ne daju, nemamo, joj znate mama, ajme šta će drugi reći, kriv je sustav (kao da nitko od nas nije jedinka istoga) i sve ostale balkanske preseranduse koje označavaju "ne želimo" i "nećemo". Njezine materijale i poruke Ivanu počela sam spremati u debeli fascikl. Čisto da nekoga, kada se ispriječi na našem putu i kaže sve one riječi u negaciji odozgo - nalupam po tikvi. Da mu iščupam jezik i svežem ga na mašnu", napisala je Suzana.
Motiviranost i empatija
"Andrea je profesorica iz hrvatskog jezika. Onog s čime Ivano ima najviše teškoća. Onog s čime se, uz ostala sr*nja, najviše hrvamo. Svaki mjesec, kada ga odrade, ona je odlučila svome učeniku s autizmom napisati motivacijsku poruku na njemu prilagođen način. Koji on može razumjeti. Zato jer sam ja rekla da je Ivano dijete niske razine samopouzdanja i da je itekako svjestan svojih teškoća. Zato što je on ko mali crvić kod nje. Sretno i zadovoljno je dijete u toj školi. Zato što ga podržava. Motivira. Stvara povjerenje. Vodi ga i hrabri. Za lektiru, odlučila ga je nagraditi zlatnom medaljom. Bog zna da on pojma nema što znači pojam "lektira". Prijaviti će ga na Lidrano. Zašto, blage veze nemam, al zna ona. Ona vjeruje u njega. U njegove sposobnosti. U njega.
Ne može se, ha? Ne može?", dodala je dirnuta majka.
U komentarima su se nizale pohvale na motiviranost i empatiju Ivanove učiteljice koja mu svakim pismom podiže samopouzdanje.
"Zasuziše mi oči. Svaka čast. To dijete raste u sebi. Svaka čast. Ta učiteljica raste. U sebi, u učeniku, u tim roditeljima. Nadam se i šire. Onaj tko nema kontakt s posebnom djecom, ni ne zna koliko privatno i/ili poslovno truda treba uložiti u rad. U emocije. U sebe. U to dijete. U sve oko djeteta. Baš jedna divna, predivna priča", napisala je jedna komentatorica.
"Da ima više takvih učitelja i učiteljica, gdje bi nam bio kraj. Hvala teti učiteljici koja će sigurno odgojiti mnogo odličnih učenika i prije svega odličnih ljudi", "Kakva inspiracija! Kamo sreće da i mi jednog dana naletimo na takvu učiteljicu. U cijeloj toj borbi ovo je nešto sto zaista zagrije srce i dušu, kako djetetu tako i roditelju", pisale su druge ganute mame.
